INTERVJU Zajednički interes svih ljudi u zadarskom nogometu trebao bi biti da Zadar ima prvoligaša

Zadar, Dinamo, Istra, Varteks, Como, Chievo, Genoa, Lecce, Ascoli, Torino, Vicenza, Cluj, Atalanta, Verona, Varese, Messina, Pordenone. Svaki iole prosječno štovatelj najvažnije sporedne stvari na svijetu u Krševanovog gradu znati će o kojem je zadarskom bivšem nogometnom internacionalcu riječ kada pogleda ovaj niz klubova. Kada ovome pridodamo jedan nastup za »vatrene« i k tome činjenicu da je praktički iz kopački odmah uskočio na mjesto skauta, pa zatim i sportskog direktora majstora s mora, odgovor može biti samo jedan. Saša Bjelanović kao i uvijek bez dlake na jeziku, elokventan i uvijek s odgovorom koji iskazuje stav. U poprilično ležernom intervjuu na bazenu na Kolovarama.
Gdje je i što trenutačno radi Saša Bjelanović? Praktički ste odmah po završetku nogometne karijere uskočili na mjesto skauta u Hajduku, a kasnije i na mjesto sportskog direktora. Jeste li zažalili zbog te odluke ili ste zadovoljni tim periodom i onime što ste naučili radeći na Poljudu?
– Trenutačno sam u Zadru i iskreno uživam u slobodnom vremenu. Nakon igračke karijere, a odmah zatim i posla u Hajduku, ovo mi je prvi put nakon 24 godine da imam na raspolaganju cijelo ljeto za sebe. U Hajduk sam došao doslovno iz kopački na mjesto šefa skauta u doba kad je sportski direktor bio Goran Vučević. Potom sam bio pomoćnik sportskom direktoru Brancu, a od lipnja 2018. i sportski direktor Hajduka. Raditi u Hajduku i za Hajduka prije svega je velika čast, nosi veliku odgovornost kako i dolikuje radu u velikom klubu poput Hajduka. Sigurno da je bilo trenutaka kada se čovjek zapita je li mi ovo treba(lo), jer stres i pritisak čine svoje. Međutim, skoro četiri godine provedene u Hajduku su bile predivno iskustvo i pomogle su mi da se dodatno izgradim kako na ljudskom tako i na profesionalnom planu i sigurno će mi pomoći u budućoj karijeri.

Hajduku treba stabilnost
Ostavku na mjesto sportskog direktora Hajduka dali ste u prosincu 2019. Kako sada s vremenskim odmakom gledate na taj period od dvije godine provedene na Poljudu i na razloge zbog kojih ste otišli?
– Kada me je NO zamolio da privremeno preuzmem funkciju sportskog direktora u trenutku kad je klub ostao i bez predsjednik, a stanje nije bilo idealno, pristao sam, iako sada gledajući tadašnju situaciju i ponuđene uvjete (ugovor na tri mjeseca) ne znam koliko je bilo korisno i pametno za mene u tom trenutku. Međutim tada sam i osjećao moralnu odgovornost prema članovima NO-a koji su me zamolili da im pomognem prebroditi situaciju u kojoj se je klub našao i sigurno da se je to prevagnulo.
Jesam li tu trebao biti da se pripremi put za nekoga drugoga, to je već pitanje na koje bi netko drugi trebao dati odgovor, ali u tom trenutku na to nisam mislio. Period je bio turbulentan, kao ustalom i svih mojih prethodnik, a nažalost vjerojatno i budućih djelatnika na toj istoj funkcijii. Međutim, to ta funkcija nosi i treba se znati nositi s time. Možda je to moja mana, aIi i kao igrač sam mijenjao puno klubova, a jedan od glavnih razloga između ostalog je kad bi se osjetio da sam nekome uteg ili se razmimoilazio u pogledima na stvari koje obavljam. To je bio jedan od glavnih razloga i odlaska na jesen 2019.
Čini se da splitski »bili« nisu napravili nikakav rezultatski iskorak s obzirom da su u ovoj sezoni zauzeli 5. mjesto, daleko od željenog 2. koje je vodilo u kvalifikacije za LIgu prvaka. Što je tome razlog po vašem mišljenju?
– S moje strane bi bilo jako nekorektno i prije svega neprofesionalno komentirati rezultat upravo završene sezone jer izuzetno poštujem i cijenim Kepčiju i Stanića te njihov rad. U kontekstu Hajduka svakakve izjave i intervjui se izvlače iz konteksta i služe isključivo za destabilizaciju kluba i ambijenta, a takvo nešto u ovom trenutku sigurno nije potrebno. Klubu treba stabilnost i ega se moraju staviti sa strane.Najlakše bi bilo reći ‘trebalo se je ovako ili onako’. Smatram da među kolegama ne bi smjelo biti prostora analizama na razinama onih koje se rade po kafićima. Samo netko tko ima svakodnevno uvid u stanje u klubu i ima cijelu sliku, može nešto pametno reći. A ja već skoro devet mjeseci sam van toga. Ja sam svoje vezano za sezonu rekao predsjedniku Brbiću i svi smo skupa mišljenja da se trebalo i moglo puno bolje.

Gol za pamćenje
Vratimo se malo na vašu nogometnu karijeru čiji veći dio ste proveli u Italiji igrajući u Serie A. Kako gledate na svoju nogometnu karijeru posebno na onaj dio u Italiji, jeste li zadovoljni postignutim i smatrate li možda da ste mogli i bolje?
– Kada se završi karijera i kada se podvuče crta, manje-više ono sto si napravio tijekom karijere je tvoja realna vrijednost, odnosno ima svoje zašto je to bilo tako. Očito je to bio moj maksimum i ja sam zadovoljan, pogotovu uzevši u obzir uvjete u kojima smo odrastali i trenirali u najvažnijim godinama u formiranju igrača. Jer, igrati nogomet, a posebnom na vrhunskom nivou, traži vrhunske predispozicije, kako na tehničko-taktičkom tako i na fizičkom, pa mentalnom i intelektualnom, te svim drugim razinama. Sve to skupa ide zajedno u onaj nogometni kufer koji nosiš sa sobom kroz karijeru. Što imaš unutra, takva će ti biti karijera. Sve one priče koje često čujemo, bio je dobar, ali nije imao glavu, ili nisam imao menadžera da me pogura i slično, alibiji su za gubitnike.
Počeci su na Stanovima u Nogometnom klubu Zadar. Tri sezone ste igrali za seniorski sastav i u tom periodu zabili 18 golova. Čega se najrađe prisjećate iz tih vremena, možda nekoga zgoditka ili suigrača te trenera koji su vam najviše pomogli u tim počecima.
– Za prvu momčad NK Zadra sam debitirao na jesen 1996. godine,sa 17 godina i 4 mjeseca kod tadašnjeg trenera Ante Čačića.
Prvi gol u karijeri mi je sigurno ostao u pamćenju. Večer prije utakmice u gostima sa Osijekom, Čačić mi je prišao i rekao ‘mali sutra igraš od početka, a ako ne budeš moći spavati reci mi ujutro da stavim igrati nekog drugog’. To mi je bila prva utakmica u početnih 11 ako ne i prva uopće za Zadar. Zabio sam gol za trenutačnih 0:1 i to se ne zaboravlja. Također i gol protiv Šibenika sa kojim smo se uspjeli kvalificirati za Ligu za prvaka sa trenerom Ivanom Katalinićem u sezoni 97/98. Trebao nam je bod i zabio sam za 1:1. Cijela jedna tribina Šubićevca je bila plavo-bijela, a mislim da je tada bilo preko 1.000 pripadnika Tornada na toj utakmici. To je bio jedan lijepi period zadarskog nogometa. Igranje i treniranje uz vrhunske napadače poput Zorana Vujčića i Almira Turkovića mi je puno pomoglo u tom periodu.

Stečaj i javni natječaj
Ovih dana NK Zadar je odustao od natjecanja u Trećoj HNL jug i sve bliži je stečaju, a na njegovo mjesto će po svemu sudeći doći HNK Zadar. Kako gledate na cjelokupnu situaciju s klubom sa Stanova, je li se ovakva sudbina mogla izbjeći i što su po vašem mišljenju glavni uzroci pada zadarskog mogometa? U kuloarima vas se čak i spominjalo svojevremeno kao sportskog direktora NK Zadra. Jeste li ikada s nekim pričali o toj varijanti?
– Krećem od pretpostavke da grad Zadar zaslužuje i treba imati prvoligaša zbog puno stvari i razloga koje su već puno puta rečene. Smatram bi to trebao biti zajednički interes svih ljudi u zadarskom nogometu. Ovo sto se trenutačno događa u i oko NK Zadra je scenarij koji smo svi možda mogli naslutiti, ali nitko od odgovornih nije nikad htio javno i transparento obznaniti. To je samo posljedica nečega što je došlo sada na naplatu, a što se je kroz zadnjih 10-15 godina naočigled svih dešavalo. Međutim, u tom trenutku nije bilo volje i potrebe za rješavanjem.
Nisam do kraja upućen u cijelu problematiku i ne znam kolika su stvarna dugovanja i svi drugi problemi, međutim ne vidim ništa loše ako klub zbog uistinu tih razloga i problema ide u stečaj jer je neodrživo nastaviti dalje u ovakvoj agoniji. Na kraju krajeva u Italiji sam svjedočio stečajevima i usponima velikih klubova, od Fiorentine, Parme, Palerma i tome da ih se navijači nikad nisu odrekli bez obzira sto su započinjali sa drugim imenima. Isto tako međutim, u Italiji odgovorne osobe koje su dovele klub u stečaj nisu više imale mogućnost obavljanja funkcija u nogometu. Tada bi gradonačelnik raspisao javni natječaj i odabrao bi se novi vlasnik koji bi ponudio najbolje uvjete i program za novi klub. Ovdje se dobiva dojam da se je išlo pilotirano u stečaj kluba, što nužno ne mora biti loše rješenje, dapače, ali način kako se je izvelo je upitan i ostavlja puno pitanja. Kao da se je nešto pokušavalo skrivati od javnosti, a ta ista javnost je znala skoro sve što se dešava. I to onda sve daje prostora svakakvim teorijama i podjelama koje nisu dobre za budućnost zadarskog nogometa. Damira Kneževića poznajem jer smo zajedno trenirali u mlađim uzrastima NK Zadra. Jednom smo se sreli u prolazu u gradu, međutim nije bilo vremena za ikakve »dublje« nogometne teme.
Kakvi su vam daljni poslovni planovi, mislite li se zadržati u svijetu klupskog menadžmenta ili sebe u budućnosti možda vidite u ulozi trenera ili agenta?
– Sto se tiče planova za budućnost slušajući srce ostao bi radije u klupskom menadžmentu, jer osjećaji koje daju teren, svlačionica i utakmica su nešto posebno. S druge strane je sigurno financijski isplativije, a i u privatnom životu se ima puno više vremena za sebe i obitelj radeći kao agent. Ne želim se žuriti s odlukom, ona jednostavno mora sazrijeti, a u međuvremenu ću napokon moći s obitelji i prijateljima uživatu u ovome ljetu – kazao je na kraju razgovora Saša Bjelanović.

»Igrati nogomet, a posebnom na vrhunskom nivou, traži vrhunske predispozicije, kako na tehničko-taktičkom tako i na fizičkom, pa mentalnom i intelektualnom, te svim drugim razinama. Sve to skupa ide zajedno u onaj nogometni kufer koji nosiš sa sobom kroz karijeru. Sto imaš unutra, takva će ti biti karijera. Sve one priče koje često čujemo, bio je dobar, ali nije imao glavu, ili nisam imao menadžera da me pogura i slično, alibiji su za gubitnike
Saša Bjelanović

Ponoviti uspjeh iz Rusije na EP-u bit će jako teško
Imate jedan nastup za A reprezentaciju Hrvatske i iz prethodnih razgovora s vama znam koliko vam taj nastup znači. Pratite li »vatrene«, kako bi prokomentirali s dvije godine odmaka veliki uspjeh na SP-u u Rusiji i možemo li nešto slično ponoviti na Europskom prvenstvu sljedeće godine?
– Sto se tiče reprezentacije mislim da se puno teže održati nego nešto dostići, iako je dostignuće iz Rusije bilo jako teško za postići. Mi smo u Rusiju došli kao autsajderi i ispisali najljepšu nogometnu priču. Poklopilo se puno stvari koje se ne dešavaju često. Nekih igrača više neće biti na Europskom prvenstvu u odnosu na one koji su došli do srebra na SP-u. Neki poput Luke će biti već u ozbiljnijim nogometnim godinama, a i svi će protiv Hrvatske igrati sa 200% snage i motiva. Ponoviti nešto slično bit će jako teško.

Golovi i utakmice su vrh ledenjaka
Možete li izdvojiti trenutak, utakmicu ili zgoditak koji ćete posebno pamtiti iz svoje nogometne karijere? Ili možda više njih?
– Ne bih izdvajao golove, utakmice i trenutke, nego težak i mukotrpan rad i sve sto sam uložio da bih došao do toga. Golovi i utakmice su samo vrh ledenjaka, ono što svi vide, a upravo ono sto stoji ispod »površine« i što se ne vidi je to što me čini zadovoljnim i ispunjenim.

»Raditi u Hajduku i za Hajduka prije svega je velika čast, nosi veliku odgovornost kako i dolikuje radu u velikom klubu poput Hajduka. Skoro četiri godine provedene u Hajduku su bile predivno iskustvo i pomogle su mi da se dodatno izgradim kako na ljudskom tako i na profesionalnom planu i sigurno će mi pomoći u budućoj karijeri
Saša Bjelanović

Korona je jako utjecala na nogometne klubove
Pandemija koronavirusa je praktički zaustavila čitav svijet i imala veliki utjecaj na sport. Kako su se po vašem mišljenju snašli nogometni klubovi, koliko će ova pandemija utjecati globalno na nogomet i transfere ovoga ljeta?
– U kontaktu sam sa puno klubova i klupskih dužnosnika kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Problemi koje je donijela korona i neizvjesnost kroz koju cijelokupno društvo prolazi, jako odražavaju na nogometno tržište i poslovanje klubova. Po onome što znam mislim da su svi klubovi u odnosu na prošle sezone u gubicima do 30% posto i samim time će se kretati i transferi i primanja kroz idući period.