Boj za porez i škoj

Slika korisnika admin

Lista poreznih dužnika posve se neosnovano nazva stupom srama jer da je  sram postojalo ne bi se porezni dug  godinama gomilao do nevjerojatnih  30-ak milijardi kuna. Zapravo je besramno potkradana država koja, mada je  htjela u cijeloj priči ostati čista, nije  nedužna. Krivnjom se nabacuju svi u  tolikoj mjeri da se više u tom začaranom  krugu ne zna kako stati na kraj dugu.  Opet nepošteno? Jer Linić je priznao  ispod glasa da će biti oprosta. Poštenome  dosta!

Sve za radno mjesto, a radnih mjesta  nigdje i nizašto, pa ni za porezni oprost.  Kako li se samo Vlada zapetljala u vlastitu mrežu nespremno pustivši u javnost  popis basnoslovnih dugova kojima se  zasad samo naslađuje susjed susjedu,  poduzetnik poduzetniku, država njima,  a oni državi i onima koji su savjesno  plaćali svoje obveze.

Kad mali čovjek duguje malo, njega se  kažnjava naveliko, a kad veliki duguju  naveliko ne kažnjava ih se nimalo.

Pojedini veliki dužnici prozivaju Poreznu upravu tvrdeći da su podmirili  obaveze, da su im s likvidacijom tvrtki  likvidirani i porezni dugovi, a Porezna to  ne zna.

 Nevjerojatno je da se godinama tolerirao i gomilao porezni nered i da se za  to proziva tek porezne službenike iako je  svima jasno da se bez nedvosmislenog  miga politike ništa nije moglo napraviti.

I opet poznata hrvatska priča. Umjesto zakonitog i poštenog pospremanja  poreznog kaosa, što konačno moraju  poduprijeti sve političke opcije ako sebi  pripisuju zasluge za dolazak Hrvatske  pred prag europskih vrata, opet se jedna  financijska, ekonomska pa i gospodarska problematika svodi isključivo na političku.

Jer HDZ je u ofenzivi, slaže Vladu u  sjeni, viče „u boj, u boj, za škoj svoj", a  SDP-u i Kukuriku vladi i ne ide baš  najbolje jer je igrala na gospodarsku  kartu. Većina prognoza je promašena,  investicija nema, rasta nema, pa se Linić  polako prilagođava i sad priželjkuje - ni  više ni manje nego nultu stopu rasta!

HDZ koji kao da je dolaskom Karamarka na čelo stranke doživio amneziju, za velike pogreške svojih nekadašnjih vlada sada i ne trepnuvši okrivljuje aktualnu, koja, pak, kao da svaki  dan samo pada u nesvjest zbog kostura  koji iskaču iz HDZ-ovih ormara.

Oporba pogrešno misli da u svakoj  situaciji mora udarati kontru vlasti jer je  to njezino prirodno djelovanje pa čak i  onda kada viče protiv onoga što je nekad  podržavala.

Kada je utemeljitelj HDZ-a Franjo  Tuđman potpisao sa Izedbegovićem granični sporazum nitko nije dovodio u  pitanje takvu odluku, a kada MIlanović  krene prema ratifikaciji tog sporazuma  domoljubi se uzbuniše i digoše jer da je  to veleizdaja. Opet griješe i jedni i drugi  igrajući čak ne politički, nego politikantski. Niti je vrh poluotoka Kleka ono  za što treba pokleknuti, niti su Veliki i  Mali Škoj dva kamena koja treba nepromišljeno baciti BiH, niti je priča o  ratifikaciji darivanje teritorija, nego se  radi o važnom političkom pitanju koje  treba riješiti tražeći odgovor dogovorom,  konsezusom i arbitražom.

No, političari često nisu svjesni koliko  u grabežu za vlast izgledaju samoljubivo,  sebično, neozbiljno, neuvjerljivo, nesposobno, a situacija nikako nije takva da  bi se igrali državnom granicom ili listom  poreznih dužnika na način da bi je  ispisali samo da bi je brisali.

Ako tvrdi da je krenula u uvođenje  reda i zakona Milanovićeva Vlada ne  smije izgubiti vjerodostojnost i započete  poslove ostaviti nedovršene ili ih završiti  na nepošten način, jer ponajprije njezine  pogreške, a ne uvjerljivost samog  HDZ-a, mogu Karamarkovu „vladu" izvesti sjene.

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno