Od Via Magne do Kalelarge

Slika korisnika admin

Imaš li išta lakše, rekao sam Miljenku Majnariću, tadašnjem izvršnom uredniku časopisa More, kad mi je prije 10 godina zadao da za ediciju Biseri Jadrana Zadar napišem esej, zapravo pripovijest o glavnoj zadarskoj ulici.

-Ima lakše, ali nema izazovnije, odgovorio je Miljenko znajući da, iz raznoraznih razloga, o zadarskoj Kalelargi do tada nije napisano gotovo ništa. Pogodio me u žicu i, kako se ono kaže, što nije moguće izbjeći mora se prihvatiti, pa sam se dao na posao i, nakon gotovo mjesec dana istraživanja, puno razgovora i dogovora, sjeo za stol i počeo pisati kako slijedi.

Šetači i prolaznici

Jedno je Hyde Park u Londonu, drugo Tulleries u Parizu, treće Kalelarga u Zadru. Razlikuju se u svemu osim po jednome: služili su i u vrijeme svog nastanka, a i danas služe prolasku, boravku i šetnji građana. "Šetača je sve manje, prolaznika sve više", govore s nostalgijom stariji Zadrani. Biti viđen, pokazati se, sresti i osjetiti nečiji znatiželjan pogled, što je nekad bio specifikum Kalelarge, sada se može i na drugim mjestima u gradu. Najčešće po kafićima i restoranima. Mladi noći provode u klubovima. U to vrijeme u Gothamu, sada u Hitcha, Maraschinu... A prije ili poslije škole, posebice zimi, šetaju grijanim hodnicima Supernove, City Gallerije na Relji, između polica u Kauflandu, Lidlu, Plodinama i tko zna kojih trgovinskih lanaca što su se namnožili u Zadru.

U vrijeme potrošačkog društva, interneta, virtualnih komunikacija čini se da Kalelarga gubi dio svog ekskluziviteta. Nije više jedino ili s Novom rivom jedno od dva glavna stajališta i šetališta Zadrana i njihovih gostiju, ali ostaje nedostižan kultni prostor, simbol života i ogledalo burne povijesti i sadašnjosti, svakodnevnice grada koji je samo u posljednjih stotinu godina više puta mijenjao stanovništvo i bio tako temeljito razoren da je, kako ističe Antun Travirka, danas gotovo nemoguće rekonstruirati neke prizore i vedute zabilježene na starim fotografijama.

Prešućena u Trgovima i ulicama

U potrazi za vlastitim identitetom današnji Zadrani pokušavaju se identificirati sa starim sjajem i povijesnim značenjem grada i Kalelarge.

Otkad postoji, kad je dobila ime i kako je postala reprezentativna ulica, omiljeno okupljalište i šetalište, mjesto svih velikih pučkih svečanosti i procesija, glavna arterija stare zadarske jezgre?

Zavirio sam u domaće povjesnice, vodiče i monografije, ali tamo - malo ili ništa. Sveukupno šest kratkih rečenica, tri u knjizi i tri na internetu. Pod nazivom "Kalelarga" nema ništa čak ni u bogato opremljenoj knjizi Ulice i trgovi grada Zadra, gdje se posebno piše o trgovima i svakoj od 6590 zadarskih ulica. O Kalelargi ni riječi, o Širokoj ulici tek nešto malo.

Piše: "To je glavna zadarska ulica. U starim dokumentima zvala se Via Magna, Strada Grande, Ruga Magistra, u značenju 'glavna ulica'. Tek se kasnije nazvala Širokom ulicom (Calle Larga - Kalelarga)". Na istoj stranici o daleko manje značajnim zadarskim ulicama, kao što su Šibenska ili Subotička, piše dvostruko-trostruko više.

Nakladnici ove edicije u predgovoru, doduše, predmnijevaju kako će "čitatelj kritičnijeg oka primijetiti neujednačenost u opsegu opisa određenih osoba, događaja i toponima, što je posljedica osobnog stava devetorice autora u pristupu pojednim natuknicama..." Kada sam glavnog urednika edicije dr. Stijepu Obada, rođenog Dubrovčanina, odnosno Konavljanina pitao zašto tako malo o glavnoj zadarskoj ulici Kalelargi, bio je pomalo zatečen, potom se dobroćudno nasmiješio rekavši: "Ja bih o Stradunu napisao puno više". Zamjerka na račun zadarskih autora natuknica o zadarskim trgovima i ulicama!?

Nepotpisani autor na internetu, pak pod egidom "Kalelarga", uz sličicu veličine novinskog stupca, kratko navodi: "Ovo je Kalelarga, glavna ulica u Zadru, kao što je Stradun u Dubrovniku. O njoj su pjevane mnoge pjesme. Ulica je danas promijenila ime u Široka ulica, ali Kalelarga će uvijek ostati Kalelarga", zaključio je svoj tekst nepotpisani autor.

 Kratko i jasno, a što se tiče imena vjerojatno i proročki točno.

Ime iz venecijanskih vremena

Osim već spomenutih imena, nekada davno nazivala se i Ulicom sv. Katarine, u socijalizmu Omladinska i Ive Lole Ribara. Za gradski puk i uopće u svakodnevnoj uporabi bila je uvijek i samo Kalelarga. Ime datira još iz venecijanskih vremena, možda i od ranije, po postojanju je romansko, nije se mijenjalo ni nakon sloma Mletačke Republike ni za prve austrijske, pa francuske i druge austrijske vlasti. Nakon što je 1920. ugovorom u Rapallu Zadar dodijeljen Kraljevini Italiji, Talijani su u duhu svog jezika pisali Calle Larga i tako sve do kraja II. svjetskog rata, kada je romanski toponim kroatiziran na način da se piše i izgovara Kalelarga.

Većina Zadrana s kojima sam razgovarao smatra kako Kalelarga treba biti i službeni naziv ulice. Nema više straha  da se nekome spočitne kako rabi talijanske nazive za zadarske toponime. Uostalom, pojedini gradski predjeli kao Forum i Belafuža također imaju romanske odnosno talijanske korijene i to više nikome ne smeta.

Usporedba Kalelarge sa Stradunom

I dubrovački Stradun potječe od Mlečana. Štoviše, u podrugljivom smislu označava veliku ulicu - "uličetinu", ali nikome ne pada na pamet da zbog toga mijenja naziv koji je postao zaštitni znak, prepoznatljivi "brend" Dubrovnika. Tako je i s Kalelargom. Ona ne simbolizira ni Mlečane, ni Veneciju, ni Italiju - simbolizira hrvatski Zadar i sve ono što on predstavlja. Na intimnom osobnom planu Kalelarga zasigurno budi i sjećanja na lijepe trenutke i događaje, mjesto druženja, zabave, ćakule i razonode, na procesije i pučke svečanosti, prve ljubavi...

"Ako je nekada i bilo razloga za mijenjanje ili prevođenje imena glavne ulice u Zadru, ti razlozi su nestali", rekao mi je tada, danas nažalost pokojni zadarski akademik Ivo Petricoli, koji je sve o Zadru imao u  u "malom prstu".

U nastavku: Kalelarga starija od Zadra

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno