Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Odlazak ludog pukovnika

02.09.2011. 22:00
Odlazak ludog pukovnika


Pad Gadafijeva režima odvija se u ozračju nasilja, kaosa i dezinformacija i zasad je nemoguće predvidjeti budućnost ove naftom bogate arapske države, ali jedno je sigurno – vladavina ekscentričnog tiranina je završila


Iako je svrgnuti libijski vođa i dalje u bijegu, dani pukovnika  Moamera al Gadafija  su odbrojani. Nakon Fidela  Castra, najdugovječniji političar u novijoj povijesti,  “tron” napušta okrvavljenih  ruku, onako kako je najvećim dijelom vladao pune  42 godine.
Pad Gadafijeva režima odvija se u ozračju nasilja, kaosa i dezinformacija i zasad  je nemoguće predvidjeti budućnost ove naftom bogate  arapske države, ali jedno je  sigurno – vladavina ekscentričnog tiranina je završila.
Davni počeci
A sve je počelo davne  1969. godine kad je tada  dvadeset i sedmogodišnji  Moamer al Gadafi na vlast  došao državnim udarom.  Odrastao u pustinjskom  predjelu grada Sirta, studirao je na Harvardu i Oxfordu, diplomiravši hinduističke studije i sociologiju.  Kao vođa skupine mladih  časnika koncem sedamdesetih predvodi puč protiv tadašnjega kralja Idriza koji je  tada bio na liječenju izvan  zemlje. Gadafi je najprije obnašao funkciju predsjednika  Libijskoga revolucionarnog  vijeća, a onda je neko vrijeme bio premijer te ministar  obrane.
Libijska revolucija prošla  je bez kapi krvi, a novi vođa  u početku je bio omiljen  među stanovništvom  najširih društvenih slojeva.  Štoviše, i mnogi arapski kolege zdušno su podržavali  njegov panarabizam, osobito u vrijeme arapsko-izraelskih ratova. Gadafi je čak  gajio nadu da će postati  svearapski vođa, osobito nakon atentata na egipatskog  predsjednika Nasera.
Godine 1976. proglasio je  Socijalističku narodnu libijsku arapsku džamahiriju,  uvodeći tako novi državni  pojam koji je označavao  državu masa.
Iste godine, po uzoru na  Maovu crvenu, Gadafi objavljuje svoju čuvenu Zelenu knjigu u kojoj je obuhvatio svoje revolucionarne  ideje o svjetskom trećem putu, odbacujući marksizam i  kapitalizam. Zanimljivo je  da je Gadafi, vladajući na  staljinistički način, približio  libijski sustav upravljanja  onome kakav se prakticirao  u SSSR-u i ostalim komunističkim državama, dok je  istodobno prezirao ateizam.
Prijateljevao je s jugoslavenskim maršalom Titom  čija je nesvrstana socijalistička država bila zainteresirana za oslobađanje  afričkih država od kolonijalizma i uspostavljanje tzv.  narodnih republika na crnom kontinentu.
Amazonke i kult  ličnost
Gadafi je vladao surovo i  nemilosrdno, gušeći svaku  oporbu i kritičku misao, izgradivši i desetljećima pomno njegujući jedan od najvećih kultova ličnosti u  prošlome stoljeću. Postao je  gospodar svega u Libiji što  mu je omogućavao visoki  profit od libijske nafte, jedne  od najkvalitetnijih na svijetu.
Pukovnik je dvije godine  (1977-1979) obnašao i funkciju predsjednika države,  da bi ostavku podnio tek  formalno, a u stvarnosti ostao neprikosnoveni vladar  zemlje. Beskonačnu vlast s  njim je dijelila tek njegova  obitelj, osobito sinovi koji su  po brutalnosti nerijetko premašivali oca.
Cijela zemlja bila je  okićena monumentalnim slikama i kipovima s njegovim  likom, a specifičnim odijevanjem i ponašanjem Gadafi  je postao osebujna pojava na  svjetskom političkom nebu.  Pri svojim državničkim posjetima razvlačio bi beduinske šatore, a u stopu ga je  pratila ženska tjelesna garda, tzv. amazonke. Ovih pak  dana u javnost izlaze stravične ispovijedi tih žena koje  je Gadafi navodno silovao i  zlostavljao, a koje su svojevremeno za svijet bile tek  zabavna atrakcija.
Sedamdesetih i osamdesetih godina Gadafi je podržavao ekstremističke pokrete u svijetu te je osobito  od strane SAD-a optuživan  da potpomaže islamističke  terorističke mreže. Navodno  je podržavao i zloglasni palestinski Crni rujan čiji su  pripadnici izveli masakr nad  izraelskim sportašima tijekom Olimpijskih igara 1972.  u Münchenu.
Kulminacija sukoba s Washingtonom dogodila se  1986. godine kad je tadašnji  američki predsjednik Ronald Reagan pokrenuo protiv Libije snažnu vojnu akciju. Iz zraka su gađani Tripoli i Bengazi, pri čemu je  pogođena i Gadafijeva rezidencija te je ubijena njegova posvojena jednogodišnja kći Hana, za koju se  međutim ovih dana nagađa  da je zapravo živa, a da je  njena smrt bila tek Gadafijeva predstava za javnost  čime je želio izazvati sućut i  podršku.
Osobito će ostati zapamćena libijska umiješanost u zrakoplovni teroristički  napad kad je 21. prosinca  1988. srušen američki putnički zrakoplov iznad Lockerbeeja u Škotskoj, za što  su se odgovornim držali  agenti libijske obavještajne  službe. Poginulo je svih 270  putnika.
Novi-stari Gadafi
Posljednjih nekoliko godina, točnije od neslavnoga  kraja iračkog diktatora Sadama Huseina, Gadafi je  znatno ublažio svoju agresivnu retoriku i promijenio  politički smjer. Osim što se  odrekao terorističkih aktivnosti, nastojao je uspostaviti  što bolje odnose sa Zapadom, osobito s Velikom Britanijom i Italijom, a Libija je  preuzela odgovornost za  rušenje aviona iznad Škotske, te pristala isplatiti  odštetu obiteljima žrtava.  Ipak, osuđeni libijski agent  koji je kaznu izdržavao u  Škotskoj, a pušten je iz zatvora zbog bolesti, u domovini je dočekan kao heroj.
Libija je, poučena iračkim  primjerom, uništila svoje zalihe oružja za masovno  uništenje, a pukovnik je otoplio i odnose sa SAD-om.  Nakon što je američkom  predsjedniku Baracku Obami prije nekoliko mjeseci poslao pomirljivo pismo u kojem ga naziva “svojim sinom”, ovih dana doznalo se  da je simpatizirao i bivšu  državnu tajnicu Condoleezzu Rice.
Iako se prije par godina  činilo da je pukovnik naučio  iračku lekciju, očito je od  njega bilo previše očekivati  da mirno preda vlast. Nakon  tuniskog i egipatskog scenarija, kad su vlastodršci  pod pritiskom ulice bili prisiljeni predati vlast, Gadafi  je na nezadovoljne prosvjednike krenuo silom. Pobunjenici, potpomognuti  zračnim udarima zapadnih  vojnih snaga, nakon nekoliko mjeseci krvavih borbi,  trenutačno kontroliraju devedesetak posto libijskoga  teritorija, a kad su prije par  dana zauzeli i Tripoli, bilo je  jasno da Gadafijev režim postaje prošlost. Ostaje još za  vidjeti kakva će biti osobna  sudbina ludog pukovnika.


Sto minuta pred UN-om




Ostat će upamćen i Gadafijev posljednji javni ispad prije dvije godine. Tada je libijski pukovnik pred Glavnom skupštinom UN-a zaposjeo govornicu na nevjerojatnih sto minuta, tijekom kojih je izvrijeđao koga je stigao, pa i američkog predsjendika Obamu.