MISLAV KAROGLAN Zadar definitivno zaslužuje igrati Drugu HNL

Mislav Karoglan, 37-ogodišnji trener iz Zmijavaca prošle je  zime preuzeo klupu Nogometnog kluba Zadar. I odradio vrlo dobru polusezonu u drugoligašu sa Stanova. Mladi trenerski stručnjak u prošloj je  godini bio proglašen za najboljeg trenera Dalmacije nakon što je  momčad Croatije iz Zmijavaca doveo do naslova Treće HNL jug. Uprava  Zadra ukazala mu je povjerenje i slobodno možemo kazati da je ukazanu  priliku ovaj mladi nogometni entuzijast iskoristio. Od početka se vidjelo  da je vrlo studiozan, da je u nogometu praktički od "jutra do mraka" i da  u konačnici želi učiti i napredovati. Ne boji se priznati svoje pogreške, a  kod uspjeha uvijek ističe igrače i svoje suradnike. Na kraju sezone unatoč  vrlo solidnom rezultatu i još boljoj igri koju je tijekom proljetnog dijela  prikazivala njegova momčad, razloga za zadovoljstvo nije bilo previše jer  je Zadar nedobivanjem licencije praktički izbačen u niži rang. Iako, i to  treba uzeti s rezervom s obzirom da se na Stanovima po tom pitanju nisu  predali. Ipak, rezultat ostaje, solidno 8. mjesto ostvareno je s pet pobjeda, dva remija i šest poraza uz gol razliku 17:19. Povoda za razgovor s  Mislavom Karoglanom sasvim dovoljno.
Nažalost na kraju je rezultat, tj. plasman Zadra kolo prije kraja sezone pao u drugi plan. Koliko vas je šokiralo saznanje da Zadar najvjerojatnije sljedeće sezone neće igrati Drugu HNL?

Šok na kraju
– Bio je to veliki šok za sve nas, počevši od stručnog stožera do igrača.  To saznanje da smo rezultatski osigurali ostanak i da se nalazimo u sredini ljestvice, a s druge strane da nas praktički izbacuju u niži rang, sve  nas je pokosio. Prvenstveno zbog toga što nam takav rasplet nije bio niti  u primisli. Nekako smo se "skupili" u tom zadnjem tjednu, dogovorili da  ćemo treninge odraditi u jutarnjim satima i otputovali smo na tu utakmicu u Čakovec. Međutim, svakome je jasno da se to saznanje nije moglo izbaciti iz glava igrača i da unatoč tome što je želja za pobjedom bila  velika, tijelo i glava nisu uspjeli zajedničkim nastojanjem doći do tog cilja.
Na Stanove ste stigli na polusezoni iz trećeligaša Croatije i s naslovom najboljeg trenera Dalmacije. Kako je uopće došlo do te suradnje i  koji su vas motivi vodili u tom trenutku?
– I to je bio svojevrstan šok za mene, ali pozitivan. Dobio sam poziv iz  NK Zadra koji se jednostavno nije mogao odbiti. Moram naglasiti da prije toga nisam nikoga poznavao barem kada su u pitanju čelni ljudi kluba,  ali očito su oni znali za mene i ukazali mi veliku čast pozivajući me da  budem prvi trener Zadra. Za mene je to naravno u tom trenutku bio veliki izazov s obzirom da sad do tada trenirao trećeligaša, Croatiju iz Zmijavaca, a Zadar je igrao Drugu HNL. Vrlo brzo smo se dogovorili i ovim  putem se još jednom moram zahvaliti direktoru Svetku Ćustiću i ostalima u klubu koji su mi ukazali to povjerenje za koje se nadam da sam ga  uspio opravdati.
Koji su vas problemi dočekali i na čemu ste inzistirali prilikom dolaska u NK Zadar?

Zasukani rukavi
– Iskreno nisam inzistirao praktički na ničemu. Čim sam stigao u Zadar tražio sad snimke svih domaćih utakmica kako bih se upoznao s  igračima, ali i onime što pružaju na travnjaku. Nisam želio biti pragmatičan, imao sam svoju viziju kako želim da mi momčad izgleda i igra, i u  konačnici ni na kraj pameti mi nije bilo da mi se spočitava na bilo koji  način manjak hrabrosti. I prije dolaska na Stanove ljudi do čijeg  mišljenja mi je stalo govorili su mi da budem ono što jesam. Naravno,  primarni cilj je bio stabilizirati momčad pogotovo u fazi obrane, a ono  što su sigurno svi primijetili tijekom ove polusezone je da sam inzistirao  na visokom presingu. I od tuda smo krenuli. Problema je naravno bilo  prije svega zbog povratka Lepinjice u Rijeku, a o njegovoj kvaliteti govori  i način kao se brzo uklopio u igru prve momčadi i već sada ima ponude  za odlazak u inozemstvo. Uz to imali smo problema s registracijama  igrača poput Muića i Žderića tako da nije sve bilo idealno. Ali, ja nisam  navikao plakati, nego raditi.
U prva dva kola nije krenulo najbolje, domaći poraz od Hrvatskog  dragovoljca i potop u Šibeniku. O čemu ste razmišljali u tom trenutku?
– Poraz u Šibeniku bila je velika pljuska za mene. Ali, bila je to i utakmica koja mi je u potpunosti otvorila oči. Znate kako kažu, mala je granica između hrabrosti i gluposti. Inzistirao sam na igri u asimetričnom  rombu u kojem je ostajalo puno prostora za suparničke igrače prema  našoj zadnjoj liniji. Ponavljam, taj poraz na Šubićevcu kolko god je bio  bolan, toliko je iz njega izašlo pozitivnih stvari.
Nakon toga Zadar je krenuo uzlaznom putanjom i po pitanju igre i  po pitanju rezultata. Što ste konkretno napravili da se to dogodi?

Tempiranje forme
– Nije mi teško priznati da sam pogriješio u profilaciji jer jednostavno  u nekim mojim kombinacijama nije bilo kompatibilnosti među tim  igračima. Naravno, tu je i rezultat koji uvijek utječe na samopouzdanje  igrača. Kada smo to malo posložili i počeli igrati u formaciji 4-1-4-1 s  lažnom špicom sve je krenulo na bolje. U igri prema nazad smo dobili  stabilnost, a prema naprijed postali opasni. Naravno tu prije svega moram naglasiti ulogu mojih suradnika u stručnom stožeru bez čijih sam  savjeta i zapažanja sigurno ne bi napravili takav napredak u igri.
Pri kraju ove polusezone, usuđujemo se reći da je Zadar igrao najljepši i najkvalitetniji nogomet u Drugoj ligi. Ako bi bili "neozbiljni"  mogli bi vam spočitati da ste malo krivo tempirali formu?
– Drago mi je čuti takve ocjene da smo u posljednjih mjesec dana, pa  možda i više, igrali najljepši nogomet u Ligi. I moram kazati da se slažem  s njima koliko god to u ovome trenutku izgledalo neskromno. Ali isto tako se moram složiti s činjenicom da moje momčadi relativno sporo dolaze u formu i ovih dana upravo se bavim analizom tog dijela. Činjenica  je da sam loš start imao i s Croatijom i sa Zadrom. Prvenstvo je bilo kratko, u pitanju je mali broj utakmica i očito nešto treba drugačije napraviti  kada su u pitanju pripreme. Je li u pitanju kondicijski dio ili nešto drugo,  odgovor na to pitanje moći ću dati tek kada sve dobro izanaliziram. S naglaskom na to da nogomet ipak nije matematika.
Smatrate li da ste s ovim Zadrom mogli eventualno napraviti i bolji  rezultat i unatoč svim problemima s infrastrukturom i financijama  zaslužuje li Zadar, u ovome trenutku, igrati Drugu HNL?
– Zadar definitivno zaslužuje igrati Drugu HNL i sljedeće sezone jer je  to uostalom i ostvario svojim rezultatima ove sezone. Naravno da problemi postoje i da ih se treba riješavati. Nitko ne dvoji da NK Zadar ima  velikih problema s infrastrukturom, a i po pitanju financija postoji veliki  prostor za napredak. Na neki način me čudi da grad veličine Zadra koji je  u tom segmentu peti u Hrvatskoj po broju Stanovnika nije više stao uz  nogomet i NK Zadar. Ali, to ipak nisu pitanja na koje bih ja trebao dati  odgovore. Što se tiče rezultata naravno da kao trener uvijek postavljam  pitanje je li se moglo bolje i više. Bit ću iskren, protiv Dugopolja sam uvidio da ova momčad nije za sam vrh Druge HNL. Razlog je jednostavan,  mi nismo uspijevali pobjeđivati u nekoliko utakmica u kojima smo bili  puno bolji od svojih suparnika. Jedna od njih je gostovanje u Dugopolju,  a tu bih još pridodao gostovanje kod BSK-a i dvoboj s Dinamom II u Zagrebu gdje smo u potpunosti izdominirali "modre". Za dodatni iskorak  momčad mora pobijediti u tih nekoliko utakmica tijekom sezone kada  na travnjaku stvoriš prevagu. A mi u tome nismo uspjeli. Naravno, ja kao  trener za to preuzimam punu odgovornost.
Je li odlazak u Zadar bio iskorak u vašoj trenerskoj karijeri i jeste li  imali dobru suradnji s Upravom s jedne strane, te Školom nogometa s  druge strane? Osim rezultata uspjeli ste priliku dati i mladim igračima  poniklim u Školi nogometa NK Zadra što nije lako kada se boriš za ostanak u ligi?

Iskorak u karijeri
– Odlazak u Zadar za mene je definitivno bio iskorak u mojoj nogometnoj, tj, trenerskoj karijeri. I stoga će mi biti još teže ako sljedeće sezone ne budem vodio Zadar u Drugoj HNL. Jer, smatram da smo bili  spremni za novi iskorak, za plasman u sam vrh Druge HNL. Naravno, tu  bi bilo važno zadržati bazu, izvršiti doselekciju i s jasnim parametrima  krenuti u novu sezonu. U tom smjeru smo išli i kada smo mladim  igračima poniklima u Školi nogometa NK Zadra tijekom ove sezone davali priliku u prvoj momčadi. Kao trener bih bio još zadovoljniji da je tih  prilika bilo i više, ali nije to lako činiti kada moraš između ostalog razmišljati i o ostanku u Ligi. Također nije nezanemariv ni imidž kluba koji  stvaramo ispočetka. Odnos sa Školom nogometa, kao i s Upravom bio je  vrlo dobar i korektan. Naravno, uvijek može još bolje, ali isto tako treba i  vremena da se stvori povjerenje među ljudima. Mislim da smo uspjeli  stvoriti takav odnos s povjerenjem. Bilo je tu i pogrešaka s moje strane,  ali tko radi taj i griješi. I ovim putem se želim svima zahvaliti na odličnoj  suradnji, posebno mom stručnom stožeru.
I za kraj možda i najvažnije pitanje, ostajete li trener Zadra ili, kako  se ovih dana može čuti, preuzimate klupu "svoje" Croatije?
– U ovome trenutku ja sam trener Zadra s kojim imam ugovor i bilo bi  vrlo nekorektno od mene nastupati s bilo kojeg drugog stajališta. Vidjet  ćemo što će se dalje događati s NK Zadrom u predstojećem periodu i  hoće li žalba uroditi plodom. U razgovoru s direktorom dogovorili smo  svojevrsni moratorij od petnaestak dana u kojima ćemo vidjeti što i kako  dalje. U ovome trenutku pričati o bilo kojim drugim varijantama bilo bi  iluzorno. Naravno da bih najviše volio kada bi Zadar u sljedećoj sezoni  igrao Drugu ligu i kada bih ja tu momčad nastavio voditi kao trener. Prvenstveno zbog toga jer smatram da smo spremni za novi iskorak. Ali,  otom, potom – kazao je na kraju razgovora Mislav Karoglan.

Protiv Šibenika pravi užas, s  Dinamom II najbolja utakmica
Najbolja i najgora utakmica Zadra od kada ste zasjeli na klupu momčadi sa Stanova
– Definitivno je utakmica na Šubićevcu bila najteži trenutak kako za mene, tako i  za moju momčad u ovom proljetnom dijelu sezone. Pravi užas što je u konačnici rezultiralo s pet pogodaka u našoj mreži. Za najbolji trenutak bih izabrao utakmicu s  Dinamom II na Maksimiru unatoč činjenici da smo poraženi 2:1. Taj dvoboj ili njegov veći dio odigrali smo fantastično. Kada 60 minuta Dinamove mlade zvijezde  držiš zbijene u njihov šesnaesterac i kada glavom bez obzira ispucavaju loptu izvan  igrališta, onda je to trenutak koji te ispuni zadovoljstvom i koji je nagrada za sva  odricanja i teške treninge koji su iza tebe.

Trening s 22 našpanana igrača
Nešto što vas je posebno dojmilo ili što će vam po pozitivnom, ili možda negativnom, ostati trajno u sjećanju tijekom boravka na klupi Zadra.
– Teško mi se u ovako na brzinu sjetiti jednog trenutka. Naravno da su pobjede  ono što svakog sportaša čini posebno sretnim, a naravno i mene kao trenera i bivšeg  nogometaša. Ipak izdvojio bih jedan trenutak , tj. jedan trening na Stanovima otprilike mjesec dana prije kraja sezone. Tada sam na treningu imao 22 jednako našpanana i motivirana igrača i to je bio trenutak koji me kao trenera učinio bezgranično  sretnim. Jednostavno je na tom treningu sve bilo perfektno i kao trener osjetio sam  zbog toga veliku radost.