VANJA FOTOVIĆ: "Teško me je zaintrigirati, no to bi trebao biti netko inteligentan, elokventan, šarmantan, visok i crn!"

Slika korisnika mkvanja
Od kuhinje preko popularnog bloga do plastičnih operacija
Bitno je da i muškarac i žena imaju maksimalno slobodne ruke da uživaju i žive baš onako kako žele, izvan okvira onoga što je »normalno« ili »nenormalno«. Moja pojava je #fashionaddict, ništa više i ništa manje, ističe Vanja
Privatni album
Ni Pariz ni Milano nisu nedostižni i svatko si može priuštiti par dana tamo, ne mora biti po mjesec dana

Vanja Fotović je šef kuhinje ugostiteljskog objekta Vicko u Starigradu. Ima svega 22 godine no to ga nije spriječilo da pod svoje preuzme kuhinju spomenutog poznatog i renomiranog restorana istoimenog hotela. Majstor svog zanata, u što se ekipa fotoreportera i novinara Zadarskog lista više puta uvjerila, ne samo da svojim gostima isporučuje ukusna jela već kao rođeni esteta svakom »pijatu« koji izbacuje na stol daje i svoj specifičan »pečat«, maštovito ga aranžirajući. Nekoliko sasvim solidnih razloga za razgovor, posebice u kontekstu hrvatske orijentacije prema ugostiteljstvu/turizmu kao zadnjoj slamci spasa gospodarstva Lijepe naše i punjenja poprilično oskudnog državnog proračuna. No Vanju karakteriziraju i još neke odlike, medijima mnogo zanimljivije od baratanja »kuhačom i pregačom«. Vanja je uspješan bloger s brojnim pratiteljima, mladić novog milenija, kako se to popularno danas naziva, momak koji svojim stilom odjevanja, šminkanja i ponašanja »briše« granice između spolova. A kada tome pribrojimo i nekoliko plastičnih zahvata na licu, od popriličnog povećavanja usnica do korištenja botoksa materijala za priču svakako ne nedostaje. Razgovor dogovaramo u blizini Vicka, mladi nam kuhar i bloger javlja da koliko se god trudio ne stiže do Zadra.
- Neću stići Krešo, ajde zaletite se do Starigrada, napravit ću vam nešto fino za »papati«, a poslije možemo i popričati, ima puno noviteta, poziva nas. Naravno, poziv se prihvaća, spojiti ugodno s korisnim ili bolje rečeno radnim nikada nije bila ideja za baciti, tim više što je prvi intervju koji je s Vanjom objavljen prošloga ljeta u Zadarskom listu itekako bio čitan. Ovoga puta plan je zaobići kuhinju, nakon objeda »of course« i vidjeti što je to sve novo u njegovom životu.

Prošle smo godine razgovarali o tvom specifičnom stilu odjevanja i plastičnim operacijama koje si, iako na pragu dvadesete, već napravio. U međuvremenu, vidim da se i dalje radi na licu?
- Ha, ha, ha... ne bi rekao da sam u međuvremenu nešto drastično napravio, svake godine je ista priča: usta, jagodice, botox... to se održava na godišnjem nivou kao i auto kad ide na registraciju ili tehnički. Dobro, nećemo se lagat, usta su veća nego lani, ali to tako i treba biti.

Sam sebi uvijek isti

Zašto? Mlad si, bora nema, crte lica su ti pravilne, po nekom mom sudu daljnje »usavršavanje« ti svakako nije potrebno?
- Nikada se nisam doživljavao drugačije zato što mi je nos uži, jagodice naglašenije, usta punija a čelo bez bora. Sebi sam uvijek isti i najbitnije od svega je što nisam izgubio osobnost korekcijama koje sam radio. I dalje sam to ja, a to i je poanta estetske ili plastične kirurgije. Vanja danas i Vanja nekad su ista osoba.

Ne bojiš li se da bi mogao imati nekih zdravstvenih posljedica?
- Zapravo i ne jer sve radim umjereno i s pravim stručnjacima. U Zagrebu sam vjeran Poliklinici Aesthete, a u Beogradu Klinika DE. Uvijek sam radio s vrhunskim stručjacima pa se nemam zašto brinuti. Bitno je naći stručnjaka, a ne nekoga kome je u interesu samo zarada!

I kako je to imati lice poput tvoga, tako zategnuto? Kakav je to osjećaj?
- Ha, ha, ha... vjerujem da je osjećaj isti koji imaš i ti kao i svi drugi koji nemaju/imaju botox. Nema tu razlike, isto je s botoxom i bez njega, samo nema bora.

Mnogi koji startaju kao i ti ne znaju stati. Što je tvoj plan, kako želiš izgledati?
- Apsolutno se slažem s tobom. Ja osobno nemam plan, sve što sam do sad isplanirao, to sam i napravio. Vidjet ćemo što mi može pasti na pamet kroz par godina i što mi može zasmetati. Nikad ne znaš.

Imaš li neki uzor?
- Jedini uzori u životu su mi moja baka i mama. One su moja misao vodilja i sve što meni treba u životu. Da nema njih, mislim da uopće ne bih bio osoba kakva jesam sada. Školovane, obrazovane, elokventne, sofisticirane, pametne, pune ljubavi, razumijevanja. Da nisu takve i da nisu silnu ljubav usadile u mene, ko zna gdje bi sada bio.

Babe i žabe

Mislio sam na uzor vezan za plastičnjake no lijepo je čuti da imaš takvu potporu iza sebe, da su baka i majka tu uz tebe uza sve što radiš i što jesi. U kontekstu te potpore kako su reagirali i kako si ti reagirao kada su u nekim medijima napisali da ideš na operaciju promijene spola?
- Ha, ha, ha.. selo uvijek priča, sve ih zanima i uvijek se diže prašina. Da razriješimo misteriju - nema nikakve promjene. Novine moraju pisat da bi im se digao tiraž, sve je to posao no moram odmah reći da nikad nisam imao tendeciju ka tome. Na to bi se odlučio možda jedino pod stare dane kao Bruce Jenner ako bi ostao bez novca ili i prije ako bih ostao bez »casha«. Inače »never« i ne bi me čudilo da nakon ove moje izjave krene priča - Vanja kao Bruce Jenner.

Kada sam te prošli put pitao u kojem ti se licu treba obraćati, u muškom ili ženskom rekao si mi da to nije bitno već da je važno da su riječi pozitivne. Kako dakle sam sebe doživljavaš, imaš li neku čvrstu viziju sebe, svog spola ili si, kako se to danas kaže - fluidne seksualnosti?
- Sebe doživljavam vrlo ozbiljno i uvijek razdvajam babe i žabe, što bi se u narodu reklo, i privatno i poslovno. Posao je posao, privatno je privatno. Vanja u poslu i Vanja na instagramu su zapravo dvije toliko iste, a s druge strane toliko različite osobe. Sebe doživljavam kao osobu koja voli, koja pruža ljubav i ljubav prima. Ali svakako vjerujem da je seksualnost nesto urođeno. Nema tu puno rasprava, ili bi ili ne bi.

Je li to zapravo budućnost, to približavanje spolova. U nekom klasičnom smislu muškarac – »lovac« izumire kao i žena – majka i domaćica no na prvu se loptu to i ne vidi tako upečatljivo kao kod tebe za koga bi bez zadrške rekao da si fluidne pojave. Slažeš li se?
- Zapravo nikad nisam razmišljao da li muškarac treba biti lovac, a žena majka i domaćica. I to mi je, mogu reći čak i prosto. Tu povlačimo druge teme, od prava žena nadalje što mislim i nije tema ovog razgovora. Po mom sudu bitno je da i muškarac i žena imaju maksimalno slobodne ruke da uživaju i žive baš onako kako žele, izvan okvira onoga što je »normalno« ili »nenormalno«. Moja pojava je #fashionaddict, ništa više i ništa manje (smijeh).

Cijene i komentari

U svakom slučaju pozornosti ti ne manjka. Kako one pozitivne tako i kritike, opakih komentara po društvenim mrežama no vidim da to tebe ne zabrinjava nimalo?
- Nikad me to nije zabrinjavalo, možda u osnovnoj školi kada nemaš tu snagu boriti se sa vjetranjačama jer si malo ranjivo biće. Sada te vjetrenjače ni ne osjetim niti ne primjetim. Svi su oni više, manje ostali na istom mjestu, a ja sam iz dana u dan negdje korak dalje. Držim da dokle god se ljudi zamaraju drugim ljudima zapravo stoje u mjestu, vrijeme im prolazi u komentiranju onoga što ja radim, gdje sam, s kim sam...jesam li potrošio na torbu 100 eura ili 1000 eura? Stoga bih poručio takvima: nije problem, obavjestit ću vas o svemu kao i do sada, ali dok ja koračam prema naprijed, oni i dalje koračaju u mjestu. Nije li to žalosno? Treba se više posvetit sebi i da vidiš kako život može biti lijep.

Kad već spominješ torbicu od 1000 eura čitam da te neki bloger prozvao da si kupio najjeftiniju stvar od Louis Vuittona – neseser pa da se s time naslikavaš na instagramu?
- Ajme meni, to je bilo prije pet godina ako se ne varam (smijeh). Kada nisam zarađivao toliko da bi si mogao priuštiti LV travel bag na primjer, ali to se može nadovezati na odgovor prije. S nesesera na putnu torbu, razlika u cijeni je prevelika, kao i u napretku. Koračajmo naprijed, nemojmo stajat u mjestu - to je bit svega. Cijena mi zapravo nikada nije igrala ulogu. Primjerice crveni kaput sa slike iz Milana je plaćen pet eura u nekoj random vintage trgovini u Parizu. Bitno je da se meni sviđa.

Na krpice, što je potpuno neupitno, padaš, ja bih rekao i poprilično skupe krpice. Koliko trošiš na garderobu?
- O cijenama ne želim pričati jer je stanje u državi dosta nezahvalno da bi ja sad pričao o mojoj potrošnji dok većina krpa kraj s krajem. Mislim da je to i više nego bezobrazno, od bilo koga, pa tako i od mene.

Vidim da ih kupuješ i na pravim mjestima, po Parizu i Milanu. Može li to sve pokriti kuharska plaća ili ima koji sponzor u igri?
- Zapravo ni Pariz ni Milano nisu nedostižni. Svatko si može priuštiti par dana tamo, ne mora biti po mjesec dana. Netko će otići tamo da bi razgledavao, netko da bi obavio shopping, netko da bi se jednostavno odmorio. Ja najviše volim spojiti odmor i shopping i lagao bih kada ne bih priznao da su mi se Milano i Pariz definitivno uvukli u svaku poru. Kuharska plaća naravno ne može sve to pokriti ali veliku većinu može a onda kad zaškripi tu je partner koji će pokriti ostalo.

Bez problema u zadarskom zaleđu

U tim svjetskim gradovima znam da problema nećeš imati sa svojim stilom no ovdje i nije takva priča. Pogotovo u Starigradu gdje radiš i ovo ljeto. U kojoj se mjeri stoga Vanja iz Vie della Spiga ili Vie Montenapoleone (op. a poznate modne ulice u Milanu) razlikuje od onog koji hoda zadarskim zaleđem i zapravo općenito Hrvatskom koja i nije baš neka liberalna zemlja?
- Razlika? Razlike nema, Vanja iz Vie Montenapoleone je isti onaj koji je i u zadarskom zaleđu ili na Cvjetnom trgu u Zagrebu.

Znači nekih problema nisi imao?
- Apsolutno ne.

Tko ti više prilazi, muškarci ili žene?
- Zar je to uopće upitno? Rekla bi Britney: boys, boys, boys....

Što zapravo treba imati netko tko će zaintrigirati tvoju maštu? Je li nužno poznavanje mode i svijeta pod reflektorima?
- Mene je teško zaintrigirati, ali svakako netko ko je inteligentan, elokventan, šarmantan, visok, crn.. i ne, ne mora biti ni milijarder niti milijunaš, mora samo pratiti moj životni tempo, biti mi podrška i oslonac. Kakav »passe« odgovor, zar ne (smijeh)? Ali tako je.

Pregača ti svakako dobro stoji kao i onaj Chanel broš koji ti je vidim zaštitni znak, kod tebe se fino papa. Vidiš li sebe i dalje kao kuhara ili bi radije radio samo nešto vezano za svijet glamura? Što je po tvom sudu najbolji posao koji bi išao uz tvoju osobnost?
- Ja živim svoje dvije ljubavi: modu i gastronomiju, zar mi treba išta više? Kad mi »pofale« reflektori, ja si ih dovedem (smijeh). Kao i s onim naslovom u medijima da mijenjam spol, misliš li da je to slučajno? Kruha i igara. Nek’ se selo veseli!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)