Jedina, ali vrijedna paška šuma

Rezervat je važan i u znanstvenom smislu, jer su istraživanja pokazala da je tijekom stoljeća hrast medunac, koji raste u rezervatu, razvio vrijedan genetski materijal kakav nikad prije nije zabilježen u šumarstvu. Naime, rezervat se nalazi uz more i vegetacija je na tom području stvorila imunitet na otočnu klimu, posebice na buru i posolicu

Rezolucijom Generalne skupštine UN-a ova je godina proglašena Međunarodnom godinom šuma što na prvi pogled za krševiti, kamenom prekriveni otok Pag ne bi trebalo imati veće značenje, no ima jer na Pagu postoji Posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava-Hanzine koji je ukras obalnog dijela Paške uvale, omiljeno izletište. Rezervat je važan i u znanstvenom smislu, jer su istraživanja pokazala da je tijekom stoljeća hrast medunac, koji raste u rezervatu, razvio vrijedan genetski materijal kakav nikad prije nije zabilježen u šumarstvu. Naime, rezervat se nalazi uz more i vegetacija je na tom području stvorila imunitet na otočnu klimu, posebice na buru i posolicu.
Šuma stara sedam stoljeća
Nije poznato kada je nastala šuma Dubrava-Hanzine, no vrlo je stara. Posve je sigurno postojala u 14. stoljeću jer je tada, prema povijesnim dokumentima, na njenom rubnom dijelu izgrađena crkva Sv. Marije Magdalene čiji ostaci i danas postoje. Rezervat svakog ljetnog dana posjeti na stotine turista. Uz hrast medunac posjetitelji rezervata mogu razgledati i zanimljiv krajolik koji ga okružuje. Nad šumom se nalazi brdo prekriveno kamenom, bez traga bilo kakvog raslinja, a u rezervatu se nalazi i početak alpinističke staze kojom se dolazi do najvišeg otočnog vrha Sv. Vid. U Državnom zavodu za zaštitu prirode Republike Hrvatske navode da su šume jedno od temeljnih prirodnih vrijednosti mnogih područja zaštićenih temeljem Zakona o zaštiti prirode, posebice u 34 hrvatska posebna rezervata šumske vegetacije koji obuhvaćaju površinu od 2.946 hektara i obilježeni su iznimno vrijednim sastojinama pojedinih šumskih zajednica. Među tim zaštićenim područjima nalazi se i rezervat Dubrava-Hanzine. No, šume su ugrožene na različite načine, ovisno o području na kojem se nalaze.
– Razlozi ugroženosti šuma u Hrvatskoj ponajprije se odnose na onečišćenje zraka, tla i vode, zatim promjene vodnog režima zbog neprimjerenih vodno-gospodarskih zahvata, te gradnju prometnih koridora kroz šumske komplekse. Provedba primjerenih mjera zaštite radi očuvanja povoljnih uvjeta staništa ugroženih vrsta i poštovanje smjernica održivog korištenja prirodnih dobara su, uz tradicionalno dobro i trajno gospodarenje u hrvatskoj šumarskoj struci i znanosti, jamstvo dugoročnog očuvanja bogatstva biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske, navode u Državnom zavodu za zaštitu prirode.
Kuće i stepenice kroz rezervat
Posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava-Hanzine ugrožen je prije svega gradnjom kuća i stepenica koje od kuća vode do plaža. No ugrožavanje rezervata trebalo bi biti stvar prošlosti. Naime, 2007. godine Prostorni plan grada Paga je usklađen s Uredbom Vlade RH o zaštiti priobalja i iz zaštićenog područja su izbačene građevinske zone koje su bile predviđene planom iz 2003. godine. Zahvaljujući tome, u posljednje četiri godine rezervat nije pretjerano ugrožen. Posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava – Hanzine prostire se na površini od 429 hektara, a zaštićen je od 1988. godine. U nadležnosti je Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije. Rezervat se nalazi na jugozapadnom dijelu Paške uvale uz staru cestu Pag – Novalja i udaljen je dva kilometra od grada Paga. S jedne strane je omeđen morem i pješčanim plažama, a s druge strane golim kamenjarom. Rezervat je važan i zbog toga što je to jedini pošumljeni dio na području grada Paga. Znanstvenici navode kako hrastu meduncu odgovara topla i suha klima, a raste na plitkim i suhim kamenitim tlima. Rezervat Dubrava-Hanzine se nalazi upravo na plitkom i suhom kamenom tlu, a klima na Pagu je topla i suha. Zbog toga hrast medunac na Pagu ima sve uvjete za rast, a uz to je razvio i genetsku strukturu kojom se brani od posolice. Upravo zbog toga hrast medunac bi na Pagu mogao opstati stoljećima, a hoće li biti tako, ne ovisi o prirodi već o ljudima i njihovoj spoznaji koliko je, na kamenitom otoku, vrijedna jedna jedina sačuvana šuma.