Moralno štetan ugovor za Gaženicu ne možemo raskinuti

Slika korisnika admin
Autor: 
Nenad REBERŠAK
Volim dolaziti u kaotične sustave, za mene je to izazov. Nema se smisla žaliti i plakati - Siniša Hajdaš Dončić

Siniša Hajdaš Dončić ne krije da mu se život gotovo preko noći preokrenuo naopako. Sasvim neočekivano preuzeo je možda i najveće i najkompliciranije ministarstvo nakon što je Zlatko Komadina odlučio dati ostavku. Priznaje kako sada ima manje vremena za sebe i obitelj, jer u čuvenu "kockicu" na Prisavlju dolazi oko 8 i 30 ujutro, a odlazi oko 8 i 30 navečer. Sve što izvan toga stane unutar radnog tjedna svodi se na plivanje nekoliko puta tjedno. Ipak, ne traži nikakve alibije, niti vrijeme za prilagodbu prije donošenja prilično teških odluka, počevši od restrukturiranja HŽ-a, pa do mnoštva neriješenih problema u sustavu autocesta, koji je prezadužen i preinvestiran. Uz sve obveze Hajdaš Dončić bi za nekoliko dana trebao obraniti doktorsku disertaciju na temu Turistički klaster kao model endogenog lokalnog razvoja.

Novi ministar pomorstva, prometa i infrastrukture ni po čemu ne podsjeća na svoje prethodnike. Puno mlađi, ležerniji u komunikaciji i neopterećen time da u javnosti ostavi neki očekivani dojam, Hajdaš Dončić otvoreno kaže kako se ne boji odgovornosti, te svega desetak dana nakon imenovanja ima sasvim konkretne planove i ciljeve u svim resorima. Da je na deseti kat "kockice", koja ima svoju dugačku i turbulentnu povijest, uselio čovjek s ponešto modernijim nazorima i razmišljanjima, svjedoči i pomalo komična epizoda s ministrom telekomunikacija, koji prvog dana na poslu shvaća kako u vlastitom uredu nema bežičnog Interneta.

- Nasmijalo me kad sam shvatio da cijela zgrada nema wi-fi pristupa mreži. Ali mogu tu malo i pohvaliti ljude, jer riješili su to za samo tri dana, i više nisam ministar izgubljen u telekomunikaciji. Recimo da sam stjecajem okolnosti iz vlastitog ureda krenuo prema uvođenju širokopojasnog Interneta za cijelu Hrvatsku.

Pomoćnici ostaju, ali..

Obzirom da ste u nezgodnoj situaciji i nasljeđujete pomoćnike od bivšeg ministra hoćete li i koje kadrovske promjene provesti u tom dijelu?

- Ne mislim se ponašati kao slon u staklarni. Svi pomoćnici ministra dobit će šansu da nastave raditi svoj posao. Svi oni koji zadovolje će ostati, a ostali će otići. Svi su rekli da žele ostati i raditi, a neki od njih su bili vrlo fer i ponudili mi mandat na raspolaganje, ali vam neću reći o kome je riječ.

Sigurno biste bili daleko sretniji da ste dobili priliku izabrati svoje suradnike?

- Naravno da bih. Sigurno bih se i bolje pripremio. Gotovo sva imenovanja u Ministarstvu, trgovačkim društvima, agencijama i ustanovama su već razriješena, preostalo su neka upravna vijeća.

Doživljavate li to kao hendikep?

- Iskreno, čak i ne. Svi koji neće pratiti moj tempo morat će otići. Naravno da bi bilo lakše da sam složio svoj tim. Slično je bilo i kad sam došao u županiju. Zapravo volim dolaziti u kaotične sustave, za mene je to izazov. Nema se smisla žaliti i plakati. Idemo raditi, postaviti kvalitetno ciljeve i prioritete i mijenjati ovaj sustav.

Obnova u 20-tak mjeseci

Krenimo od željeznice. Puno je priče o nizinskoj pruzi, iako ona nije prva na dnevnom redu?

- Prvi prioritet ove Vlade je stavljanje u funkciju stare pruge Zagreb-Rijeka za teretni promet i rastuće potrebe servisiranja riječke luke. Ta pruga je na europskom koridoru, što znači da je prihvatljiva za sufinanciranje od strane EU-a. Po nekim planovima, pruga se može u 20-tak mjeseci kvalitetno obnoviti, čak i malo skratiti izgradnjom određenog broja vijadukata, koji su u skladu s prostornim planovima. Ako skratimo tu prugu za 10 do 15 kilometara i unificiramo je na istu elektromagnetsku mrežu, u kratkom razdoblju dobit ćemo veći kapacitet i protočnost, a time i veću konkurentnost pruge i cijelog prometnog pravca. Nizinska pruga je u dugoročnijim planovima, iako ona jest strateški projekt ove Vlade. No, čak i da danas krenemo s projektnom dokumentacijom, trebalo bi nam sedam godina za izgradnju.

To je daleka budućnost. Da bi se ona uopće mogla ostvariti vi prvo morate raspisati kvalitetan međunarodni natječaj za nizinsku prugu. Kakav bi koncept tog natječaja bio?

- Uprava za prometnu infrastrukturu u Ministarstvu ima zadaću ugrubo pripremiti potencijalni tender za nizinsku prugu u kojem bismo tražili ne samo graditelja, već i projektanta pruge, dakle developera. Išli bismo na sistem "ključ u ruke". Našli bismo partnera, kojem bi država dala punu podršku i pomoć u realizaciji, naravno pod uvjetom upošljavanja domaće građevinske operative. Smiješno mi je kad novinari pitaju hoće li doći 20.000 Kineza u Hrvatsku graditi prugu. Pa nismo na Divljem zapadu u Americi u 18. stoljeću da Kinezi masovno dolaze s krampovima u rukama. Nizinsku prugu gradit će domaći građevinari i to će biti uvjet u natječaju. Drugi će uvjet biti da nema opterećivanja državnog proračuna. Država može pomoći oko prostornih planova, dozvola, otkupa zemljišta, itd., ali investicija ide na teret koncesionara, a ne države.

Imam rješenje

Već godinama postoje zahtjevi tvrtki koje gospodare autocestama za povećanjem cestarine, koja je ista već osam godina? Odluka je socijalno jako osjetljiva. Kakav je vaš stav o mogućem povećanju cestarina?

- Imam rješenje za to koje ću predložiti Upravi Hrvatskih autocesta i ARZ-a. Tražit ću da naprave diverzifikaciju cijena na način da česti korisnici koji koriste elektronsku naplatu cestarine (ENC) imaju dodatne povoljnosti i popuste, odnosno da se za njih cijena ne mijenja. Za sve ostale spreman sam razgovarati o povećanju cestarine na autocestama u Hrvatskoj. Uvjet je da se cestarina stalnim i učestalim korisnicima ne mijenja, jer se time bitno ne remeti konkurentnost hrvatskog gospodarstva.

Znači svi građani koji samo povremeno koriste autoceste i nemaju neke popuste, recimo ENC ili karticu, plaćat će skuplju cestarinu?

- Tako je. O tome sam spreman razgovarati. Gledajte, ENC imaju sve autoceste u Hrvatskoj osim autoceste Zagreb-Macelj. Politika Ministarstva će biti poboljšavanje infrastrukture državnih i županijskih cesta, a HAC i ARZ također će se morati prilagoditi kako bi privukli lokalno stanovništvo na što učestalije korištenje autoceste.

Koliko bi cestarine u postotku mogle poskupjeti?

- Ne mogu još na to odgovoriti bez analiza.

Gradit će se jednog dana

Postoje li izgledi traženja koncesionara za autocestu Rijeka-Žuta Lokva?

- Trenutno za autocestu do Žute Lokve nemamo sredstava i to nije nacionalni prioritet. No, razgovaramo o mogućnosti izrade studije o isplativosti koncesijskog modela. Javnost mora znati da ukupan dug HAC-a i ARZ-a iznosi 27,4 milijardi kuna s današnjim danom, kao i da prije bilo kakvih dugoročnijih planova moramo pronaći model za rješavanje tog duga. ARZ bi se relativno lako mogao riješiti produženjem njihove koncesije. Isto tako, upravama HAC-a i ARZ-a ću prezentirati da moramo krenuti u izdvajanje pojedinih zavisnih društava, a to je prije svega naplata i održavanje.

No, kao što sam već rekao, prvo moramo riješiti 27,4 milijardi kuna dospjelog duga. Moram reći da ne mogu shvatiti kako je bilo dopušteno prethodnim upravama i ministrima, iako imamo Zakon o fiskalnoj odgovornosti, da idu nešto potpisivati, a da za to nisu osigurana sredstva. To je kaznena odgovornost i netko u HAC-u mora pregledati sve te ugovore.

Govorite o velikim ugovorima za autocestu Dubrovnik-Doli, koji sam iznosi 3,67 milijardi kuna. Ukupno je vrijednost tog i drugih ugovora oko milijardu eura i sada će se morati raskidati uz moguće tužbe protiv HAC-a?

- Da. Toplo preporučam Upravi HAC-a da pokrene pitanje kaznene odgovornosti protiv potpisnika ugovora. Ukupna vrijednost tih ugovora je čak i veća, iznosi oko 1,2 milijardi eura.

Potpisnici su bivši članovi Uprave HAC-a, ali su takvo poslovanje odobrili u Vladi, a tu su opet bili najodgovorniji Ivo Sanader i Božidar Kalmeta?

- Neka se dečki u HAC-u zabavljaju. To je kaznena odgovornost. Kod mene je sve otvoreno, pozivam sve institucije koje će se baviti istragama, da dođu i uzmu dokumentaciju. Sve im je na raspolaganju. Ja takve poslove neću dozvoljavati. Nitko više neće potpisivati ugovore, a da novac nije osiguran. Bilo koja uprava u bilo kojoj tvrtki ili instituciji pod nadležnosti Ministarstva može biti sigurna da takve stvari neće raditi, jer će odmah biti smijenjena.

Nema raskidanja za Gaženicu

Navodno razmatrate raskidanje ugovora za luku Gaženica?

- Bojim se da to nije moguće, iako bi to bilo opravdano. Taj je ugovor štetan po Hrvatsku. Sklopljen je u rujnu 2007. godine s Njemačkom razvojnom bankom (KfW) i Europskom investicijskom bankom (EIB) u iznosu od 220 milijuna eura, gdje 120 milijuna daje KfW, a 100 milijuna EIB, dok još 16 milijuna eura ide iz državnog proračuna. Tim ugovorom obuhvaćene su tri faze projekta, odnosno nasipavanje u prvoj fazi, prilazne ceste i gatovi u drugoj i uređenje terminala i okoliša u trećoj fazi, a sklopljen je tako da bi posljedice odustajanja od ugovora značile trenutno aktiviranje državnog jamstva, što si ne možemo dopustiti.

Koliko bi se moralo platiti za odustajanje od Gaženice?

- Otprilike isto koliko i iznosi projekt, pa nam se to ne isplati. Problem je i studija isplativosti projekta. U ugovoru čak nema elemenata za kaznenu odgovornost, jer je novac za investiciju osiguran, ali je to moralno svakako štetan ugovor.

-- cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Zadarskog lista

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno