FOTOGALERIJA: Mladu misu u Pagu proslavio fra Ante Gavranović

Slika korisnika valentinam
Dominikanci se vratili na Pag
Autor: 
Bog djeluje i govori preko onih koji idu u crkvu, ali i preko onih koji u crkvu ne idu. Bog govori i preko onih koji nam prigovaraju, preko onih koji nas kritiziraju i čak preziru. Neka tvoj duh bude uvijek otvoren za sve ljude, a Bog će ti dati da po Duhu Svetom i pouci koju si primio možeš razaznati što je u tim govorima i prigovorima čisto, a što šporko rekao je u propovijedi fra Marko Dokoza
Ines GRBIĆ
Fra Anto u rukama nosi drevno raspelo s korpusom raspetog Isusa tijekom procesije

Fra Anto Gavranović, OP, dominikansko je zvanje iz grada Paga  nakon više od dvjesto godina, a u nedjelju 30. rujna proslavio je svoju  mladu misu u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Pagu. Slavlje je počelo  procesijom svećenika i puka od Dominikanskog trga do paške zborne  crkve, tijekom koje je fra Anto u rukama nosio drevno raspelo s korpusom raspetog Isusa. Baš je ono znak dominikanske prisutnosti u Pagu  gdje su dominikanci djelovali od 1250. g. do Napoleonovih osvajanja u  19. st. Paški dominikanski samostan bio je važno hodočasničko središte  poznato po čudotvornom raspelu koje je stoljećima bilo izloženo u crkvi paških dominikanaca, a sada se sada nalazi u paškoj zbornoj crkvi  Marijina uznesenja. U zbornoj crkvi nalazi se i glavni oltar iz zadarske  dominikanske crkve kojeg je francuska vojska prodala Pažanima.

Propovijedao je fra Marko Dokoza, ovogodišnji zadarski dominikanski mladomisnik koji je generacijski s fra Antom razvijao svoje zvanje  od vremena zajedničkog pohađanja Nadbiskupskog sjemeništa 'Zmajević' u Zadru. Fra Marko je subrata Gavranovića ohrabrio riječima: „Bogatstvo i raskošan život najveća je prijetnja svećeničkom i redovničkom  životu danas. Ne dopusti da tvoje srce zarobe materijalna bogatstva:  odjeća, satovi, automobili, prostrane sobe i obilati ručkovi. Pamti uvijek  poruku o. Damjana, benediktinca s Ćokovca, koji nam je za vrijeme  duhovnih vježbi prije prvih zavjeta rekao: 'Dečki, čuvajte se komoda.  To je tiha eutanazija redovničkog života“ rekao je fra Marko, potaknuvši  puk da moli za svećenička i redovnička zvanja jer je potrebna ustrajnost u zvanju punom kušnji. Na svećeničkom putu mora se odreći mnogih stvari da bi se vjerodostojno odgovorilo na prihvaćeno poslanje, rekao je propovjednik Dokoza, potaknuvši fra Antu da se uvijek sjeća radosti i revnosti s kojom je odgovorio na Božji poziv.

Prva dalmatinska riječ

U svjetlu navještaja evanđelja u kojem su učenici jednome htjeli zabraniti da izgoni zloduha u Isusovo ime jer nije hodio s apostolima, fra  Marko je rekao: „I tebi će kao svećeniku prilaziti vjernici i svećenici koji  će govoriti: 'Ušutkaj ih!'. Mnogi će ti govoriti: 'Ušutkaj one koji ne mole  kao i mi. Ušutkaj one koji idu u crkvu, a ne žive uvijek dostojno svog  kršćanskog poziva. Ušutkaj one koji ne idu u crkvu, a smatraju se dobrim ljudima. Ušutkaj one koji govore protiv Boga, Crkve i svećenika'.  Nemoj nikad biti isključiv i moli da Gospodin izlije svoga Duha na sve  ljude. Bog djeluje i govori preko onih koji idu u crkvu, ali i preko onih  koji u crkvu ne idu. Bog govori i preko onih koji nam prigovaraju, preko  onih koji nas kritiziraju i čak preziru. Neka tvoj duh bude uvijek otvoren za sve ljude, a Bog će ti dati da po Duhu Svetom i pouci koju si primio možeš razaznati što je u tim govorima i prigovorima čisto, a što  šporko“ rekao je fra Marko, podsjetivši kako je riječ 'šporko' bila prva  dalmatinska riječ koju je dječak Anto, rodom iz BiH, naučio reći u Pagu  gdje je s obitelji došao živjeti zbog ratnog progona iz Srednje Bosne.

Naime, Anto se kao dječak uvijek igrao s drugom djecom u blizini samostana paških benediktinki. U jednoj igri isprljao je svoju odjeću. Tadašnja opatica s. Cecilija presvukla ga je u čistu odjeću, a prljavu je  smotala u zavežljaj i rekla Anti da je odnese mami na pranje. Anto je  mami pružio zavežljaj i rekao: „Mama, ovo je šporko!“. „Riječ koju je p.  Anto naučio od sestre benediktinke najava je puta kojim će desetak godina kasnije krenuti. Kao i sv. Dominik, Anto je dugo osluškivao one  koji su u vjeri stariji od njega, čitao je Sveto Pismo i proučavao govore i  knjige crkvenih otaca. Tako je naučio razlikovati dobro od zla, vrijedno  od bezvrijednoga, važno od nevažnoga. Od starijih je naučio ono najvažnije: razlikovati dobro od zla, čisto od šporkoga“ rekao je fra Marko.

Svetost nije luksuz pojedinca

Draga svetica fra Anti je Majka Terezija te je fra Marko podsjetio na  njenu poruku: 'Dragi brate, svetost nije luksuz pojedinca. Ona je osobna dužnost za tebe i mene'. „Svaki svećenik plod je molitve roditelja,  baka i djedova, rodbine i prijatelja te mnogih nepoznatih vjernika koji  svoje žrtve i molitve prikazuju na tu nakanu. Trebamo moliti za svete  svećenike i redovnike. Samo uz pomoć svetih svećenika, redovnika i redovnica možemo sigurno hoditi prema vječnom životu“ rekao je fra  Marko, moleći zagovor Gospe od Staroga Grada koja se štuje u Pagu.  Pred njenim su likom fra Antina baka Marija i majka Mirjana izmolile  svećenički poziv fra Anti. Fra Antini roditelji Ivica i Mirjana imaju još tri  sina i kćer.

U misi je suslavilo desetak svećenika, među kojima fra Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, o. Tomislav Kraljević,  prior iz Dubrovnika, o. Pero Čavar, starješina iz Gruža, o. Ivo Plenković  s Bola na Braču, učitelj iz novicijata mladomisnika, o. Zvonko Džankić,  predstavnik riječkog samostana, o. Marko Bijelić, župnik iz zagrebačke  župe Pešćenica. Paški župnik mr. don Gašpar Dodić izrazio je radost  što paška župa nakon 17 godina opet proslavlja mladu misu. Zadnji  paški svećenik je don Dario Tičić koji je također sudjelovao u slavlju i  prenio je čestitku zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića koji je mladomisniku poručio: 'Krist te izabrao, raduj se, zadatak je zahtjevan, odvaži  se'.

Zahvala Pažanima

Mladomisničko geslo fra Ante je 'Svijetlite kao svijetlila u svijetu,  držeći riječ Života'. Fra Anto je zahvalio svima koji su pomogli razvoj  njegovog zvanja: roditeljima i svojoj obitelji, kao i obitelji fra Marka Dokoze koja ga je pratila u odrastanju i svećeničkoj formaciji, gospođi Bosnić koja je njegovu obitelj u ratno vrijeme 1994. g. u Pagu primila u  svoj dom te Pažanima koji su ih prihvatili kao svoje. „Don Dario mi je  nakon ređenja jako lijepo rekao i ta mi se poruka urezala u srce: 'Dragi  Anto, ti si naš, a mi smo Božji'. Meni je drago da je on to rekao, da sam  ja vaš. Vi moji jeste zasigurno, moji dragi Pažani. S vama sam odrastao,  tu sam odgajan, hvala svima vama od srca, što ste me trpjeli, trpit ćete  me još, dolazit ću vam još u Pag“ našalio se fra Anto.

Djetinjstvo i svoje paško življenje fra Anto je uvelike provodio u blizini samostana paških benediktinki kojima je također zahvalio za podršku u zvanju, u njihovoj samostanskoj crkvi najviše je ministrirao.  Zahvalio je i pokojnima don Andriji koji je bio kapelan kod benediktinki, don Srećku Frki Petešiću koji je fra Antu uputio u sjemenište, sestrama dominikankama, Školskim sestrama franjevkama uz koje je rastao  u župi i školi i drugima.

Pjevanje na misi uveličao je paški župni zbor pod vodstvom Anthony  Buljanovića. Nakon mise za sudionike je priređeno čašćenje u  Kneževom dvoru.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 3.7 (3 glasova)