(Svinjski) gripozna i nesigurna

Prehladila sam se i kašljala kao manijak pet dana dok se nisam odlučila otić kod doktora. A ne bih ni onda da nije nastala panika oko svinjske gripe. Pa su me kolegice s posla natjerale da se moram liječiti jer su se pobojale za svoju guzu. Pokušala sam im objasniti da nisu te sreće da me vrag odnese jer svinjetinu ne jedem, već godinama nisam bila nigdje preko grane, a kamoli u dalekom Mehiku. Nije da ja ne bih, nego kriza je pa se nema, a i nemam s kim jer se sve poudalo i poženilo pa imaju druge prioritete.
Prisilno sam uzela bolovanje, ali samo tri dana jer me krpala visoka temperatura. Možeš istjerati mene iz grada na nekoliko dana, ali ne grad iz mene pa sam bjesomučno klikala po portalima vijesti i fotogalerije iz Zadra da vidim što se događa. Praznik rada, karanfili i umjesto graha girice na Pet bunara. I ocvali starčići koji su se došli besplatno najesti. Po tim praznicima svaki pust skužim da bi nam u gradu i dvije pučke bilo malo. Premalo. A i studenti bi, ako se ovako nastavi, mogli preselit hraniti u pučku kuhinju. Ili uopće ne studirati, jer koliko ja laika za bolonju ali i bolonjeze kužim, ne zna se tko tu pije, ali zna se tko plaća – roditelji onih izvrsnih i oni manje izvrnih studenata. Tako da mi se čini da ove nove generacije teško da će okusiti čari pravog studentskog života – partijanje uz damejanu domaćega, studiranje van onih propisanih godina i slične povlastice što idu uz produženo djetinjstvo.
Iz vlastitog iskustva, s diplomom pravnog fakulteta koja mi visi iznad vecea, da mi je imat ovu pamet i one godine nikad ne bih išla studirati nego bih se upisala u frizersku, kozmetičku ili neku takvu li-la školicu nakon koje možeš otvorit svoju firmu i bit sam sebi šef. A kosa raste, dlake se trebaju čupat, nokti se trebaju srediti… U što sam se po milijunti put uvjerila kad sam nakon bolesti orna i čila bila spremna za subotnju špicu. Ja jesam provela uru vremena pred ogledalom, ali brate ima ih koje cijeli tjedan razmišljaju što će obuć za subotu. Tim više što je drčao predizborni skup na Trgu i što su bile raznorazne kerefeke. A jedva sam našla mjesto za sjesti. I taman kad sam na miru s guštom htjela popiti kavu nisam prijateljicu čula što mi govori od dernjave, zvučnika i poskakivanja djevojčuraka u plavim trenirkicama koje su glumile čirlidersice.
Pa kad je to prestalo, onda je izbio incident s jedim lokalnim nam pjevačem u vječitom usponu. Bauljalo se trgom, padalo se preko stolova i stolica, razbijali su se nosevi, prosto je zrakom stolica letjela…
Hebate, uza sva predizborna i izborna obećanja i plavih i crvenih, žutih i svih ostalih koji su se opredijelili lijevo ili desno, mirne duše mogu reći da se ne osjećam ni slobodno ni zaštićeno ni ugodno nakon ove subote u gradu. Ozbiljno mislim da mi je narušen sluh, imam pitiespi od pijanih budala i pod stresom sam da nisam cijelu noć spavala. Ionako više nemam gdje izaći nego na mjesta di opet te pijane glave nastupaju, klinčadija vozi bijesne automobile i bojim se cestu prijeći da mi noge ne polomi blago pijano, zvučna prezimena utjeruju dugove…
Pokušala sam se sjetiti jesam li kome što dužna? Nisam lovu nikome, osim sama sebi, pa dobro ajde, da sam bar na tu stavku stavila minusić i da se nemam čega bojati….
Shvatila sam da sam glupa što sam prekinula bolovanje. Mogla sam još malo podleći ovoj gripi dok još nema svinjske, jer bih bila mirnija da sam ostala doma… Ali eto, što se babi snilo, to se babi htilo, pa sad u krevetu s 38 i 3 tuckam po tastaturi. Iscrpilo me ovo sve, sutra otvaram još jedan ciklus bolovanja. Bar ću se odmoriti i naspavati. Bez maske i tamiflua. Koldereks iz ok. Jer o da, znam kako mi je.