Zviždali ili ne zviždali, za pobjedu treba bar poen više

Sagadin govori što misli, Perasović odgovara što misli da treba odgovoriti. Glasilima to itekako dobro dođe jer mogu malo začiniti ozračje u finalu, a dijelom i zato što igra kao takva nije na stupnju koji bi mogao oduševiti košarkaške ljubitelje
Na konferenciji za novinare poslije treće utakmice u Zagrebu, Zmago Sagadin rekao je što je rekao o kriteriju suđenja (to ste već pročitali, čuli…) koji ide na ruku Ciboni. Određena tenzija koja se pojavila još i prije finalnoga niza između dvojice trenera, podignuta je nakon treće utakmice na visoku razinu. Ne bi se moglo reći da je riječ o svakodnevnoj netrpeljivosti kakva se zna iznjedriti u odnosima između nekih osoba. Tim prije jer je Perasović nekoliko puta kazao da poštuje Sagadinovu trenersku karijeru, itd. Ni Sagadin nije ulazio u osobu Velimira Perasovića, ali neizbježno je bilo da će, riječ po riječ, u datom trenutku doći do malo žešćega okršaja. Sagadin govori što misli, Perasović odgovara što misli da treba odgovoriti. Glasilima to itekako dobro dođe jer mogu malo začiniti ozračje u finalu, a dijelom i zato što igra kao takva nije na stupnju koji bi mogao oduševiti košarkaške ljubitelje.
Sudačka sila
Uhvatimo li se na trenutak za Sagadinovu tvrdnju da sudački kriterij nije ujednačen, da je Cibona preferirana, trebalo bi potražiti nekakav podatak ili skupinu podataka koji mogu ilustrirati ono što Sagadin govori. Najuočljiviji podatak je onaj o broju dosuđenih osobnih pogrešaka – Cibona 16, Zadar 26. Razliku bi trebalo staviti pod sitnozor pa objektivno raščlaniti svaku od deset dosuđenih osobnih više na štetu Zadra, potom dati sud. Sagadin, doduše, govori općenito o sudačkom kriteriju koji je od prve minute mirisao na logiku suditi sve što makar i malo daje na prekršaj. Zadar se na takav kriterij nije prilagodio, što je jedna strana medalje. Druga je, dakako, je li i Ciboninim igračima dosuđeno baš sve po istom kriteriju? Cibona je imala 29 slobodnih bacanja, a Zadar ih je imao 15. Četrnaest slobodnih bacanja više nije mala stvar u finalu, a kako je Cibona pogodila 13 slobodnih bacanja više nego Zadar (24 – 11) možemo reći da je time u dobroj mjeri kompenzirala slabiji postotak šuta iz igre (56 posto, Zadar 60 posto) u čemu je, pak, imala osam (54 – 46) pokušaja više nego Zadar. Kad se polako kockice poslože, a Zadar je još imao 15 izgubljenih lopti, vidi se da je egzistiralo mnoštvo čimbenika koji su pridonijeli velikom rezultatskom odmaku koji je napravila Cibona. Ono što je, zapravo, Sagadin htio reći tvrdnjom o neujednačenom sudačkom kriteriju, jest da je sudačka sila u početku usmjerila tijek zbivanja, odnosno da Zadar nije imao jednakopravan tretman.
Zadarska konfuzija
Kad bismo još znali zbog čega je Zadar iskazivao podosta konfuzije i dezorijentiranosti u trenutcima kad suđenje stvarno nije imalo ama baš nikakav utjecaj, dobili bismo koji odgovor više na pitanje kako je Cibona prelako napravila preveliku prednost. Mali prilog u davanju odgovora može biti činjenica da su trojica igrača iz Zadrove vanjske linije – Stipčević, Johnson i Car – ukupno ubacili 10 poena iz šest pokušaja iz igre. Ako se sjetimo one utakmice u kojoj je Zadrova vanjska linija bez Stipčevića bila Ciboninu stavila u mali džep, pitat ćemo se što se u Zadrovoj vanjskoj liniji dogodilo, a da je toliko pala i obrambena i napadačka djelotvornost. I kad se već pitamo i tražimo odgovore, onda bi bilo dobro odgovoriti zašto je Zadar u utorak u trećoj imao svega trojicu igrača (Rančić, Perić, Gečevski) s dvoznamenkastim učinkom u realizaciji.
U jednom je Sagadin u pravu, kao i Perasović, a to je da razlika u korist jedne momčadi u svakoj od svih odigranih finalnih utakmica – nije bitna. S aspekta tko prije do tri irelevantno je s koliko će tko razlike dobiti/izgubiti. A otprije je ionako bilo poznato da Zadar, želi li naslov, najmanje jednu treba dobiti u Zagrebu.