ULICAMA MOGA GRADA ... Voštarnica dobila ime po vosku, Mocire po suhozidima, a "kičma" Grada nije bila Kalelarga

Slika korisnika mkvanja
Prof. dr. sc. Pavuša Vežić o porijeklu naziva zadarskih kvartova
Na Veloj kuntrati postoji toponim – Četiri kantuna, nastao je u recentno doba, točnije nakon 2. svjetskog rata. Zadar je tada bio strahovito porušen, čak i više od Vukovara u Domovinskom ratu. Na križanju gradskih ulica nigdje nisu bile sačuvane sve četiri zgrade koje formiraju uglove ulica, osim ovog mjesta. I zato su Zadrani to nazvali "Četiri kantuna", priča Vežić
Marin GOSPIĆ
Prof. dr. sc. Pavuša Vežić stanovnik je, kako naglašava, Grada, a ne Poluotoka

Jeste li se ikada zapitali o porijeklu naziva zadarskih kvartova? Zašto baš Voštarnica, Višnjik, Brodarica, Vrulja...? Jeste li znali da  je glavna gradska ulica i "kičma" Grada, zapravo dugi period bila Vela  kuntrata, a ne Kalelarga?

Pavuša Vežić, umirovljeni profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu  u Zadru i dugogodišnji konzervator, i sam stanovnik, kako naglašava,  Grada, a ne Poluotoka, podijelio je s nama svoje bogato znanje o porijeklu naziva pojedinih zadarskih kvartova i otkrio nam puno zanimljivih detalja.

Brodarica  - oduvijek vezana uz brodove i luku

- Grad unutar zidina je vlastito ime pa se Grad piše s velikim početnim slovom. Zadar je dugo vremena unutar svojih zidina bio nazivan  Grad. Ime je sačuvano do danas i kada ljudi iz okolnih mjesta dolaze  na Poluotok, oni kažu idem u Grad, odmah je pojasnio Vežić istaknuvši  kako stari nazivi kvartova svakoga grada, pa tako i Zadra, govore mnogo o njegovoj povijesti. Izrasli su iz nje kao toponimi koji su se vezivali  za neke karakteristične stvari u prostoru, najčešće građevine, crkve,  običaje itd. Knjige o povijesti Zadra iz kojih sam najviše saznao o porijeklu njegovih toponima jesu "Prošlost Zadra" svezak 2 (autorice Nade  Klaić i Ive Petriciolija) i svezak 3 (autora Tomislava Raukara, Ive Petriciolija, Franje Šveleca i Šime Peričića), navodi Vežić krenuvši s pričom o  Brodarici.

- Brodarica (vezano uz praslavenski brod, gazište u rijeci) je predio  koji je dijelom u gradskoj luci, a dijelom izvan nje. Kako i samo ime  kaže, tu su dolazili brodovi, a i dandanas imamo barkajole koji voze  preko Đige. Stari Zadrani su znali kazati kako idu na "barkanju" (što na  mletačkom dijalektu znači Brodarica), a u srednjovjekovnim izvorima  spominje se Barcaneum. Odavno je taj dio Zadra bio povezan s brodovima, njihovim privezivanjem, sastavni dio gradske luke. Vjerojatno su  tamo bila istezališta za popravljanje brodova kao što se danas u tamošnjoj marini također popravljaju. Na samoj punti prema luci, gdje je  danas dizalica u marini, bila je jedna mala srednjovjekovna crkvica posvećena sv. Jakovu. Često su se crkve posvećene sv. Jakovu nalazile u lukama jer, kada bi se kretalo na dalek put, ljudi bi se zavjetovali svecu  koji štiti putnike, priča Vežić.

Vrulja – ne Vruljica!

Između Brodarice i Voštarnice nalazi se tzv. produljenje zadarske luke. Zove se Vrulja, a proteže se kao toponim u tamošnji park.

- Vruljica je zapravo krivi naziv, to je netko (ne zna se kada) pretvorio  u deminutiv, izraz se udomaćio, ali stari izvorni naziv je Vrulja, po izvoru koji se tamo nalazi. Izraz Vruljica počeo se koristiti nakon 2. svjetskog rata. Tom dijelu grada ime je dala prirodna pojava, kao što je vjetar dao ime Vitrenjaku gdje je danas marina, a koja nosi ime po tamošnjim vjetrovima, ističe Vežić dodajući kako je Vrulja nekada nosila  naziv i Valle di bora (dolina bure) te Bosco dei pini (borik, borova šumica).

A, jeste li znali da je Voštarnica (Cerarija) dobila naziv po – vosku?

- Tamo se nalazio jedan pogon, odnosno radionica za izradu voska i  bila je smještena preko puta današnje Gradske knjižnice, govori Vežić  otkrivajući nam još jednu zanimljivost. Naime, nekada se od Veslačkog  kluba prema robnoj kući na Relji protezao veliki zadarski kvart – Macerije (od mocire, gromače, suhozidi).

- Kvart odavno ne postoji. Kvart Mocire, koji se nalazi na drugoj strani grada, također proizlazi iz istog toponima. Naime, prije su se na području Macerija i Mocira nalazili vrtovi i polja koji su međusobno bili  ograđeni suhozidima i tako dali ime tim kvartovima, navodi Vežić.

Kolovare – nekada Kalavara

Predio Kolovare u povijesnim izvorima stoji kao Kalavara.

- S vremenom se ime preoblikovalo u Kolovare. To je bilo područje  srednjovjekovnog zadarskog varoša ili borga, a protezao se od Foše do  pošte na Relji, velik gotovo kao povijesna jezgra unutar zidina. I ta varoš je imala svoje zidine, tu su živjeli ljudi vezani za poljoprivredu i grublje zanate (brodograditelji, kovači,...), varoš je imala niz stambenih  kuća i crkava. No, u 16. stoljeću, kada su dalmatinski gradovi bili  izloženi opasnosti od Turaka, mletačke vlasti provodile su velike akcije  obrane od potencijalnih napada i tada je taj varoš ispred Zadra u potpunosti srušen. Jedan dio tog prostora bio je namijenjen izgradnji utvrde Forte, danas Park Vladimira Nazora, a ostatak tog varoša pretvoren  je u tzv. brisani prostor, danas Ravnice, objašnjava Vežić dodajući kako  niti jedna utvrda ne može funkcionirati bez brisanog prostora ispred  sebe.

- Sve skupa predstavljalo je jednu urbanističku regulaciju ispred Grada, dobrim dijelom sačuvanu do dandanas, kaže Vežić.

Arbanasi, Kampa, Trg zeleni

Arbanasi, jedan od najstarijih zadarskih kvartova, zapravo je etnonim  jer je ime dobio po svojim stanovnicima, kazao je Vežić.

- Njegovi stanovnici, potomci Albanaca katoličke vjere iz okolice Skadra (danas Albanija) i Bara (danas Crna Gora), doselili su od 1726.- 1733. godine, a prihvatio ih je i organizirao im život u novom prebivalištu zadarski nadbiskup Vicko Zmajević (1670-1745). Kako je i tada vladao strah od napada od Turaka, mletačke vlasti srušile su i taj arbanaški varoš, tada nazivan kao Borgo distrutto. Arbanasi su obnovili zaselak i nastavili tamo živjeti od tada do danas, priča Vežić.

Kada se dotaknuo Grada unutar zidina, prvo je spomenuo danas posve zaboravljenu srednjovjekovnu Kampu.

- To je područje danas poznato kao Poljana Ivana Pavla II., a još poznatije kao Forum, iako zapravo Forum nije bio vidljiv sve do iza 2.  svjetskog rata kada je uklonjeno mnoštvo razrušenih kuća i građevina,  pa je spuštanjem nivelete grada na razinu rimskoga Foruma on zapravo isplivao na površinu. Do tada se na tom prostoru nalazio srednjovjekovni trg Kampa (lat. campus - poljana), i to na danas povišenom dijelu nasuprot zgrade Zadarske nadbiskupije gdje se nalazi kruna zdenca i kamene klupe. Kompleks rimskog Foruma je zapravo bio porušen  kada se u 5. stoljeću počeo graditi episkopalni kompleks (crkva sv. Donata, katedrala, biskupova palača, krstionica, zvonik...). Potom se formirao zdenac iz kojeg se dobivala voda, a bila je tu i glavna gradska  tržnica na kojoj se prodavalo puno verdure i po tome se trg nazvao  Piazza delle Erbe, objasnio je Vežić dodajući kako su naši ljudi to nespretno preveli u Zeleni trg, a zapravo je ispravno reći trg zeléni (zelenja,  verdure).

- Trg zeleni bio je dugo "trbuh grada", sve do II. svjetskog rata, ističe  Vežić.

Kampo Kaštelo – priča o jarku i tri zdenca

Kampo Kaštelo područje je gdje je bila Gospa od Kaštela, danas znana kao Gospa od Zdravlja.

- Malo dalje od te crkve nalazio se jedan mletački kaštel. Kako Zadrani nisu baš voljeli mletačku vlast, a koja je imala svoju vojnu posadu  smještenu u tom srednjovjekovnom kaštelu, Mleci su u strahu od pobune Zadrana, razorili dio građevina i uokolo kaštela napravili jarak  (poljanu, brisani prostor, campus; i od tuda naziv Campo Castello).  Stoga je izvorno Kampo Kaštelo prostor između zgrade Arsenala, Gospe  od Kaštela, samog Kaštela i jarka. Jarak je s vremenom pretvoren u  gradsku cisternu, u početku jednu, potom su se dogradile još dvije i  nastala su poznata tri zadarska zdenca ili bunara koja su na kraju dala  ime cijelom prostoru, govori Vežić dodajući kako se danas taj dio grada  proteže do crkve sv. Frane.

Vežić nam je kazao kako je nekada na mjestu zgrade Narodnog lista i  Muraja, točnije od današnje tržnice preko Tehničke škole do Trga Petra  Zoranića (nekada Campo Kolona) bio predio koji se zvao Arsenal što  upućuje na to da je tu očito bio neki arsenal (skladište) za potrebe brodogradilišta, ili pak vojni arsenal, možda i istezalište za brodove.

- U 16 st., po nastanku Muraja, taj predio je izgubio srednjovjekovnu  fizionomiju i novi Arsenal je izgrađen na Kampo Kaštelu. Uz njega se  zna spominjati i područje Argata (značenje - vitlo, vinč za podizanje velikog tereta). Inače se taj stroj znao nalaziti uz brodogradilišta, pa kad  se spominje predio Arsenal, logično je povezati ga s Argatom (bio  smješten također oko Trga Petra Zoranića). No, u izvorima se spominje  i da su Kopnena vrata imala kulu u kojoj je bio jedan takav alat/stroj  koji je služio za podizanje i spuštanje čeličnih rešetkastih vrata (sve do  vremena Austrije ulaz u Grad se noću zatvarao). Također, pronađeni su  i ostaci crkvice sv. Petra od Argate koja se nalazila pored restorana Skoblar, otkriva Vežić.

Varoš – kvart težaka, ribara, zanatlija

Predio Pusterla, kaže Vežić, koji se nekada protezao od restorana  Bruschetta i caffe bara Kampanel do OŠ Petra Preradovića, a doticao je  i Varoš, ime je dobio po malenim / bočnim / pomoćnim vratima u  gradskim zidinama, a koja su služila za snabdijevanje pojedinih dijelova grada s morske strane. I danas postoje ostaci vrata pored crkvice  Stomorica.

- Predio Varoš, pak, protezao se od Pusterle preko Citadele do Foše, u  unutrašnjost do Četiri kantuna. U njemu su živjeli siromašniji ljudi,  uglavnom obrtnici, težaci, ribari, zanatlije, priča Vežić.

- Zato imamo danas Kovačku ulicu koja nosi ime po kovačima kojih  je tada bilo dosta. Isto tako, zgrada današnje Pomorske škole, Državnog  arhiva i Znanstvene knjižnice bila je nekadašnja austrijska kasarna,  zbog čije se izgradnje porušila većina Varoša, kazao je Vežić.

Posebno draga našem sugovorniku je Vela kuntrata ili velika ulica, u  kojoj i sam živi već više od 40 godina. Ulica je sezala od Foše prema  rimskom Forumu.

- U svom dugom potezu, bila je, a i danas je srce merkantilnog života, važnih gradskih institucija, gostionica, palača... Vela kuntrata bila je  „kičma“ Grada unutar zidina, njegova najviša kota, i predstavljala je  najvažniju komunikaciju u Gradu još od liburnskih vremena, ističe  Vežić dodajući još i kako je nastao naziv još jedne poznate gradske lokacije.

- Na Veloj kuntrati postoji toponim – Četiri kantuna, nastao je u recentno doba, točnije nakon II. svjetskog rata. Zadar je tada bio strahovito porušen, čak i više od Vukovara u Domovinskom ratu. Na križanju  gradskih ulica nigdje nisu bile sačuvane sve četiri zgrade koje formiraju  uglove ulica, osim ovog mjesta. I zato su Zadrani to nazvali "Četiri kantuna", ističe Vežić.

Porijeko imena ostalih kvartova

Plovánija dolazi od "plovan", "župni svećenik; župnik", (tal. piovano), Diklo je od  predrimskoga naselja "Duculu"; Drošanica (Dražanica) je izvedenica od "draga" od  praslavenskog "dorga" (rus. doróga, put) + sufiks –ica; Jazine su nastale od praslavenskog "jaz" = pličina, stari Zadrani Jazine su zvali Val de ghisi (tal. ghisa – lijevano željezo) pa čak i pogrdno "Kala fonja" (fonja tal. kanalizacija); Relja je dobila ime  po obitelji Relja koja je tamo imala zemlju; Foša dolazi od romanskoga "fossa" = jarak; Muraj od latinskoga "murus" = zid; Ričina (ne Ričine!) – po potoku koji je nekada bio toliko bogat vodom da su na njemu radile vodenice; Karma i Kolovare – od  "karma" (alb. stijena), Kolovare – naziv se povezujue s predanjem da su na tom  mjestu Arbanasi redovito šetali, sastajali se, pjevali i igrali kola, odnosno vale "kolo";  predio Điga – od porporela, školijera, konstrukcije nabacanog kamenja, a koje služe  kao valobran (iz mletačkog dijalekta "đige" – nasipi od kamenih blokova); Višnjik –  po poljima / vrtovima višanja u okolici Zadra; Borik – po borovoj šumi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4.9 (8 glasova)