Prenoćište treba volontere

Voljeli bismo, ističe don Jurišić, kada bismo uspjeli ostvariti i uređenje dnevnog boravka, barem posljepodnevnog. No, za sada to još nismo u mogućnosti realizirati jer osim profesionalnog zaštitara koji dežura u noćnim satima, nismo u mogućnosti nekoga zaposliti, a volontere je jako teško dobiti
U godinu i pol dana koliko je otvoreno, kroz prenoćište za beskućnike “Sv. Vinko Paulski” u Zadru prošlo je četrdesetak ljudi. Utočište je to za korisnike koji su svatko uslijed različitih životnih okolnosti izgubili svoj dom, a iako je zamišljeno kao privremeni smještaj do pronalaska trajnijeg rješenja, dio stanara tu je već duže vrijeme.
Iz različitih krajeva Hrvatske – od okolice Zadra, do Zagorja i Slavonije, ali i iz BiH, svi oni imaju svoje priče u koje je razgovorom teško doprijeti. No, bilo da su u prolazu prema nekom drugom odredištu, u potrazi za poslom, ili tek za najosnovnijim preživljavanjem, ostali su tu i bilo je potrebno, kaže ravnatelj Carisa Zadarske nadbiskupije don Ivica Jurišić, na neki se način za njih pobrinuti.
Krevet, doručak, večera
– Kroz naš dugogodišnji rad svakodnevno smo susretali ljude koji nemaju krov nad glavom. Spavaju na kolodvoru, po ulicama, klupama. Stoga, kada smo dobili mogućnost i prostor da bi za njih mogli nešto napraviti, u suradnji s Gradom uredili smo prenoćište koje trenutno koristi sedam-osam stanara. Dio korisnika se naime, tijekom godine mijenja; jedni odlaze, a dolaze drugi. Zimi je zbog hladnoće i prenoćište punije, dok je ljeti lakše naći mjesto za prespavati.
No, ima ih nekoliko koji su stalno tu. Zašto i kako netko završi na ulici teško je znati jer najčešće, kaže don Ivica, o tome ne žele ili vrlo malo govore. U prenoćište dolaze obično sami ili na preporuku Centra za socijalnu skrb. Nekad ih zatečene na ulicama doprati policija, a bilo je i korisnika koje su u Zadar uputili i drugi socijalni centi i Caritasi, na primjer iz Šibensko-kninske ili Splitsko-dalmatinske županije.
Kapacitet prenoćišta je 16 ležaja, raspoređenih u dvije muške i jednu žensku spavaonicu s odvojenim sanitarnim čvorom. Pritom, osim čiste postelje, doručka i večere, te osiguranog ručka u susjednoj Pučkoj kuhinji, korisnici prenoćišta mogu računati i na savjetodavnu pomoć Caritasovih djelatnika.
– Prenoćište je obično otvoreno od osam sati navečer do osam ujutro. Ujutro dolazi spremačica koja održava i čisti prostor, a uvjet za sve stanare je da i oni sami vode računa o osobnoj higijeni. Imaju svoju praonicu, te se sve pokušava namjestiti da bude maksimalno uredno. Na večeri i ručku budu uglavnom svi, a kako bi osjetili toplinu i zajedništvo, iako nisu sa svojim obiteljima, svake godine za Božić i Uskrs bude priređen svečani ručak.
Uključiti građane
Voljeli bismo, ističe dalje don Jurišić, kada bismo uspjeli ostvariti i uređenje dnevnog boravka, barem posljepodnevnog. No, za sada to još nismo u mogućnosti realizirati jer osim profesionalnog zaštitara koji dežura u noćnim satima, nismo u mogućnosti nekoga zaposliti, a volontere je jako teško dobiti. Pomoć za stanare međutim, osigurana je na području socijalnog savjetovanja – upućuje ih se gdje i kako mogu ostvariti svoja prava, a redovito se vodi računa i o zdravstvenoj skrbi.
– U par navrata uspjeli smo postići da se uspješno riješe važna pitanja korisnika, no to je jako teško. Radi se o braniteljima, koji nisu s našega područja, a koji su uspjeli ostvariti svoja prava i izvući se iz ovakvog načina života. Jer, ponekad oni smi ne znaju puno o svim socijalnim pravima koja im pripadaju, pa im se pomaže i u tim segmentima, kako bi se vratili u svoju sredinu i ostvarili ponovno normalan život. Kamo sreće da sve korisnike uspijemo resocijalizirati, ali to vrlo sporo ide.
Također, nadam se upravo zbog resocijalizacije da ćemo uspjeti realizirati dnevni boravak, kako bi se i oni sami angažirali, te da što manje vremena provode na ulici. Premda već i sada, navodi ravnatelj Caritasa, korisnici osjećaju prenoćište kao dom kojega uređuju, brinu se za okoliš, te pomažu u raznim poslovima.
Stavljajući naglasak na potrebu uključivanja građana u cilju pružanja što bolje i adekvatnije pomoći, don Ivica Jurišić, još je jednom pozvao sve zainteresirane osobe, koje imaju volje i vremena, te bi željele pomoći i volonterski se uključiti u ovaj dio Caritasovog djelovanja, da se slobodno jave.