Slika kao izum i tajna

Slika može izgubiti svoju vrijednost ako je se stalno gleda. Slika je hermetična tvorevina, više nego hermeneutična. Ima višak smisla – istaknuo je Gudac, ukazavši na praksu iz pojedinih povijesnih razdoblja da se slike prekrivaju zastorima
Prof. Vladimir Gudac s Akademije za primijenjenu umjetnost u Rijeci održao je u sklopu projekta “Dolazak u baštinu” predavanje “Ars hermeneutica”. Postavivši kao svojevrsni temelj svojega izlaganja odnos hermetičkog i hermeneutičnog, Gudac je i pojasnio ta dva pojma koja, premda naoko slična, imaju prilično različite sadržaje. Hermetičko ili hermetično duguje svoje ime imenu Hermesa Trismegistosa, čovjeka, Grka, koji je boravio u Egiptu u Mojsijevo vrijeme. Jedno od njegovih umijeća bilo je i ono potpunog zatvaranja bilo fraze, bilo tehnike, glose, simbola i tako zaštititi ono što je sveto ili postalo posvećeno od kobnog doticaja profanih. Hermeneutika naprotiv, izvodeći svoj naziv od Hermesa – boga, uzima kao glavno svoje područje jedno od onih pripisivanih tom grčkom božanstvu, a to je njegova moć posredovanja između ljudi bogova, tumačenja božanskog govora ili jezika koji je ljudima neprijemčiv i nerazumljiv.
Gudac je potom izložio hermeneutičke postupke naspram slike i prikazao koliko su oni proturječni i upozorio na činjenicu da što je više komunikacijskih kanala, tim je komunikacija slabija, a razumijevanje manje. Na kraju krajeva, govor o slici jednak je govoru o bilo čemu drugom.
Dvije velike rano i kasnosrednjovjekovne raspre o slikarstvu koje se mogu sažeti u nazivima ikonoklazam i kromofobija, aktualne su i danas i to kao nikad dosad, samo što ih nazivamo drugim imenima. Danas se govori o prirodi svjetla, odnosno je li ono materija, fotonska ili ne. Ni pitanje sadržaja nije razriješeno te se predavač poslužio primjerom kako netko želi vjerovati da je na posteru koji je objesio na zid Brad Pitt, premda je istodobno svjestan da je to, u biti, komad papira. No i to je samo u nizu pitanja koje je Gudac otvorio na predavanju koje je bilo popraćeno i nizom likovnih prikaza iz različitih epoha koji su ilustrirali, ili pak i sami otvarali nove krugove pitanja.
– Slika može izgubiti svoju vrijednost ako se stalno gleda. Slika je hermetična tvorevina, više nego hermeneutična. Ima višak smisla – istaknuo je Gudac, ukazavši na praksu iz pojedinih povijesnih razdoblja da se slike prekrivaju zastorima.
– Velika je tajna vizuelnog. Slika je predmet, ona “ne govori” pa ipak govori i to je tajna. Slika je izum koji se razvijao sto tisuća godina i treba ga koristiti i dalje kao i sve izume čovječanstva. Prema tome odgovor na pitanje: slikarstvo u budućnosti? Da, i te kako! Ali ne za svakoga i ne uvijek, zaključio je Gudac koji će kao kustos projekta “Dolazak u baštinu”, ideje iznesene u predavanju primijeniti i i na izložbi koja će se u subotu otvoriti u Gradskoj loži.