Vedran

Slika korisnika katarina.ergovic
MOŽDANI UDAR
Autor: 
Najprije se ukaže veliki osmijeh koji razvedrava tvoje obraze i tvoja obzorja. Kada Vedran dariva osmijeh, dariva sebe. Nenametljiv, ne gura se, a tu je. Prisutan, stvaran i veliki, iako Sitnica
ZADARSKI LIST
Ante Mihić

Kad umre čovjek, umro je dio nas. Kad umre dobar čovjek, umro je dio dobrote ovoga svijeta. Kad umre Vedran kao da je potamnilo svjetlo zbog nestanka toga divnoga osmijeha koji se razlijevao Kalelargom od Gospe od Zdravlja do Svetoga Šime. Dragi ljudi uvijek odlaze prerano. Vedran je otišao ranije od ranoga. Sestra smrt utkana je u naše kosti, moždinu, srce. Smrt hara do granica duše i ne može ući u nju. Smrt zahvaća ono što je smrtno, nemoćna je pred besmrtnim. Zato kada netko umre, za nas kada je neopipljiv, nevidljiv i iščezao, oživi u sebi u svoj svojoj cjelovitosti. Jer, kad mislim Vedran, ispovijedam svoju vjeru ne kao tlapnju i autosugestiju, nego kao stvarnost svoga duha koja oplođuje moj um.

Vedran Sitnica uopće ne bijaše sitnica. Najprije se ukaže veliki osmijeh koji razvedrava tvoje obraze i tvoja obzorja. Kada Vedran dariva osmijeh, dariva sebe. Nenametljiv, ne gura se, a tu je. Prisutan, stvaran i veliki, iako Sitnica. Okom aparata zapisuje događaje, okom blende zaljubljen je i u Zadar i u jednu Zadranku. Vedran malo govori, ali stvarniji je suvišaka riječi. Jednostavno kada susretneš Vedrana, oduševljen si što si ljudsko biće, jer njegov osmijeh daje krila tvojoj duši. Vedran je nezamjenjiv. Sitnica je velika, koliko i njegova duša. Zapasa svemir i nadilazi ga. Poštujem Vedrana živeći sebe. Tvoj osmijeh, Vedrane, fešta vječnosti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)