Pad Gadafijeva režima odvija se u ozračju nasilja, kaosa i dezinformacija i zasad je nemoguće predvidjeti budućnost ove naftom bogate arapske države, ali jedno je sigurno – vladavina ekscentričnog tiranina je završila
Iako je svrgnuti libijski vođa i dalje u bijegu, dani pukovnika Moamera al Gadafija su odbrojani. Nakon Fidela Castra, najdugovječniji političar u novijoj povijesti, “tron” napušta okrvavljenih ruku, onako kako je najvećim dijelom vladao pune 42 godine.
Pad Gadafijeva režima odvija se u ozračju nasilja, kaosa i dezinformacija i zasad je nemoguće predvidjeti budućnost ove naftom bogate arapske države, ali jedno je sigurno – vladavina ekscentričnog tiranina je završila.
Davni počeci
A sve je počelo davne 1969. godine kad je tada dvadeset i sedmogodišnji Moamer al Gadafi na vlast došao državnim udarom. Odrastao u pustinjskom predjelu grada Sirta, studirao je na Harvardu i Oxfordu, diplomiravši hinduističke studije i sociologiju. Kao vođa skupine mladih časnika koncem sedamdesetih predvodi puč protiv tadašnjega kralja Idriza koji je tada bio na liječenju izvan zemlje. Gadafi je najprije obnašao funkciju predsjednika Libijskoga revolucionarnog vijeća, a onda je neko vrijeme bio premijer te ministar obrane.
Libijska revolucija prošla je bez kapi krvi, a novi vođa u početku je bio omiljen među stanovništvom najširih društvenih slojeva. Štoviše, i mnogi arapski kolege zdušno su podržavali njegov panarabizam, osobito u vrijeme arapsko-izraelskih ratova. Gadafi je čak gajio nadu da će postati svearapski vođa, osobito nakon atentata na egipatskog predsjednika Nasera.
Godine 1976. proglasio je Socijalističku narodnu libijsku arapsku džamahiriju, uvodeći tako novi državni pojam koji je označavao državu masa.
Iste godine, po uzoru na Maovu crvenu, Gadafi objavljuje svoju čuvenu Zelenu knjigu u kojoj je obuhvatio svoje revolucionarne ideje o svjetskom trećem putu, odbacujući marksizam i kapitalizam. Zanimljivo je da je Gadafi, vladajući na staljinistički način, približio libijski sustav upravljanja onome kakav se prakticirao u SSSR-u i ostalim komunističkim državama, dok je istodobno prezirao ateizam.
Prijateljevao je s jugoslavenskim maršalom Titom čija je nesvrstana socijalistička država bila zainteresirana za oslobađanje afričkih država od kolonijalizma i uspostavljanje tzv. narodnih republika na crnom kontinentu.
Amazonke i kult ličnost
Gadafi je vladao surovo i nemilosrdno, gušeći svaku oporbu i kritičku misao, izgradivši i desetljećima pomno njegujući jedan od najvećih kultova ličnosti u prošlome stoljeću. Postao je gospodar svega u Libiji što mu je omogućavao visoki profit od libijske nafte, jedne od najkvalitetnijih na svijetu.
Pukovnik je dvije godine (1977-1979) obnašao i funkciju predsjednika države, da bi ostavku podnio tek formalno, a u stvarnosti ostao neprikosnoveni vladar zemlje. Beskonačnu vlast s njim je dijelila tek njegova obitelj, osobito sinovi koji su po brutalnosti nerijetko premašivali oca.
Cijela zemlja bila je okićena monumentalnim slikama i kipovima s njegovim likom, a specifičnim odijevanjem i ponašanjem Gadafi je postao osebujna pojava na svjetskom političkom nebu. Pri svojim državničkim posjetima razvlačio bi beduinske šatore, a u stopu ga je pratila ženska tjelesna garda, tzv. amazonke. Ovih pak dana u javnost izlaze stravične ispovijedi tih žena koje je Gadafi navodno silovao i zlostavljao, a koje su svojevremeno za svijet bile tek zabavna atrakcija.
Sedamdesetih i osamdesetih godina Gadafi je podržavao ekstremističke pokrete u svijetu te je osobito od strane SAD-a optuživan da potpomaže islamističke terorističke mreže. Navodno je podržavao i zloglasni palestinski Crni rujan čiji su pripadnici izveli masakr nad izraelskim sportašima tijekom Olimpijskih igara 1972. u Münchenu.
Kulminacija sukoba s Washingtonom dogodila se 1986. godine kad je tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan pokrenuo protiv Libije snažnu vojnu akciju. Iz zraka su gađani Tripoli i Bengazi, pri čemu je pogođena i Gadafijeva rezidencija te je ubijena njegova posvojena jednogodišnja kći Hana, za koju se međutim ovih dana nagađa da je zapravo živa, a da je njena smrt bila tek Gadafijeva predstava za javnost čime je želio izazvati sućut i podršku.
Osobito će ostati zapamćena libijska umiješanost u zrakoplovni teroristički napad kad je 21. prosinca 1988. srušen američki putnički zrakoplov iznad Lockerbeeja u Škotskoj, za što su se odgovornim držali agenti libijske obavještajne službe. Poginulo je svih 270 putnika.
Novi-stari Gadafi
Posljednjih nekoliko godina, točnije od neslavnoga kraja iračkog diktatora Sadama Huseina, Gadafi je znatno ublažio svoju agresivnu retoriku i promijenio politički smjer. Osim što se odrekao terorističkih aktivnosti, nastojao je uspostaviti što bolje odnose sa Zapadom, osobito s Velikom Britanijom i Italijom, a Libija je preuzela odgovornost za rušenje aviona iznad Škotske, te pristala isplatiti odštetu obiteljima žrtava. Ipak, osuđeni libijski agent koji je kaznu izdržavao u Škotskoj, a pušten je iz zatvora zbog bolesti, u domovini je dočekan kao heroj.
Libija je, poučena iračkim primjerom, uništila svoje zalihe oružja za masovno uništenje, a pukovnik je otoplio i odnose sa SAD-om. Nakon što je američkom predsjedniku Baracku Obami prije nekoliko mjeseci poslao pomirljivo pismo u kojem ga naziva “svojim sinom”, ovih dana doznalo se da je simpatizirao i bivšu državnu tajnicu Condoleezzu Rice.
Iako se prije par godina činilo da je pukovnik naučio iračku lekciju, očito je od njega bilo previše očekivati da mirno preda vlast. Nakon tuniskog i egipatskog scenarija, kad su vlastodršci pod pritiskom ulice bili prisiljeni predati vlast, Gadafi je na nezadovoljne prosvjednike krenuo silom. Pobunjenici, potpomognuti zračnim udarima zapadnih vojnih snaga, nakon nekoliko mjeseci krvavih borbi, trenutačno kontroliraju devedesetak posto libijskoga teritorija, a kad su prije par dana zauzeli i Tripoli, bilo je jasno da Gadafijev režim postaje prošlost. Ostaje još za vidjeti kakva će biti osobna sudbina ludog pukovnika.
Sto minuta pred UN-om
Ostat će upamćen i Gadafijev posljednji javni ispad prije dvije godine. Tada je libijski pukovnik pred Glavnom skupštinom UN-a zaposjeo govornicu na nevjerojatnih sto minuta, tijekom kojih je izvrijeđao koga je stigao, pa i američkog predsjendika Obamu.
najnovije
najčitanije
Zadar
"TESTOSTERON"
Najbolja suvremena poljska komedija stiže u Zadar
Hrvatska
IZBORI
HDZ i koalicijski partneri predali DIP-u liste: Vjerujemo da je naš program najbolji
Zadar
TURISTIČKA SLIKA
Gastrofestivali mamac za goste u predsezoni
Zadar
"Umirovljenici zajedno"
Za dostojanstven život umirovljenika, bez kopanja po smeću
Nogomet
TRENER HAJDUKA
Karoglan: Za nas su tri boda imperativ
Zadar
PREDBLAGDANSKA PONUDA
BILI SMO NA ZADARSKOJ TRŽNICI I RIBARNICI: ‘Prodaja ide slabo, mislim da su centri učinili svoje…’
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE