Razarao je Zadar, grad u kojem je živio

Slika korisnika admin
momcilo_perisic
AP
Ovo je Momčilo Perišić, "zaslužan" za razaranje našeg grada

U sudnici br. 2. Haaškog tribunala počelo je prekjučer suđenje bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije, ali i zapovjedniku nekadašnjeg Artiljerijskog školskog centra u Zadru Momčilu Perišiću. Perišić je formalno najviši oficir Vojske Jugoslavije (VJ) kojem se sudi za zločine počinjene za vrijeme sukoba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. On se u 13. točaka tereti se za zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, između ostalog, za ubojstvo, nehumana djela i napade na civile počinjene od 1993. do 1995. u Sarajevu, Srebrenici i Zagrebu. Iako je suđenje bilo  zakazano za 1. listopada, odloženo je iz proceduralnih razloga, zbog produžetka mandata nekih od sudaca u ovom predmetu.U Optužnici se navodi da je Perišić, kao načelnik Generalštaba VJ, pružao znatnu kadrovsku, materijalnu i logističku podršku Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini i Srpskoj vojsci Krajine  u Hrvatskoj. Prema Optužnici, osiguravanje i financiranje časnika -oficira VJ na službi u VRS i SVK bilo je tajno, kako bi se prikrila umješanost vlade Savezne Republike Jugoslavije u sukobe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Za ove potrebe, Perišić je osobno osnovao dva kadrovska centra pri Generalštabu VJ.

Sudit će mu se i za granatiranje Zagreba

Perišić se tereti i za pomaganje i podržavanje u planiranju, pripremanju i izvršenju vojne kampanje granatiranja i snajperskog delovanja po civilnim područjima Sarajeva i to u razdoblju od kolovoza 1993. do studenog 1995, u kojoj su ubijene i ranjene tisuće civila. Odgovarat će i za pomaganje i podržavanje kaznenih djela istrebljenja, ubojstva i progona u Srebrenici od lipnja do studenog 1995, gde su njegovi potčinjeni koji su služili u VRS, uključujući i odbjeglog generala Ratka Mladića, zarobili i pogubili nekoliko tisuća muškaraca bosanskih Muslimana i kasnije preduzeli sve kako bi prikrili zločin, ponovnim zakopavanjem tijela iskopanih iz prvotnih grobnica.

Perišić se kao nadređeni časnik također tereti zato što nije poduzeo mjere kojima bi se spriječilo i kaznilo izvršenje kaznenih djela koja su počinili njegovi podređeni. Oni su služili u VRS preko 30. kadrovskog centra VJ. Nekoliko takvih osoba, imenovanih u optužnici protiv Perišića, već je osuđeno pred Međunarodnim sudom za zločine počinjene u Sarajevu i Srebrenici.

Također se tvrdi da je Perišić kazneno odgovoran za granatiranje civilnih područja Zagreba, u svibnju 1995. Tereti ga se jer nije pokrenuo istragu i o tome kakvu ulogu su njegovi podređeni, koji su služili u SVK, imali u izvršenju tih zločina. Prema Tužilaštvu Haaškog suda Perišić nije poduzeo nužne i razumne mjere za spriječavanje takvih djela ili kaznio svoje podređene. Samo napadi na Zagreb za posljedicu su imali smrt sedam i ranjavanje najmanje 194 civila. Perišić je u pritvoru Međunarodnog suda 7. ožujka 2005, a privremeno puštanje na slobodu mu je odobreno 9. lipnja 2005., ali nije smio napuštati Beograd. U zatvor Sheveningen vratio se 18. septembra 2008. godine.

Nije štedio ni Zadar

Momčilo Perišić jedini je u Haaškom sudu optužen za napade na Zadar. U svom djelovanju po gradu, nije prezao niti od uništenja kulturne baštine, minobacačima i topništvom velikog kalibra. Na njegov poziv, osim zrakoplovstva tadašnje JRV, djelovao je po gradu i veliki patrolni brod Koper kojeg su uspjeli potjerati hrabri topnici s boforsom montiranim na kamion zadarske Čistoće.

Za građane Zadra ti listopadski dani su bili dani pakla, bez struje i vode, u ozračju nesmiljenog granatiranja s kopna, mora i zraka. Više od stotinu dana bez električne struje, s opskrbom vode doslovno na kapaljku. Poduzete su mjere za pronalaženje alternativnih izvora vode, kao što su bili oni u Vruljici i kod današnje robne kuće. Buka malih agregata na svakom "kantunu" svjedočila je da život u Zadru, unatoč teškim uvjetima i dalje teče, a mnoge zadarske trgovačke kuće su napunile svoja skladišta za dugotrajnu opsadu. Neke od tih kuća, kao što su "Plodine", time su potpisale svoj kasniji definitivni poslovni kraj, ali grad je bio osiguran od gladi i neimaštine. Zdravstvena služba radila je besprijekorno zbrinjavajući ranjene, ali i bolesne. Zadarski kulturnjaci i restauratori sanirali su oštećenja na kulturnoj baštini, dizali moral predstavama u podrumima, dok su komunalci brižno skupljali polomljena stakla i krhotine od granatiranja. To granatiranje, osobito pogodci u Kneževu palaču, obišli su svijet, svjedočeći od kakvih"sklopova" su sazdani ljudi poput Perišića i svih ostalih " komšija" koji su se 40-tak godina kočoperili gradom kao da su oni baš stvarali njegovu tisućljetnu kulturu i povijest. Pravo lice pokazali su tih prvih listopadskih dana 1991.

O Perišićevoj osobi najslikovitije govori njegov pokušaj političkog djelovanja. Najprije je od Miloševića tražio da se na Kosovu uvede vojna uprava, nadajući se da će baš on dobio vlast u pokrajini. Kada je odbijen, lansirao je priče o hitnom ulasku u Partnerstvo za mir i NATO. Nekoliko dana prije nego što će biti smijenjen i otpušten, Perišić je u Gornjem Milanovcu održao govor u kome je upozorio na posljedice rata s NATO-om, a onda tajanstveno zašutio više od godinu dana. Šuškalo se čak da je sa prvim "bezbednjakom" tadašnje SRJ Jovicom Stanišićem pripremao državni udar protiv Miloševića. Međutim, kažu bolji poznavatelji prilika na srpskoj političkoj sceni, njegovi politički istupi više su svjedočili o uvrijeđenosti jednog degradiranog generala. Osnovao je Pokret za demokratsku Srbiju te sudjelovao u koaliciji 19 stranaka DOS-a. Čak je u Đinđićevoj vladi postao potpredsjednik vlade zadužen za sigurnost.

Perišić kolekcionar

Međutim, a koje li ironije, veliki srpski „junak" i „rodoljub" pao je u Srbiji kao žrtva afere špijuniranja za strane sile. Uprava sigurnosti Vojske Jugoslavije uhapsila je Perišića u noći 14. ožujka 2002. u motelu "Šarić" na Ibarskoj magistrali zajedno sa američkim diplomatom Johnom Davidom Neighborom pod optužbom za špijunažu. Kod bivšeg načelnika generalštaba Momčila Perišića pronađeni su navodno kompromitirajući materijali. Anegdota u tipičnoj srbijanskoj maniri kaže da je pri pretresu kabineta u Vladi, Perišić na hodniku susreo premijera Điniđića i tom prilikom mu slegajući ramenima rekao: "Zorane, ti znaš da sam ja uvek skupljao sve u vezi s Vojskom".

"Kolekcionar" Perišić je osvanuo je s tipičnom političkom optužbom kojom su ga se htjeli rješiti kao izuzetno tvrdog i kompromisu nesklonog, a dociranju sklonog čovjeka koji je ipak puno znao. Od jučer, svoje će znanje moći dokazivati sucima u Haagu, što će najvjerojatnije malo značiti najbližima i rodbini 23 civila i 19 pripadnika tadašnjeg Zbora narodne garde koji su poginuli u prvom tjednu obrane Zadra kojeg, a kojeg li slučaja, ove godine započinjemo obilježavati baš početkom Perišićevog suđenja.

I Milošević se školovao u Artiljerijskom školskom centru u Zadru

Momčilo Perišić je rođen je 22. svibnja 1944. u selu Koštunići kod Gornjeg Milanovca, Srbija. Otac Svetozar, srednju školu je završio u Čačku, a na Vojnoj akademiji kopnene vojske uzeo je smjer topništvo. Diplomirao je Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a završio je i Komandno-štabnu akademiju te Školu nacionalne obrane. Tijekom napada na Zadra 1991.nosio je čin  pukovnika, a već 1993. bio je  general-pukovnik. Nakon dužnosti zapovjednika Artiljerijskog školskog centara u Zadru, bio je zapovjednik 13. bilećkog korpusa u Mostaru. U jesen 1992. bio je načelnik štaba Treće armije VJ. U travnju 1993. postaje zapovjednik Treće armije VJ, a od kolovoza iste godine pa sve do 1998. obnašao je dužnost načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije. Malo je poznato da je Perišićev veliki uzor Slobodan Milošević u istom tom Artiljerijskom školskom centru u Zadru  nekad sticao zvanje tzv. rezervnog oficira JNA.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno