Povratak Kreše iz SAD-a i novi naslov prvaka '73./'74.

Slika korisnika valentinam
40 GODINA JAZINA
Nakon pobjede protiv Lokomotive, naslov je tu - Ć. Perinčić, N. Ostarčević, B. Skroče i B. Marcelić

Nakon završene sezone 1972./'73. najveća i najznačajnija promjena u klubu je povratak Kreše iz SAD-a, a s njime dolazi i košarkaška "revolucija". Zadar je i do tada igrao brzu, atraktivnu, lijepu košarku, ali ne i taktički organiziranu pogotovo u obrani. Novi trener je prof. Lucijan Valčić, koji će u suradnji s Krešom izvrsno provesti sve planove u sljedeće, nažalost, samo dvije sezone. Pomoćni trener je Trpimir Lokin, a kondicijski, cijelo ovo vrijeme, legendarni prof. Leonardo Nardi Bajlo. Mijenja se kompletna fizionomija igre jer Krešo je donio američku košarku, i od prve do posljednje sekunde na utakmici igrat ćemo dvosmjerno organizirano (napad i obranu). Od prvog dana dolaska u dvoranu, i prije potpisivanja ugovora, Krešo individualno radi sa mnom i on je moj najbolji košarkaški trener.

Trening na 8 mm

Posebno na obrani i nakon šestomjesečnog "drilla", od prosječnog, razvit ću se u izvrsnog obrambenog igrača. Moći ću odigrati odličnu obranu nad svim tipovima igrača, od presinga na organizatorima igre (Slavić, Plećaš), na bek-šuterima, krilnim igračima, pa čak i na nekim utakmicama protiv visokih centara (igrao bih ispred njih, a Krešo bi čuvao leđa). Nakon treninga, odlazimo u njegov stan (Mišo Ostarčević i ja) gdje nam Krešo pokazuje na filmovima (8 mm projektor) najbolje američke igrače, timove, NBA događanja. Najradije bih s njim proveo 20 sati na dan, pozorno slušam, "pijem", gotovo sve što mi Krešo sugerira. Ali, Krešo ima i druge planove sa mnom. On želi osnovati u Zadru najprije mormonsku vjersku zajednicu, a zatim zatražiti lokacijsko- građevinsku dozvolu za izgradnju mormonske crkve. Želi me "uključiti" u taj program, ali ja se ne uklapam u te planove. Pravim grešku i izlazim... grešku, ne zbog mormonstva, naravno, nego zbog košarke i odnosa s Krešom. On će i dalje biti dobar, ali neće više biti onog njegovog "zaraznog" osmjeha kad mi priđe, zagrli me i kaže: "Čuj, stari, ..." Počinju pripremne utakmice i odmah je jasno da ćemo pucati na sam vrh.

Kontre unutar 4 sekunde

Zabijamo 106 poena (bez trica) u prvoj utakmici, jer imamo sve, jaki smo na svim pozicijama, možemo zabiti iz izvrsne kontre, postavljene igre, vanjskim šutom (svi), unutarnjom igrom, ili individualnim rješenjima u igri 1 na 1. Posebno kontra koju smo završavali unutar 4 sekunde. Krešo je već kod "skidanja" lopte gledao na stranu gdje je već čekao Pino, prvi pas gotovo još iz skoka, Pino bi nakon prijema lopte u stilu američkog "quarterbacka", bacao dugi pas velikom preciznošću, a ja bih tih 20-ak metara pretrčao za (već sam to napisao) nevjerojatnih 1,9 sekundi i slijedila bi zakucavanja svom silinom, crta reketa mi je bila odrazna točka ili iz naskoka iza glave, za oduševljenje, delirij i erupciju u dvorani. Dragi navijači, pogledajte dobro sljedeće sezone, sve utakmice u Europi i javite mi kad netko danas, 45 godina poslije odigra takvu kontru za 4 sekunde. I zato mogu reći, bez imalo pretjerivanja, da sam bio najbolji, najjači igrač za kontranapade, ne samo u Zadru, već i u bivšoj državi.

Pa, presing na tri četvrtine terena i to na 99 posto utakmica. Pino i Skroče naprijed, u presingu, Mišo i ja u "overu" (ne dozvoljavamo prijem lopte krilnim igračima) na krilima, Krešo u sredini, iza nas, zonira. Pa tko probije, naletjet će na njega, a onda pjesma u dvorani: "Suli, Suli, bane, bane, Krešo prodaje banane". I to s kakvom lakoćom. Krešo bi čekao u košarkaškom stavu, desna ruka savijena, spreman kao mačka, nevjerojatan osjećaj za prostor, brzina reakcije u desetinki sekunde, i blokada... desetine... stotine, pa pjesma.

Jazine već u 15.30 pune

A u gradu ludilo. Svi od 7 o 77 željeli bi na utakmice, a samo je 3.5 do 4 tisuće sretnika s ulaznicom. Najprije dugo čekanje u redu za njih, a kad nestane karata, što onda? Falsificiranje, naravno. Brzo su "majstori" shvatili da je karta u boji plakata (zelena, žuta, roza, plava), pa noćni rad... originalna karta, preko nje staklo, pa lampa, papir plakata, pa crtaj. Pitaj Boga koliko je takvih karata bilo, a tko će ih prepoznati na ulazu, u neopisivoj gužvi, a navijači ispred dvorane, već u 15 sati. Ulazi se u 15.30, ko je "uša - uša", nema više mjesta, ne pomaže ni karta koju imate, a kupili ste je.

Postajemo mega popularni, naše se utakmice vrte na televiziji, subotom u 17 sati je termin, nema šetnji, rekreacije, kina, ničega. Samo gledanje utakmice i komentari, priče, prognoze i odjednom svih zanima kako su igrali Jugoplastika, Crvena Zvezda, Partizan, Olimpija, naši konkurenti za naslov. Sve utakmice prenosi i Radio Zadar, izvrsni reporter je Drago Čulina, a on će s nama i na sve utakmice na gostovanjima. Priča mi jedan zadarski glazbenik: "Znaš, Ćiro, subota je i mi sviramo na piru, a vi igrate negdje vani. I svakih 15 minuta pauza, svatovi lude – p..de, a mi iza kantuna postavili radio i slušamo prijenos do kraja utakmice. A onda, poslije vaše pobjede, sviramo do jutra, bez pauze... a tako je bilo."

Koliko smo jaki pokazuje utakmica protiv reprezentacije Jugoslavije, koju gubimo 82:80 (bez Pina), a Mirko Novosel, trener reprezentacije, će sutra u naslovu "Zadrani, čiji su plavi?", a dragi moj treneru, j... se njima čiji su plavi, oni su dušom i srcem, uvijek samo za Zadar.

Do početka sezone, odigrali smo puno prijateljskih utakmica, turnira, Kup utakmica. Izgubili smo u trećem krugu Kupa od Jugoplastike u Splitu 90:78, i prvenstvo počinje 3. studenog 1973., utakmicom Zadar – Olimpija 94:67. Krešo 21, Pino 20, Ostarčević 14, Perinčić 13, Skroče 10, Jerak 10. Nas šestorica igrat ćemo najviše i tako otprilike dijeliti poene, ostali, B. Marcelić, J. Fabijanić, T. Matulović i B. Bakija, bit će u 10 igrača koji se skidaju, ali pripast će im samo poneke dobre epizodne uloge.

Pobijedit ćemo redom, Metalac (Valjevo) 71:81, Beograd 100:76, Bosnu 72:76, Industromontažu 107:77, Radnički 71:90, Rabotnički 85:69 , Borac (Čačak) 72:77, Partizan 91:75, Željezničar 74:82, Lokomotivu 100:81. Prvi poraz imali smo tek od C. Zvezde 77:75, te smo završili prvi dio pobjedom nad Jugoplastikom 84:77 i s omjerom 12-1, na vrhu prvenstvene ljestvice. Izdvojio bih utakmicu u Beogradu, protiv prvaka Radničkog, gotovo 20 razlike, a novine će objaviti naslov: "Zadar nisu samo Ćosić i Giergia", izvanredno smo odigrali Branko Skroče i ja.

U drugom dijelu, ostvarit ćemo 10 pobjeda i 3 poraza (Beograd 75:74, Partizan 83:79, Jugoplastika 80:76). S ukupnim omjerom 22-4, novi smo prvaci. Prvaci smo, zapravo, postali dva kola prije kraja, u Zagrebu, protiv Lokomotive 79:89, a u Zadru se ori: "Gotovo je, gotovo". Veliko slavlje, tisuće ljudi na dočeku na aerodromu, špalir automobila do Narodnog trga, doček na Trgu, pa sve ono što Zadrani mogu i znaju pružiti svojim sportskim ljubimcima, novim prvacima.

"Takvi trenuci, vrijede više od sveg zlata ovog svijeta", koji se nikad ne mogu zaboraviti. Ima li mjesta za još malo priče, nema, idemo dalje..."

U sljedećem nastavku: Novi naslov prvaka i Kup europskih prvaka '74./'75.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.7 (3 glasova)