Zabrana kupanja na Orguljama – sindrom porculanskog servisa

Ostane li Poglavarstvo pri svojoj odluci, građanin bi u more s Orgulja mogao skočiti tek onda kada mu to dopusti samo Poglavarstvo u okviru manifestacije koja služi u svrhu turističke promidžbe Zadra. Teško je oteti se dojmu kako su najnoviji simboli grada, kojega njegov gradonačelnik želi za “metropolu Mediterana”, postali obiteljski porculan gradske vlasti koji se iznosi kada dođu gosti, dok se “ukućane”, iz čijeg je poreza plaćen, deklasira kao drugorazredna smetala
Jesu li Morske orgulje i Pozdrav suncu vlasništvo garniture na vlasti u Gradu Zadru ili građana grada Zadra čiji je porezni novac u njih ugrađen? Jesu li ovi objekti integralni dio arhitektonske cjeline gradske rive, samostalna arhitektonska cjelina, instalacije u prostoru, ili zaštićeni spomenici? Što se uopće podrazumijeva pod “posjetiteljem” i što se zapravo zabranjuje ako se kaže da je zabranjeno “ležanje, igranje i slične aktivnosti koje ometaju nesmetan boravak posjetitelja?”
Ovo su tek neka od pitanja koja je nametnulo zakašnjelo objavljivanje odluke Gradskog poglavarstva o zabrani prometovanja, kupanja i izvođenja drugih radnji na području arhitektonske cjeline “Morske orgulje – Sunce”.
Ovako, naime, glasi naziv odluke donesene 31. srpnja, a koju potpisuje prvi čovjek Grada – Živko Kolega.
“Tajna odluka s tajne sjednice”
Omerka Šarić, vijećnica opozicijskog SDP-a u Gradskom vijeću ne vjeruje, međutim, da je odluka uopće donesena tog datuma.
– Gradsko poglavarstvo je na tajnoj sjednici donijelo tajnu odluku o zabrani kupanja na Morskim orguljama nakon što su sve zadarske novine objavile fotografije obnaženih žena, ali ne i muškaraca, pa je konzervativcima zasmetala preobnaženost turistkinja i domaćih žena. Ćudorednici u Gradskom poglavarstvu su zatim odlučili javno objaviti svoju tajnu odluku, navodno donesenu prije mjesec dana. Ta odluka nije nigdje objavljena i valjda ćemo je dobiti u Glasniku Grada Zadra od rujna. Poučena dosadašnjim lošim iskustvom, kada se Gradsko poglavarstvo drznulo promijeniti odluku Gradskog vijeća o Prostornom planu, ja sumnjam u to da je Gradsko poglavarstvo na rečeni datum zaista i raspravljalo o odluci o zabrani kupanja na Orguljama, a ako i jest neobjavljivanjem je pokazalo da se sramilo svoj vlastite odluke. Sumnjam da bi se Grgo Peronja, direktor gradskog podzeća “Odvodnja”, usudio kupati i javno promovirati kupanje na gradskoj rivi da je znao za takvu odluku svojih nadređenih. Ne čudi me, doduše, što sad kažu da su se sjetili da su prije mjesec dana donijeli takvu odluku, ali ona samo pokriva njihov nerad i njihov loš rad. Sva sreća što se direktor “Odvodnje” kupao malo dalje od Orgulja, inače – ode mu stolica, kazala je Šarić.
Istini za volju treba priznati da je zapravo nejasno i je li odluka zaista na snazi, budući da se u članku 12. navodi kako ona “stupa na snagu danom donošenja i objavljuje se u Glasniku Grada Zadra”.
Nepoznavanje propisa ne amnestira prekršitelja, no prekršitelj bi ipak trebao imati mogućnost negdje saznati za zabranu. U službenom glasilu Grada Zdara o njoj nije mogao pročitati jer je posljednji Glasnik objavljen 10. srpnja, punih 21 dan prije donošenja predmetne odluke.
Popis zabrana
Što je sve izrijekom zabranjeno, budući da revni građanin, koji želi poštovati propise, u ovom trenutku nema nikakvu točku reference, donosimo u cijelosti:
“Po površinama staklenih instalacija Sunca i planeta izričito je zabranjeno prometovanje svih vozila, postavljanje bilo kakvih pokretnih naprava, vođenje i puštanje pasa i drugih životinja, ležanje, skakanje i izvođenje bilo kakvih radnji kojima se mogu oštetiti instalacije.”
“Na prostoru opločenja hodne linije između klupa za sjedenje i staklenih instalacija Sunca i planeta ne smiju se postavljati pokretne i druge naprave te instalacije kojima se ometa kretanje posjetitelja, bez izričitog odobrenja Poglavarstva Grada Zadra.”
“Na ostalom prostoru arhitektonske cjeline Morske orgulje-Sunce zabranjeno je prometovanje svih vozila kao i postavljanje bilo kakvih pokretnih naprava (tribina, skela, instalacija rasvjete i ozvučenja, štandova i dr.), vođenje i puštanje pasa (izuzev psa vodiča) i drugih životinja.
Izuzetno Poglavarstvo Grada Zadra, može za određene manifestacije odobriti postavljanje pokretnih naprava izvan površina staklenih instalacija Sunca i planeta.
“Pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj je Grad Zadar povjerio poslove održavanja instalacija Morskih orgulja i Sunca, dopušten je promet onim vozilima bez kojih nije moguće održavanje sustava.”
“Po zelenim površinama zabranjeno je prelaženje, ležanje, sunčanje, igranje i dr.”
“Na popločanom dijelu prostora Morske orgulje-Sunce kao i na samim instalacijama zabranjeno je ležanje, kupanje u pripadajućem morskom pojasu, igranje i slične aktivnosti koje ometaju nesmetan boravak posjetitelja.”
“U pripadajućem obalnom pojasu Morske orgulje-Sunce s jugozapadne strane zabranjeno je svako pristajanje i zadržavanje plovila bez odobrenja Poglavarstva Grada Zadra.”
“Prostor Morske orgulje-Sunce ne može se koristiti u promidžbene svrhe niti u bilo koje komercijalne svrhe bez odobrenja Poglavarstva Grada Zadra.”
Nadzor nad provedbom ove odluke, navodi se nadalje, vrši Komunalno redarstvo Grada Zadra i za to zakonom nadležne službe koje će, budu li trebale premjestiti kakvu “protupravno postavljenu napravu”, naplatiti minimalno 1.000 kuna, ali i više ukoliko veći bude trošak tog posla. Pri tom će pravna osoba, uhvaćena u nepoštovanju citiranih zabrana, za prekršaj platiti 10.000 kuna, dok će fizička osoba, obrtnik i osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost platiti 5.000 kuna. Fizička osoba uhvaćena u nepoštovanju istih zabrana platit će 200 kuna.
Tko je “posjetitelj”
Nejasno ostaje znači li to da cijena skoka u more s Orgulja, naravno izvan onog organiziranog, grupnog i još k tome milenijskog, iznosi 200 kuna?
Jednako je nejasno bi li 200 kuna kazne mogao platiti i onaj koji otpočine na Orguljama sjedeći na ručniku umjesto na golom kamenu, ukoliko samo posjedovanje ručnika implicira intenciju kupanja? Bi li komunalni redar u tom slučaju trebao, iza grma na novouređenoj zelenoj površini, vrebati hoće li se vlasnik ručnika početi skidati i spuštati se u čučanj koji implicira skori skok u more?
Nejasno je i čini li grupica, koja igra briškulu, dvoje koji igraju portabl šah, križić-kružić ili grad-država, sjedeći na Orguljama, prekršaj i ometaju li posjetitelje ili su i sami posjetitelji?
Značenje riječi “posjetitelj” ova odluka, naime, nije definirala. Treba li u nekom budućem aneksu odluke očekivati definiciju posjetitelja kao osobe koja se smije na Orguljama u sjedećem položaju zadržati određeni broj minuta ili kao osoba koja smije preko Pozdrava suncu učiniti određeni broj koraka ili metara, ili se uz rub ove instalacije zadržati svega određen broj minuta kako bi nakon toga na njegovo mjesto došao novi ppsjetitelj? Od svega je još najmanje jasno zašto je Gradsko poglavarstvo ovakvu odluku uopće donijelo.
Morske orgulje se kupanjem ne mogu uništiti. Tvrdnju, koja je i neupućenima bila jasna, potvrdio je za Zadarski list i sam arhitekt Nikola Bašić. Na rivu se automobilima ionako ne smije, a za zelene površine kod Pozdrava suncu i Orgulja i bez ove odluke vrijedi sve ono što vrijedi i za sve ostale javne zelene površine.
– Ova odluka je donesena da bi se zaštitilo područje koje je od posebnog interesa i vrijednosti za Grad Zadar, a koje je već bilo oštećivano neprimjerenim korištenjem, pojasnila je u svojem odgovoru suradnica za informiranje i protokol Ivana Dadić.
Odluka – neprovediva?
Ukoliko je rečeno oštećenje, a ne prekomjerna čednost, kako to smatra vijećnica Šarić, zaista bilo motiv za donošenje odluke, onda valja pripomenuti kako je do oštećenja i došlo u prilici manifestacije za čije je održavanje dopuštenje dao Grad Zadar.
Što se tiče pravne podloge za donošenje odluke, stručna suradnica Dadić je pojasnila kao je ona donesena “sukladno čl. 78 Statuta Grada Zadra u kojem stoji kako Poglavarstvo donosi opće akte kada je za to ovlašteno zakonom, a u skladu sa Zakonom o pomorskom dobru, koji u članku 11. kaže da o upravljanju pomorskim dobrom vodi računa jedinica lokalne samouprave.
– Morske orgulje i Pozdrav suncu se nalaze dijelom na pomorskom dobru, a u cijelosti su javna površina i time u nadležnosti komunalnog redarstva, pojasnila je.
– Gradska vlast je naučila donositi odluke koje ne može provoditi. Što se tiče nadzora komunalnih redara, je li Poglavarstvo obavijestilo svoje namještenike koje plaća o toj odluci, jesu li komunalni redari znali za odluku, je li ih netko pitao rade li u skladu s njom, je li Poglavarstvo, osim što je zaboravilo obavijestiti javnost, zaboravilo obavijestiti i redare koji su uredno šetali pored kupača i nisu im ništa rekli, jer nisu ni znali za odluku, također je kazala Šarić.
“Deklasirani” građani
Konačno, od stručne suradnice Dadić moglo se saznati i kako je zabrana kupanja na rivi na snazi još od sedamdesetih godina, no kako ona, međutim, nije kasnije potvrđena odlukama o komunalnom redu.
Hoće li odluka o zabrani kupanja na Orguljama, kao i o Zakonu o trgovini biti reaktualizirana nakon što prođe sezona, pa će tabla dočekati neke nove kupače dogodine? Hoće li sljedeće godine ludijada maturanata završiti s kaznama od po 200 kuna po maturantu, koji se sretan zbog završenog školovanja bacio s Orgulja u more? Hoće li od sljedećeg ljeta komunalni redari sumnjičavo gledati i svakog koji mobitelom fotografira Orgulje ili Pozdrav suncu pitajući se bi li ovaj mogao MMS iskoristiti u promidžbene svrhe?
Na kraju; ako su Orgulje integralni dio rive, a Pozdrav suncu instalacija u prostoru nije li njihova svrha izražena i u “suživotu”, ne samo estetskom s okolnim prostorom, već i funkcionalnom s onima koji taj prostor posjećuju i u njemu borave?
Ostane li Poglavarstvo pri svojoj odluci, građanin bi u more s Orgulja, a možda i s rive mogao skočiti tek onda kad mu to dopusti isto to Poglavarstvo, u okviru manifestacije koja služi u promidžbene svrhe, točnije u svrhu turističke promidžbe Zadra.
Teško je oteti se dojmu kako su najnoviji simboli grada, kojega njegov gradonačelnik želi za “metropolu Mediterana”, postali obiteljski porculan gradske vlasti koji se iznosi kada dođu gosti, dok se “ukućane”, iz čijeg je poreza plaćen, deklasira kao drugorazredna smetala.