Financijska zaraza može stići iz Italije

Formalni gubitak investicijskog rejtinga svakako bi bio trenutak za pomoć MMF-a. Ali, i prije toga, ako bi kamate na hrvatske državne obveznice prešle 7 posto, to bi značilo nemogućnost nastavka podmirivanja kredita prema inozemstvu
 Bankarska i dužnička kriza  u Španjolskoj, Italiji, Sloveniji, Grčkoj i drugim članicama eurozone ubrzano  se pogoršava. Hrvatska se ne može  izolirati od negativnog razvoja događaja, ali može posegnuti za vlastitom razvojnom i monetarnom politikom kako bi našla put iz krize,  smatra doc. dr. Dubravko Radošević, s kojim smo razgovarali u  povodu izlaska njegove knjige “Kapitalni tokovi, tečaj i Europska monetarna unija”.
 Može li se dogoditi da eurozona  nastavi tonuti, a da se Hrvatska  nekako izvuče iz krize?
– Hrvatska ulazi u Europsku uniju u trenutku druge dužničke krize  Europske monetarne unije (EMU),  s neizvjesnim ishodom. Temeljni je  problem EMU-a u tome što politička integriranost njezinih članica nije usklađena sa stupnjem  monetarne integriranosti. S druge  strane, monetarnu uniju nestabilnom čini neusklađenost između  monetarne politike Europske centralne banke i nacionalnih fiskalnih  politika.
Treći strukturni nedostatak EMU  nalazi se u Europskoj centralnoj  banci (ECB), koja djeluje kao središnja banka s demokratskim deficitom, iako je monetarna strategija ECB-a znatno poboljšana,  kako bi se spriječila bankovna kriza  u EU. Četvrti problem monetarne  unije nalazimo u lošim mehanizmima koordinacije makroekonomskih politika članica eurozone i EU,  te izostanku efikasnih mehanizama  za upravljanje krizom.
Hrvatska će morati provesti ekonomske reforme na osnovi strategije postupne liberalizacije, s vrlo  pažljivim upravljanjem kapitalnim  računom platne bilance i konzistetnim politikama deviznog tečaja,  u sustavu samostalne monetarne  politike HNB, ali u kasnijoj fazi  ekonomskih reformi, utvrđene prijelaznim monetarnim režimom  ERM-2. S odgovarajućom strategijom kontroliranog upravljanja  kapitalnim tokovima mora biti usklađena i promjena tečajnog  režima, u smjeru njegove sve veće  fleksibilnosti i usklađivanja s  tržišno određenim tečajem. Treba  omogućiti manevarski prostor za  fleksibilnije makroekonomske politike, kako bi se Hrvatska izvukla  iz krize. Moja je knjiga analiza  eksternih politika i monetarne politike Hrvatske u prijelaznom razdoblju sve do ulaska u EMU.
Antikrizna strategija
 Talijanske banke UniCredit i Intesa vlasnice su najvećih hrvatskih  banaka. Može li stanje u tim bankama kojima, kao i Italiji, kreditni  rejting uporno pada, imati utjecaja  na Hrvatsku?
–  Moguće je prenošenje financijske krize, recimo iz Italije na  Hrvatsku, kroz transmisijski kanal  hrvatskih banaka u stranom vlasništvu. To se zove “financijska zaraza”. Uzrok tome je “financijalizacija periferije EU”, pojava gdje je  ulazak stranih banka u nacionalne  sustave i njihov preveliki razvitak u  odnosu na realno gospodarstvo,  doveo do prevelike ovisnosti o financijskom sektoru i ekonomskim  kretanjima u matičnim ekonomijama.
 Ministar Linić nije isključio mogućnost da Vlada potkraj godine  pozove u pomoć MMF. Što bi Vladu moglo nagnati na taj korak, jer  je dosad tvrdila da možemo i bez  MMF-a?
– Formalni gubitak investicijskog  rejtinga svakako bi bio trenutak za  pomoć MMF-a. Ali, i prije toga, ako  bi kamate na hrvatske državne obveznice prešle 7 posto, to bio  značilo “tehnički bankrot” Hrvatske, de facto default, te nemogućnost nastavka podmirivanja  kredita prema inozemstvu.
Hrvatska će za godinu dana biti  u EU. Nije li logičnije, ako Vladine  antikrizne mjere ne uspiju, obratiti  se za pomoć Bruxellesu, nego Washingtonu?
– Danas kao da se svi natječu u  katastrofičarskim prognozama, i  političari i ekonomisti, ali većina  njih ne nudi nikakvu ozbiljnu strategiju izlaska iz krize. Elemente  antikrizne strategije definirali smo  vrlo precizno u zborniku HAZU “Iz  krize u depresiju”. Radi se o skupu  neortodoksnih politika, koje polaze od moderne ekonomske teorije. Kriza je uvijek i prilika za  pozitivne promjene. To moramo iskoristiti, ali ne za nastavak neoliberalnih reformi i za ukidanje  socijalne države u Hrvatskoj.
Primjerice, malo je poznato da su  švedski socijaldemokrati socijalnu  državu uveli 1932. godine, dakle,  usred Velike depresije 1929-1933.  Izlazak iz krize moguć je samo u  okviru novih modela razvoja, što  pokazuju primjeri uspješnih zemalja, koje su uspjele prebroditi  krize ili ostvariti ekonomski rast i  smanjivanje nezaposlenosti. Mislim na Island, Švedsku, Poljsku,  Argentinu. Međunarodna zajednica svakako može pomoći Hrvatskoj, ali moramo imati vlastiti ekonomski program.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU