Suša - gmižuća katastrofa

Slika korisnika admin
uragan irene_2
FAH
Uragan Irene, koji je puhao do 200 kilometara na sat, poplavio je brojne gradove na američkoj Istočnoj obali, ali je ipak poštedio New York

Vjetar kida stabla, čupa električne vodove, voda guta kuće, vatra pustoši šume, tlo puca, zgrada se urušava poput kule u pijesku ... Zvuči poput scena iz filma znanstvene fantastike. No takve su scene sve češće u realnosti. Dana 11. listopada obilježava se međunarodni dan borbe protiv prirodnih katastrofa koje su u različitim oblicima i razmjerima sve učestalija pojava, a zbrajanje ljudskih žrtava postalo je toliko često da djeluje nerealno i ponekad uopće nismo svjesni da iza svakog broja stoji ljudski život.

Uzvraća li priroda udarac čovjeku zbog nepažnje, prekomjerne potrošnje energije i prirodnih resursa, gomilanja otpada, emisije štetnih plinova, bahatog korištenja svega što priroda daje, bez razmišljanja o budućnosti planete i nadolazećim generacijama?

Možda. No zadarski meteorolog Duško Kraljev kaže da je, prema znanstvenim istraživanjima i kalendarskim zapisima iz povijesti, klimatoloških promjena bilo oduvijek. Samo su sad one puno brže i intenzivnije jer je i nas puno više. Sedam milijardi ljudi Zemlja teško podnosi.

Indonezija, Haiti, Japan

Od većih prirodnih katastrofa pamtimo tsunami iz 2004. godine koji je na blagdan Sv. Stjepana pogodio dvanaest azijskih zemalja među kojima je Indonezija, Tajland, Indija, Šri Lanka, čak i afričke zemlje Tanzanija i Somalija. Tsunami je nastao nakon podmorskih potresa u Indijskom oceanu, a mnogi od nas su tada prvi put čuli riječ "tsunami". Nažalost, nakon toga čuli smo je više puta. U toj, jednoj od najvećih prirodnih katastrofa u novijoj povijesti, poginulo je 226 tisuća ljudi.

U siječnju prošle godine Haiti je pogodio potres magnitude 7 stupnjeva po Richteru, a posljedice te katastrofe potresle su cijeli svijet. U manje od jedne minute potres je uništio ili oštetio većinu zgrada na Haitiju, a odnio preko 316 tisuća života. Kako zlo nikad ne dolazi samo, u ovoj ionako siromašnoj zemlji, nakon potresa se umiralo od gladi i kolere, a u anarhiji koja je zavladala, došlo je i do trgovanja ljudima. Djecu se mučilo, izrabljivalo i prodavalo u bijelo roblje za 35 eura!

Prirodna katastrofa potresa i tsunamija u ožujku u Japanu također nije došla sama. Potres jačine 8,9 stupnjeva po Richteru, tsunami s valovima visine i do 23 metra, oko 15 tisuća poginulih...; sve to bilo je popraćeno nuklearnom opasnošću koja je Japanu zaprijetila, ali je ipak stavljena pod kontrolu. Osim toga, tsunami je izazvao odlamanje ogromnih ledenjaka na Antarktici.

Jedna od svijetlih točaka u ovim katastrofama je ta što je još jednom isplivala ljudska dobrota pa se cijeli svijet udružio u humanitarnoj akciji da bi pomogli unesrećenima.

Ovog ljeta je u Sjedinjenim Američkim Državama zapuhao uragan Irena koji je zaprijetio New Yorku, izazvao paniku i apokaliptična predviđanja, ali ga je na kraju ipak poštedio. Irene je puhala i do 200 kilometara na sat, na stotine tisuća ljudi je evakuirano iz nekoliko saveznih država na istočnoj obali, a New York je u očekivanju uragana izgledao kao grad duhova. Ipak, dok je došao do New Yorka, uragan je oslabio, iako su zbog nestanka struje i poplave nastale štete koje se mjere u milijardama dolara.

Kako pojašnjava Duško Kraljev, dok uragan s mora dođe na kopno, zbog trenja on oslabi.

Ovaj uragan je podsjetio na razorni uragan Katrinu koji je 2005. godine udario južnu obalu SAD-a i potopio 80 posto New Orleansa.

Tajfuni Roke, Talas, Nesat

A posljednjih dana po svijetu divljaju tajfuni.

Ovoga ljeta je tajfun Meari (korejska riječ za jeku) pogodio Filipine, Vijetnam i Južnu Koreju.

Prije desetak dana još uvijek ranjeni Japan pogodio je tajfun Roke. Praćen vjetrom od 150 km/h i obilnom kišom pogodio je japanski glavni grad Tokio, a potom krenuo prema sjeveroistočnoj obali gdje se nalazi i oštećena nuklearna centrala u Fukushimi. Ipak, nije izazvao veće štete na nuklearki. Ali ljudske žrtve, gašenje tvrtki, nestajanje električne energije, evakuacija stanovništva, blokada Tokija opet su uzdrmali već uzdrmani Japan. A i u kolovozu je zapad Japana pogodio tajfun Talas koji je usmrtio 90 ljudi.

Ovog tjedna je svoju snagu pokazao tajfun Nesat koji je pogodio Filipine, a zbog prijetnje da će doći i do Hong Konga, taj kineski grad ovih dana je paraliziran. Kako je dosad izbrojano, Nesat je odnio oko 35 života, a preko 40 ribara nestalo je na moru.

Prirodne katastrofe po svijetu mogle bi se nabrajati u nedogled. A kako su izgleda ljudi po prirodi ipak optimisti, i mi u Hrvatskoj mislimo kako se takve stvari događaju nekome drugome i negdje drugdje. No za naše područje može se predvidjeti katastrofa s kojom smo i ovo ljeto ponovno upoznali - suša.

- Meteorolozi sušu nazivaju "gmižućom katastrofom" jer se njene posljedice ne osjete odmah. Tek kasnije izađu na vidjelo i ostave traga na poljoprivredi i resursima vode. To nam se i dogodilo ovog ljeta. Od Nove godine do sad kiše je palo samo trećinu od prosjeka. Na zadarskom području je u prvih devet mjeseci palo 222 litre kiše po kvadratu, a inače u istom razdoblju padne oko 590 litara. Bez obzira što nas u studenom očekuju obilnije oborine, posljedice ovoljetne suše osjećat će se i sljedeće godine, ističe Kraljev.

Kako dodaje, nakon suše obično dolaze obilnije oborine, a kanali za odvodnju oborinskih voda nemaju takve kapacitete i dolazi do poplava.

Svjedočili smo polavama u Hrvatskoj i prošle godine. Krajem prošlog rujna nakon obilnih kiša rijeke su nabujale, voda je zatvarala ceste, a najgore je prošla Velika Gorica s okolicom. Vodostaj Save bio je iznimno visok, voda je probila nasip, poplavila područje, potopila kuće... Mnogi se još uvijek oporavljaju od posljedica poplave, a šteta se mjeri u milijunima kuna.

Paziti na svaku kap kiše

Čovjek je uglavnom i krivac za ovakve nepogode, na njega se one najviše odražavaju, ali on je i taj koji bi mogao ublažiti njihove posljedice.

- Treba voditi računa kako spriječiti posljedice suše. Naša je odgovornost da pazimo na svaku kap vode. Kakve je posljedice sad suša izazvala na rogu Afrike? Koliko ljudi svakodnevno umire od žeđi, a mi se razbacujemo s vodom... Bar bismo iz solidarnosti s njima mogli paziti. Kao što se sad ratuje zbog nafte, tako bi se jednog dana moglo ratovati zbog vode. Mnoge razvijene zemlje jako dobro raspolažu s vodnim resursima. Recikliraju se otpadne vode, a morska voda se pretvara u pitku, govori Kraljev.

I u drugim oblicima katastrofe čovjek bi mogao prevenirati štetu.

- Da bi se ublažile posljedice potresa, o tome se treba voditi računa u gradnji i mogućnost potresa uvrstiti u svaki projekt. Primjerice potres koji je udario siromašni Haiti ostavio bi puno manje posljedice da se dogodio, primjerice u Americi. Nadalje, što se tiče oluja, one se mogu dosta točno predvidjeti nekoliko dana unaprijed i tako se može na vrijeme reagirati da se neke stvari izbjegnu, ističe Kraljev.

A da je uzrok svemu tome većim dijelom čovjek, već je dugo poznato.

- Uzrok globalnom zatopljenju i prirodnim katastrofama jesu prirodni utjecaji, ali i industrija, brojni automobili, proizvodnja stakleničkih plinova... Atmosfera je ograničeni zračni ocean i ono što ne može primiti vraća natrag na zemlju. Tako da toplotne zrake ne odlaze u atmosferu nego se vraćaju na zemlju i dolazi do efekta staklenika. Geoinženjeri pokušavaju naći rješenje da što manje topline od Sunca dolazi do Zemlje pa imaju razne ideje - od atmosferskog kišobrana do umjetnih oblaka, kaže Kraljev.

Ali važna je i razina ekološke osviještenosti, o čemu Kraljev kaže:.

- Moramo se prilagoditi i mijenjati svijest od malih nogu. Velike zemlje potpisuju razne konvencije (Beč, Kyoto, Montreal) u svrhu očuvanja okoliša, smanjenja emisije CO2, pravilnog gospodarenja otpadom, korištenja obnovljivih izvora energije itd. Ali u to bi se trebale uključiti i velike korporacije, trebaju ulagati u ekologiju, svoje pogone pretvoriti u ekološki ispravne i održive... Nažalost, profit vlada svijetom, a što će im profit, ako nema ljudi, govori Kraljev.

Globalno zatopljenje ili ledeno doba?

Kako ističe, njegovo mišljenje se temelji na činjenicama, ali se s njim ne mora svatko slagati. Tako se i svjetski znanstvenici nikako ne mogu dogovoriti da li je ovo globalno zatopljenje ili smo na pragu ledenog doba.

- Većina klimatologa smatra da smo u globalnom zatopljenju. No kroz povijest pokazalo da nakon globalnog zatopljenja dođe globalno zahladnjenje. Činjenica je da je ovo desetljeće jedno od najtoplijih od kad se mjere podaci, od druge polovice 19. stoljeća. Međutim, iz ljetopisa, zapažanja iz kalendara koja su uglavnom pisali fratri, saznajemo da je ovakvih visokih temperatura i neugoda s klimom bilo i onda. I znanstvena istraživanja na Antarktici na osnovi velikih dubina slojeva leda dokazuju da je klima imala fluktuacije. Tako da ne bi bilo točno reći da nikad nije bilo ovako, kaže Kraljev.

Kao i uvijek, stvari će se mijenjati. Uz klimatske promjene, mijenja se flora i fauna na određenom području, u Jadran dolaze neke nove vrste. Razina mora se podiže i, kako kaže Kraljev, jednog će dana biti ugrožena delta Neretve, Rijeka, Trst, Venecija... Ljudi će se prilagođavati, doći će do migracija stanovništva, masline će se vjerojatno saditi na sjeveru Europe... Kao i dosad, polako i (ne)sigurno, stvari se mijenjaju.

- Nije ovo ništa spektakularno, ali ljudi je puno više i svi vremenski ekstremi su intenzivniji i češći. A i sami ekstremi pridonose globalnom zatopljenju. Paradoksalno, ali na cijeloj Zemljinoj kugli zime su sve hladnije, ljeta sve toplija, a jeseni i proljeća kao da nestaju, zaključuje Kraljev.

 ZIMA TOPLA I SUŠNA

Početak je listopada, ljudi se još kupaju, a kako kaže Duško Kraljev, klimatolozi prognoziraju da će zima biti relativno topla i sušna.

- U listopadu možemo očekivati malo kiše, ali uglavnom će ostati vrijeme kao sada, s relativno visokim temperaturama zraka i mora. Trend je da su ljeta sve toplija i da se pomiču prema jeseni, tako da možemo očekivati iznadprosječno topao prvi dio kalendarske jeseni. Više kiše i niže temperature možemo očekivati tek u studenome i prosincu, govori Kraljev.

Očekuje nas, kako dodaje, nekoliko ugriza zime.

- Moglo bi u nekoliko navrata biti relativno niskih temperatura, posebno u siječnju, veljači i ožujku kad učestale bura donosi velike hladnoće. Još je na našem području jedna od jačih bura, pa i kad je temperatura zraka 0 stupnjeva, mi imamo osjećaj kao da je minus 10. Treba se pripremiti za to, ali zima kratko traje i brzo dođe proljeće, kaže Kraljev.

 SUNČEVA OLUJA PRIJETI 2013.

Kako kaže Duško Kraljev, među prirodnim utjecajima koji utječu na klimatološke promjene, glavni generator je Sunce.

- Godine 2013. se očekuje velika aktivnost na Suncu, tzv. Sunčeva oluja koja bi mogla izazvati velike probleme u telekomunikacijama i utjecati na klimatske promjene, kaže Kraljev.

Strani i domaći mediji u očekivanju Sunčane oluje imaju puno jače epitete - "eksplozije sa Sunca paralizirat će Zemlju, oštetit će električne mreže, kolabrirat će komunikacijski sustavi, rušit će se zrakoplovi, uništit će se zalihe hrane, a internet vjerojatno neće funkcionirati ...."

Prvi put je takvo što na Zemlji zabilježeno 1859. kad je Sunčeva oluja uništila telegrafsku mrežu u Europi i SAD-u, a svjetlost je bila tako jaka da su se novine mogle čitati u ponoć. Kako prenose mediji, postoji bojazan da će u današnjem svijetu, kad je sve ovisno o struji i telekomunikacijama, Sunčeva oluja izazvati puno gore posljedice i krizu koja će nas pogoditi puno jače od ove u kojoj se trenutno nalazimo.

 ZNANSTVENICI OPTUŽENI JER SU PODCIJENILI POTRES

U travnju 2009. je srednjotalijansku regiju Abruzzo pogodio potres od 6,3 stupnja po Richteru koji je, popraćen s čestim podrhtavanjem tla, najviše uništio srednjovjekovni grad L'Aquilu. Poginulo je 300 ljudi, a posledice su bile goleme. Nedavno se svijet prisjetio ove tragedije jer se upravo u Italiji sedmorici znanstvenika sudi za ubojstvo iz nehaja, zato što su podcijenili opasnost od potresa. Znanstvenici su članovi povjerenstva za procjenu visokih rizika koje se sastalo šest dana prije potresa u L'Aquili, a sud ih tereti da nisu upozorili stanovništvo koje je moglo poduzeti mjere zaštite, da je bilo točno obaviješteno.

Kraljev smatra da su znanstvenici možda mogli očekivati da će se potres dogoditi, ali da je, bez obzira na svu tehniku, teško precizno prognozirati potres.

- U svakom slučaju, nije u redu da im se sada zbog toga sudi. Isto tako, kad se i može predvidjeti katastrofa, treba se jako paziti kako će se objaviti da se ne izazove panika koja može donijeti više štete nego koristi, ističe Kraljev.

A blizu L'Aquile, u glavnom talijanskom gradu ove je godine upravo paniku izazvalo predviđanje staro tridesetak godina. Naime, Raffaele Bendandi najavio je da će 11. svibnja Rim pogoditi strahoviti potres, a tijekom svog života bio je predvidio nekoliko potresa koji su se zaista i dogodili. Osim toga, kružile su priče da se za potrese u Japanu i L'Aquili znalo i prije no što su se dogodili pa su Rimljani u panici masovno uzimali slobodne dane, napuštali Rim, a zatvoren je bio čak i Britanski konzulat. Toga dana, Italija se nije tresla više nego obično, ali je zato potres od 5,3 stupnja po Richteru pogodio španjolski grad Lorcu i poginulo je deset osoba.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno