Optimizam roditelja je ključ kvalitetne pripreme

Kako bi se spriječile negativne reakcije, na polazak u školu treba gledati kao nešto pozitivno i dobro, na mjesto gdje će dijete moći uživati, naučiti nove stvari, zabaviti se i upoznati nove prijatelje

Polazak u školu, bila ona osnovna ili srednja, svakako je izazov koji unosi u život obitelji promjene na koje se treba prilagoditi.
Djetetu se pruža mogućnost za rast i razvoj u mnogim segmentima – nova znanja, vještine i navike, ali također i za socijalni i emocionalni razvoj. Neminovno je da je škola dobra za razvoj djeteta, međutim, neka djeca, a i njihovi roditelji imaju poteškoća u prilagođavanju na nove situacije i ljude kao npr. režim svakodnevnih obaveza, novi autoriteti, nova socijalna mreža i slično, stoga donosimo savjete dr. sc. Ane Kurtović sa Studija psihologije na Filozofskom fakultetu u Osijeku kako najlakše prebroditi početak školske godine.
Kako bi se spriječile negativne reakcije, svakako je dobro dijete pripremiti na školu. Najprirodniji način da se dijete pripremi na školu, prema riječima psihologinje, jest optimizam. “Dakle, na polazak u školu treba gledati kao nešto pozitivno i dobro, gdje će dijete moći uživati, naučiti nove stvari, zabaviti se i upoznati nove prijatelje te svakako takvu poruku komunicirati djetetu. Naime, vrlo je važno da i roditelj ima takav stav kako dijete ne bi dobilo oprečne poruke. Djeca će lako prepoznati nervozu i nesigurnost kod roditelja ako on pristupa polasku u školu s negativnim očekivanjima. Ukoliko dijete postavlja puno pitanja vezanih uz školu i što može očekivati, jako je važno pružiti odgovore na njih – o predmetima koje će učiti, o učiteljima i slično te pri tome izraziti sigurnost u to da će on/ona to moći.
Organizacija i odgovornost
Jednom kada dijete krene u školu, postoji potreba za organiziranjem vremena za izvršavanje obaveza i vremena za druge stvari. Dijete prije svega mora naučiti da nekada mora odgoditi stvari koje želi raditi – igru kako bi prvo ispunio obaveze, odnosno napravio zadaću ili naučio gradivo. Djeca koja su odmalena naviknuta na ispunjavanje manjih obaveza, kao recimo pospremanje igračaka, lakše će prihvatiti i ispunjavanje školskih obaveza, dok će dijete koje još nije steklo tu naviku često negodovati u takvim situacijama. U svakom slučaju, koristi djetetu objasniti kako svi imaju određene obaveze, a škola je njegova te nastojati unaprijed postići dogovor o organizaciji na koji će ga se onda podsjećati.
U takvim zahtjevima svakako treba biti uporan, ali također i nagraditi ili pohvaliti dijete kada spontano odluči ispuniti neki zadatak. Osim toga, dobro je voditi računa da ispunjavanje školskih obveza ne mora biti uvijek dosadno i naporno te je korisno iskoristiti prirodnu sklonost igri i učiniti neke zadatke zabavnijima tako da se povežu s nečim u čemu dijete uživa. Ukoliko dijete izrazito odbija raditi školske zadaće ili stalno traži pomoć, može biti korisno provjeriti razloge za to.
Strah od učitelja
– Djetetu je korisno pružiti informacije o tome što može očekivati u školi, pružiti mu priliku da se malo bolje upozna s novim okruženjem prije nego krene u školu, a u tome će pomoći članovi obitelji ili susjedi koji imaju dijete koje je nedavno krenulo u školu, a koji će mu pričati o svojim iskustvima i slično.
– Iako nam je važno da dijete unaprijed nauči da je učitelj autoritet, potreban je oprez kako dijete ne bi razvilo strah od učitelja. Određen strah i nervoza oko polaska u školu nije neuobičajena ni alarmantna, ali ako roditelj primijeti da dijete duže vrijeme s nelagodom ide u školu, neraspoložen se vraća i slično, svakako treba porazgovarati s njim. Koji god strah ili brigu izražava, nije poželjno umanjivati ili ignorirati, nego radije porazgovarati s djetetom o razlozima zašto se tako osjeća – boji li se odvajanja od roditelja, da će dobiti lošu ocjenu, da će mu se drugi smijati pa mu onda na odgovarajući način nastojati pomoći.
Interesi i adolescenti
Upis u srednju školu značajna je promjena u odnosu na osnovnu – zahtjevi su puno veći, a profesori i vršnjaci nepoznati. Osim toga ona većinom znači odvajanje od ljudi kojima je osoba do sada bila okružena i s kojima je provodila vrijeme, a sve su to čimbenici koji zahtijevaju prilagodbu. U novu se sredinu nije lako uklopiti, ali svakako pomažu dobre socijalne i komunikacijske vještine, razvijene radne navike, odgovarajuća očekivanja, potpora roditelja i profesora i slično. Budući da je adolescencija inače vrijeme kada se šire interesi, a i srednja škola ima veće zahtjeve i često nudi više izvannastavnih sadržaja, može se dogoditi da mladi preuzmu više obaveza nego što je to optimalno. S jedne strane, poželjno je imati puno interesa i aktivnosti, a sve dok se njima bavimo s entuzijazmom, uspijevamo ispuniti osnovne obveze i imamo slobodnog vremena, izgleda da nema problema. Međutim, treba voditi računa da ponekad, iako se ne osjećamo tako, previše aktivnosti može iscrpiti naše snage i dovesti do toga da se naša učinkovitost smanjuje, a umor i frustracija povećavaju. Dobro je biti malo kritičan prema svojim sposobnostima pa povremeno procijeniti koliko obaveza imamo, koliko nam vremena i energije treba za to, koliko smo učinkoviti u tome, koliko nam vremena ostaje, koji su prioriteti i slično te u skladu s time odlučiti hoćemo li se prihvatiti nekih aktivnosti ili ne.

Suradnja s učiteljima

Dobra suradnja roditelja i učitelja ključna je za djetetov napredak i prilagodbu u školi, ali i za rješavanje poteškoća i problema koji se mogu pojaviti. Pri tome je vrlo važna otvorena i jasna komunikacija učitelja i roditelja te međusobno poštivanje i uvažavanje.
– Iako je važno znati i moći adekvatno sankcionirati nepoželjna ponašanja, puno je korisnije i važnije prepoznati i nagraditi poželjna ponašanja. Na taj način djeca su motivirana ponavljati takva ponašanja, prije nego izbjegavati kaznu, kaže dr. sc. Ana Kurtović.