Karamarko specijalcima na Tuđmanovog ministra

Uhićenje starog, bolesnog i dementnog čovjeka uz pomoć specijalne policije bila je predstava za javnost – promocija ministra koji puca na desno biračko tijelo, smatra Boljkovčev odvjetnik Anto Nobilo. Josipu Boljkovcu određen je jednomjesečni pritvor

Prvi hrvatski ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac (91) uhićen je jučer rano ujutro zbog sumnje da je zapovjedno odgovoran za ratni zločin, kojeg su u svibnju 1945. godine na području Duge Rese počinile jedinice Korpusa narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (KNOJ).
Vremešnog Boljkovca sumnjiči se za smrt ukupno 21 osobe. Policija tvrdi kako je kriminalističkim istraživanjem koje je trajalo još od 1998. godine, utvrđeno kako je Boljkovac kao šef Ozne za kotar Karlovac naredio da se, pod optužbama za suradnju s ustaškim vlastima, dovede veći broj civila s područja Duge Rese i okolnih mjesta. Sedam osoba čiji je identitet dosad utvrđen i još 14 zasad nepoznatih potom je hicima iz vatrenog oružja smaknuto u šumi Kljuka, predjelu Vidanka – Curak na Petrakovom Brdu. Likvidacije su izvršili pripadnici 3. čete 1. hrvatske brigade KNOJ-a i to, kako navodi policija, na direktnu Boljkovčevu zapovijed. Zbog toga ga se sumnjiči za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, opisan u članku 120., stavak 1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske.
Porekao optužbe
Istražna sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Jadranka Mandušić otvorila je istragu protiv Boljkovca, a njegov odvjetnik Anto Nobilo najavio je žalbe protiv rješenja kojim je Boljkovcu određen jednomjesečni pritvor, ali i protiv rješenja o provođenju istrage.
– Boljkovac je star, bolestan i dementan čovjek, a prošlo je 66 godina o počinjenih kaznenih djela, kazao je jučer Nobilo po završetku istražnog ročišta.
Nobilo općenito opisuje Boljkovca kao nemoćnu i dezorjentiranu osobu, koja se teško kreće i koja se dobro sjeća davnih događaja, a lošije novijih. Zato i misli da je hapšenje uz pomoć specijalne policije bila predstava za javnost.
– Vidjeli smo teško naoružane specijalce s maskama, a pretpostavljam da sigurnosna procjena nije ukazivala da bi Josip Boljkovac pružio otpor ili da bi jake snage njegovih partizanskih drugova izvele juriš na Vukovu Goricu. Treći mogući razlog za onakvu predstavu je promocija ministra koji puca na desno biračko tijelo i zagušenje medijskog prostora kako bi se prikrile vijesti o antikorupcijskim istragama. Kako drugačije to objasniti? Josip Boljkovac se doslovno šulja na dvije štake, rekao je Nobilo.
Što se tiče optužbi, Boljkovac ih je pred sutkinjom Jadrankom Mandušić porekao.
– Rekao je sutkinji da za ta ubojstva ne zna i da ne pozna ljude koji su ubijeni. U istražnom zahtjevu se navodi da je Boljkovac kao povjerenik okružne OZN-e zapovijedao jedinicom KNOJ-a koja je počinila ubojstva. Međutim, on tvrdi da je radio u kotarskoj OZN-i koja nije imala ovlast upotrebljavati jedinice KNOJ-a, rekao je Boljkovčev odvjetnik.
Iz kuće na štakama
Policajci s fantomkama i dugim cijevima do Boljkovčeve su kuće u Vukovoj Gorici blizu Karlovca došli jučer točno u 7 sati. Uslijedio je detaljni pretres kuće, kojem je osim Boljkovčeva sina Matije, nazočio i odvjetnik Anto Nobilo. Policajci su nakon pretresa iz kuće odnijeli nekoliko kutija nepoznatog sadržaja, dok sin tvrdi kako je riječ bila o lovačkom streljivu koje je ovaj kao nekadašnji strastveni lovac imao kod sebe.
– Sramota. Ovaj politički spin nije usmjeren da bi se dobila bilo kakva osuđujuća presuda, već ima sasvim druge funkcije. Ne mislim ni da je u svrhu predizborne kampanje, nego je počela bitka za HDZ – bio je vrlo izravan Nobilo.
Boljkovac je prema Zagrebu odveden oko 11,40 sati. Iz kuće je izašao na štakama, teško se krećući nakon nedavne ozljede oba kuka. Uz to ima i brojne druge zdravstvene probleme, te mu je nužan stalni liječnički nadzor. No iz kuće je pod pratnjom policajaca jučer svejedno izašao s osmjehom na licu.
Boljkovčev slučaj je 24. listopada preuzeo zagrebački Županijski sud, jer je karlovački izgubio ovlasti za istraživanje ratnih zločina. Za to su sada nadležni samo sudovi u Zagrebu, Osijeku, Rijeci i Splitu.     
Ratni zločin na dugoreškom području iz svibnja 1945. godine nema nikakve veze s dosad medijski eksponiranim istragama o ubojstvima na području Karlovca i Boljkovčevoj navodnoj ulozi u karlovačkom logoru Dubovac.
Ekshumacija žrtava
 Ova istraga bila je aktualna u kolovozu, kad se prvi put počelo spekulirati da će bivši šef karlovačke Ozne uskoro biti uhićen.Boljkovac je sve dosadašnje optužbe na svoj račun odbacivao, tvrdeći da mu se Tomislav Karamarko osvećuje “jer zna sve o tome kako je tijekom Domovinskog rata nabavljao skupu opremu za MUP”.- Radio sam u kotarskoj policiji, koja je bila odgovorna okružnoj policiji i nije imala nikakva ovlaštenja osim privoditi i prikupljati informacije. Nema razloga da me uhite. Nikoga nisam ubio – izjavio je Boljkovac krajem kolovoza kad mu je u Vukovu Goricu podršku došao dati bivši predsjednik Stjepan Mesić. Ekshumacije žrtava rata i poraća na karlovačkom području počele su 2003. godine. Istražene su šume Petrova Gora i Babina Gora, Vidanka – Curak kod Duge Rese, te Kozjača u Karlovcu, na kojima je ukupno pronađeno petstotinjak posmrtnih ostataka.

Od partizanskog ilegalca do kandidata SDSS-a

Kad se u Karlovcu izgovori ime Josipa Boljkovca, za većinu srednje i starije generacije prva je asocijacija njegovo uspješno vođenje grada sredinom šezdesetih godina. Ono što je Holjevac kao gradonačelnik bio za Zagreb, to je Boljkovac bio za Karlovac. Za njegove vlasti Karlovac je poprimio konture modernog grada, dobio novu bolnicu, moderni hotel “Korana”, robnu kuću, prvu sportsku dvoranu u Jugoslaviji, ali i crkvu, nacionalno svetište Sv. Josipa na Dubovcu. Boljkovac je rođen u Vukovoj Gorici pored Karlovca 12. studenog 1920. godine. Vrlo mlad prihvaća lijeva politička uvjerenja i iz ilegale bježi 1942. u partizane. Kraj rata dočekuje kao šef OZNE, funkcije koja ga je i koštala optužbe za ratni zločin. Boljkovac nije bio iznimka među vodećim hrvatskim komunistima u otporu srpskom centralizmu što ga nakon Hrvatskog proljeća baca u nemilost struktura i prisilno šalje u političku mirovinu. Iz nje izlazi na poziv prvog predsjednika RH Franje Tuđmana koji ga poziva da bude prvi ministar unutarnjih poslova. Mandat mu prate kontroverzna događanja kao što je puštanje iz pritvora Željka Ražnatovića Arkana i Gorana Hadžića nakon krvavog Uskrsa na Plitvicama, ali i zasluge što se Srbi nisu 1991. digli u Gorskom kotaru. Zbog muslimansko-hrvatskog sukoba u Bosni istupa iz HDZ-a i osniva HND. Zadnji politički angažman je također kontroverzan: on je prvi Hrvat koji se 2005. na izborima pojavio na listi SDSS-a.

U knjizi pisao da je spašavao uhićene koji nisu počinili zločin

Dio svojeg djelovanja na kraju Drugog svjetskog rata i poslije njega Boljkovac je opisao u svojoj knjizi “Istina mora izaći van”.
– Neki su mi zbog jasnih i uvijek glasnih antifašističkih stavova kao ministra Vlade neovisne Hrvatske pokušavali bez ikakvih osnova i dokaza pripisati sudjelovanje u nekim likvidacijama nakon rata. Činjenica je da sam u svojem radu nastojao biti što blaži prema onima u neprijateljskim odorama. Svjestan sam da se na krivoj strani moglo naći i stjecajem raznih okolnosti, a ne zbog neke ideološke isključivosti, tako da sam spašavao sve one za koje se nije utvrdilo da su izravno odgovorni za zločine. Neki od tadašnjih uhićenika su mi se javljali i desetljećima kasnije, zahvaljujući što sam im pomogao – zapisao je u knjizi. Boljkovac je prije uhićenja zajedno sa Slavkom Goldsteinom radio na pisanju nove knjige, čiji je radni naziv bio “Rat nakon rata”.

Matija Boljkovac: Interes je dobiti dva do tri posto glasova

Matija Boljkovac kaže kako su policajci tijekom pretresa i privođenja bili korektni prema njegovom ocu. Dodaje kako se otac dobro osjeća i zapravo jedva čeka iznijeti sve što zna. Također ne sumnja u motive uhićenja i termina u kojem je do njega došlo.
– Interes je dobiti još dva do tri posto glasova, to je sve – rekao nam je Boljkovčev sin.