ZAGLAVILO PET TISUĆA JANJACA General Ademi trga u vinogradu Željka Mikulića

Kako opisati događaje  koji su ovih dana  u  Ravnim kotarima. Najbolje je red vinograda,  red fešti. Berba vinograda  prošli i nadolazeći vikend je u  punom jeku i malo toga ostati  će ne pobrano. A što se fešta  tiče u desetak dana tri su velike  fešte koje se slave na ovim  našim prostorima. Sve je  počelo 27. rujna s blagdanom  svetih Kuzmana i Damjana,  zatim 29. rujna je Sveti Mihovil, a prve nedjelje u listopadu  je Gospa od Ružarija. U kojim  mjestima je fešta neću nabrajati da neko ne preskočim, pa  sam tada tek u problemima.
 
Feštalo se tri dana
 
  Fešta je dan kada su vrata  širom otvorena za dolazak prijatelja, rođaka, putnika namjernika. U kuću gdje je fešta  svatko je dobrodošao. Na feštu  se nikog ne zove, jer je običaj  da treba posjetiti prijatelja na  njegov dan. Zove se na svadbu,  krstitke, krizmu i slične prigode. Izostati sa fešte je nedozvoljeno. Izostanak se može  opravdati samo višom silom,  jer fešta je samo jedan puta u  godini i tada treba biti kod prijatelja .
        
Fešta je duboko ukorijenjena u tradiciju ravnokotarskog  prostora. Nekada se je  feštalo  tri dana. Prijatelji i rođaci iz  udaljenijih mjesta dolazili su  na feštu dan prije i odlazili dan  kasnije. Jutro na dan fešte  počelo je s doručkom koji se  sastojao od bijele kave i kruha.  Zatim je slijedila marenda koja  se je sastojala od janjećih jetara i palente. Nakon marende  domaći i gosti pošli su na misu. Za ručak je bila lešo jaretina i janjetina s ražnja. Za večer  također lešo i pečena janjetina.
        
Nakon ručka u svakoj kući  se je upalila svijeća i molio  Bog. Tada je u kuću dolazio  svećenik koji je blagoslovio sve  nazočne. Molitva i dolazak  svećenika zvala se je Večernja.
Ne smije ničeg faliti
 
Danas pripreme za feštu  počinju dan prije. Kako se  očekuje dolazak najmanje desetak, a kod nekih gospodara i  pedesetak ljudi treba sve pažljivo pripremiti i organizirati.  Na fešti ne smije ničeg faliti.  Svatko tko dođe dobro došao  je i nitko ne smije otići kući  gladan, žedan i nezadovoljan.
     
Danas fešta počinje s  ručkom, ali pripremu treba  obaviti dan prije. Treba obaviti  spizu i sve kupiti čega nema  na vlastitom gospodarstvu.  Većina gospodarstva posjeduje vlastito janje, ali ukoliko ga  nema treba ga kupiti i dogovoriti vrijeme klanja. Najbolja janjetina je ona koja tek zaklana  natakne se na ražanj i počinje  peći.
     
U Ravnim kotarima oduvijek se dobro jelo, a kotarci su  odlični domaćini. Na fešti  ničega ne smije faliti, ali tradicija se mijenja. Uz neizostavno  predjelo koje se sastoji od domaćeg pršuta i kvalitetnog sira, po mogućnosti paškog tu je  i francuska salata. Zatim slijedi  juha janjeća ili juneća s kratko  iskidanom paštom – makaronima broj jedan. Vrag ti može  izvaditi one rezance i uvik se  raskuhaju jer treba pripremiti  veću količinu juhe, govori naš  domaćin Sale iz Galovca.
    
Nakon juhe dolazi lešo na  kojem se kuhala juha, a to smo  već rekli junetina ili janjetina,  a često i kombinacija. Kakva bi to bila lešada da  nema lešo krumpira, a u novije vrijeme za prilog se poslužuje šalša od pomidora. Naravno domaća.
Janjetina s vlastitog  ognjišta
Kada se sve to pokusa, ali ne  previše jer dolazi ono glavno,  janjetina s ražnja. Koliko janjaca po kućanstvu to je postala  poznata brojka. Treba tri, a  možda i više. Dva obavezno za  ručak, a jedno za one koji zakasne i dolaze u večernjim satima. Koliko je to ukupan broj  janjaca pitam za to stručnjake,  a to su mesari jer oni imaju informaciju iz prve ruke. Procjenu mogu najbolje dati Pere  Števanja i Željko Mikulić.
– Značajna količina janjetine kupi se u mesnicama, ali  najviše je iz vlastitog uzgoja ili  se kupi kod onih koji se bave  ovcama, govori Pere. -Manji  broj je onih koji kupuju  pečeno janje, a većina peče na  vlastitom ognjištu. Razlog tome je što janjetina mora stići  vruća na stol,  pojašnjava mesar Željko.
    
Pa koliko će za ove tri fešte  zaglaviti janjaca, jer nikada nisam čuo da je problem s prodajom janjaca. Kako ćeš čuti  kad će za ove tri fešte zaglaviti  oko 5000 janjaca, a koliko tijekom godine ima fešta, krstitki,  krizmi, vjenčanja i sličnih događaja.
Ima janjetine u Lici u kontinentalnim područjima, ali  ravnokotarska pramenka je  nezamjenjiva to zna svaki znalac, a takva je većina s našeg  prostora suglasni su mesari.
Trganje u Tičevu
 Da ne ispadne da se samo  fešta, jede i pije u subotu naša  ekipa zavirila je u vinograde.
-Nema se što čekati, govori  Nenad Zrilić iz Tičeva koji s  grupom berača marljivo skida  grožđe iznimne kvalitete. Prvo  beremo crno koje ima 20 gradi  sladora, a zatim na red dolazi  bijelo. – Ja sam tradicionalista i  imam domaće birove od crnih  krupnu plavinu, a od bijelih  maraštinu i debit. Grožđe prerađujem po pravilima struke,  tako da bijelo nakon maceracije od 24 sata prešam, taložim  i tada stavljam na vrenje, a crno kuha kao masulj do trenutka kada šećeri padnu ispod 10  posto, pojašnjava Nenad.
    
U poslu oko berbe najteže je  skupiti ekipu da da ruku. – Danas je svatko zauzet nekim poslom, a radnika nema ni za lijek, žali se Željko Mikulić kojeg  smo zatekli u  berbi vinograd u  Raštanama Gornjim. Evo skupio sam nešto prijatelja koji su  mi došli pomoći da posao privedem kraju. Malo nas je, ali  smo zapeli i sve će biti gotovo  do ručka. Vrag bi nakon ručka  natjerao nekog u vinograd,  saznajem od Željka.
     
Red fešte, red poslova to je  ono što Ravnim kotarima daje  smisao života i čari ruralnog  prostora. Tko nije osjetio te  čari ne zna što je propustio.
 
 

Koktel  dobrodošlice

Vremena se mijenjaju što je vidljivo po jelu i piću koja se serviraju na fešti. Za koktel dobrodošlice  viski s Coca Colom i ledom, francuska salata s lešo mesom i hladno  točeno pivo. Vina ukoliko od domaćina nije po svačijem ukusu nude se buteljirana iz renomiranih  podruma, naravno ravnokotarskim.
 

Pomaže i  general Ademi
Kada treba pružiti pomoć prijateljima tu je general Ademi.
-Zamolio me prijatelj Željko  Mikulić da mu pomognem oko  berbe grožđa i evo mene. Nisam  došao da pripomažem u kuhinji  ili podrumu već berem svoj red.  Kada završimo s berbom lako  ćemo s druženjem,  pojašnjava  naš General, kako zovu Ademija.