List rođen u Klubu prognanika

Slika korisnika admin

Bio je četvrtak, 3. studenog 1994. Život je nosio atmosferu iščekivanja i briga. Sjećanje na najmilije, Svi Sveti, Dušni dan, a posvuda rat. Mediji su javljali o žestokim borbama u BiH i Hrvatskoj. Dvije trećine Zadarske županije još je bilo okupirano, Zadar pod stalnom prijetnjom neprijateljskih granata, bez vode i struje. Deprimirajuće, no i u takvim, za život gotovo nemogućim uvjetima, dogodilo se nešto pozitivno. Možda i povijesno:

- Rođen je i na kioscima osvanuo novi zadarski tjednik - Zadarski list! - širilo se tog ratnog četvrtka najprije gradom, potom i okolicom. Širilo, čitalo i komentiralo.

Glasilo demokratskog Zadra

Već po prvom broju vidi se da je riječ o listu s pretenzijama da bude zadarski, da bude list hrvatskog i demokratskog Zadra, kako mu i glasi slogan - objavila je u Večernjem listu kolegica Elza Radulić Toman.

Prvi broj prvog zadarskog tjednika s velikim Z, prvi su u srijedu navečer "vižitali" zadarski novinari. Odavna se u Zadru na jednom mjestu, konkretno u Captain's clubu restorana Marina, nije našlo toliko zadarskih novinara, koliko ih je došlo na promociju novog tjednika. Što iz znatiželje, što iz podrške kolegama pozivu su se odazvali brojni novinari, urednici i direktori svih zadarskih redakcija i dopisništava želeći, među ostalim, biti prvi koji će u svojim rukama imati novine, uručene samo dva sata (koliko treba od Splita do Zadra) nakon tiskanja u Slobodnoj Dalmaciji - Novine d.d., izvijestila je svoje čitatelje Davorka Mezić.

Pod naslovom "Bez obračuna s neistomišljenicima?" danas nažalost pokojni Željko Luburović u Vjesniku navodi kako se uredništvo novog zadarskog tjednika obvezalo da svoje stranice neće koristiti za obračune s političkim neistomišljenicima, čega su se bojali mnogi koji su u Zadru sa skepsom očekivali pojavljivanje prvoga broja Zadarskog lista, ustvrdio je Luburović podsjetivši kako je ovaj list pokrenula skupina novinara "do jučer zaposlenih u Narodnom listu" kojega je vlasnik tada, uz asistenciju svog brata Borisa, postao američki Zadranin Vedran Škulić. Pojavu prvog broja Zadarskog lista popratili su i drugi pisani i elektronski mediji.

Dogovori u Marini

Od prvog do današnjeg 5.089-og broja puno toga se izdogađalo. Izdržalo mnoge bure, uspone, ali i krize kroz koje su ove novine morale prolaziti da bi u 19 godina prošle put od ideje i avanture do institucije. Od jednog zaposlenog, jednog pisaćeg stroja i jednog telefona do - etabliranog dnevnog lista!

- Primjer sličan Zadarskom listu ne postoji ni u SAD-u. Znam samo jedan slučaj da je jedan regionalni tjednik prerastao u dnevni list, ali tek nakon 50 godina izlaženja - rekao je američki stručnjak za medije Herman J. Obermayer. Kao izaslanik USAID-a, izučavajući medije u Europi, prije desetak godina, on je nekoliko dana proveo u Zadarskom listu, gledao kako radimo i zapitkivao o svemu.

Otkud ideja, novac, ljudi, kako je sve počelo?

Obermayeru nisam govorio detalje. Ova, 20. obljetnica, možda je prigoda da se i o tome ponešto kaže. Ideju o novoj novini imao sam odavno, a prvi ozbiljniji razgovor o njezinoj konkretizaciji poveo se na istom mjestu gdje je promoviran prvi broj Zadarskog lista. U Captain's clubu zadarske Marine, početkom rujna 1994. za istim stolom našli smo se Zvonko Kucelin, Dane Vučenović, Davor Lovrin, Oliver Jović, Nenad Marčev i ja. Na sljedeće "domjenke", vjerojatno zaokupljeni svojim poslovima, nisu više dolazili Jović i Marčev.

Zašto nova novina?

Pa zbog tradicije, jer ovdje je (1806.) izlazio Kraljski Dalmatin, prva novina na hrvatskom jeziku, zatim (1844.) Zora dalmatinska, prva novina koja poziva na ujedinjenje jadranske i kontinentalne Hrvatske, tj. "k hrvatskom narodnom, kulturnom i političkom jedinstvu". Tu je još 1862. počeo izlaziti Narodni list, Zadar je u 19. stoljeću bio metropola hrvatskog novinstva po broju tiskovina i njihovoj kvaliteti. Na početku 20. stoljeća u Zadru, samo na hrvatskom jeziku izlazi 40 različitih novina i časopisa... Argumenata ima još, no, iskreno govoreći neposredan povod bila je već spomenuta privatizacija Narodnog lista. Novi vlasnik, po našem mišljenju, nije ulijevao povjerenje da će se list razvijati. Makar ne u pravcu da bi jednog dana postao dnevnik. Zbog toga, pa vjerojatno i svojih osobnih razloga, iz Narodnog lista su najprije otišli Vučenović, dugogodišnji glavni urednik i Lovrin, v.d. direktora. Zajedno su osnovali vlastitu tvrtku "Donat- trgovina". Anić je bio vlasnik već tada etablirane agencije Sanmark. Iz Narodnog lista potom odlazi i Kucelin.

Na dogovorima koji su uslijedili pridružio nam se s vremenom i budući direktor Tomislav Marijan Bilosnić. Ja sam se prihvatio sačiniti elaborat, sadržajni koncept lista i financijsku konstrukciju na pretpostavljenoj nakladi, troškovima i prihodima. Prihvatio sam i ulogu glavnog urednika tada još nepostojeće novine i 15. listopada postao prvi zaposlenik netom registrirane tvrtke Zadarski list d.o.o.

Urednik bez novine i redakcije, djelatnik tvrtke bez prihoda, sjedišta i ureda.

Sve je tek trebalo stvoriti i to u rekordno kratkom vremenu jer, prema dogovoru, prvi broj novine trebao je izići točno za petnaestak dana.

- Ako nemaš gdje, eno, koristi se našom prostorijom Kluba  prognanika Škabrnje - uputio me Zoran Gurlica, tada načelnik Općine Škabrnja. Gurlicu sam znao iz rata, a s predsjednikom kluba Šimom Škarom odmah sam dogovorio i potpisao ugovor o suradnji i zajedničkom korištenju prostorije. Točnije sobice 2 puta 2,5 u tzv. Providurovoj palači na Trgu Petra Zoranića 1. Isti dan, 15. listopada, pristupilo se opremanju: Lovrin je odnekud donio polovni kancelarijski stol i dvije stolice, Vučenović neki zeleni telefon, ja svoj pisaći stroj marke "Olimpija" i - posao je mogao krenuti.

Za samo nekoliko dana, po ugledu na moderne europske news magazine osmislio sam grafički i sadržajni koncept od prve do posljednje stranice, sačinio sinopsis i hodogram aktivnosti u vezi pokretanja lista.

U koncept se nitko nije miješao.

Imao sam puno povjerenje suvlasnika i za Elaborat o isplativosti pokretanja Zadarskog lista. I sinopsis i elaborat svidjeli su se Boži Jusupu, Marijanu Vrkiću, Frani Skoblaru i još nekolicini direktora zadarskih tvrtki koje su potpisale godišnje ugovore o oglašavanju u budućoj, još nepostojećoj novini. Platile avansno. Dovoljno za tiskanje prvih četiri-pet brojeva pa smo Bilosnić i ja pohitali put Splita i s vodstvom Slobodne Dalmacije d.d. dogovorili uvjete. Potpisali ugovor o tiskanju Zadarskog lista u tiskari Slobodne Dalmacije. Povoljno, toliko da smo smijući se i zafrkavajući, na povratku fulali cestu i umjesto prema Zadru skrenuli te - umalo zaglavili u okupiranom Žitniću. Da je vrag odnio šalu vidjesmo tek pred neprijateljskom barikadom.

- Mogli smo poginuti, a novinu ne izdati, smijao se poslije Bilosnić.

Misterij prvog broja

Nema, kažu, većeg misterija od rađanja. Velike su strepnje, nade i strahovi: hoće li itko od zadarskih novinara htjeti surađivati u novini za koju nitko ne zna što će, o čemu će i na koji način pisati, niti kako će izgledati? Nitko, osim glavnog urednika i, možda, nekolicine najbližih suradnika.

S druge strane, u Narodnom listu koncentrirale su se jake novinarske snage: Šprljan, Opačić, Vlakić, zatim kao vanjski suradnici Srhoj, Luburović, Selimović...

Kad se po gradu proširilo kako "tamo neki" pripremaju novu, Narodnom listu konkurentsku novinu, mnogi su s podsmijehom odmahivali rukom: "Ma kakvi, nema šanse!" Iz tog razdoblja je i više puta citirana izjava Davora Arasa: - "Izići će tri, najviše šest brojeva. Božića neće dočekati!" No, unatoč Arasovim i sličnim, nimalo ohrabrujućim porukama, na suradnju se prvi odazivaju kolege iz zadarskog dopisništva zagrebačkih novina: Elza Radulić Toman, Ivica Marijačić, Bernard Paleka...

Kucelin je nagovorio Dijanu Mijatović, Bilosnić Stanka Bašića, dr. Josipa Vrančića, Helenu Roguljić i Šimu Gržana. Za prvi broj dva teksta je napisao i Miljenko Mandžo, Paleki u sportu pridružili su se Drago Marić i Marko Marin, pokojni Slavko Abdić napravio je prilog za rubriku "Nekad i sad", Davorka Blažević iz Šibenika za kolumnu karakterističnog naziva (ON)KRAJ "KRAJINE" (izlazila do Oluje), Slavko Govorčin, Joso Mudražija... I to je bilo to, plus moji tekstovi, Bilosnićevi, Vučenovićevi (od početka uređivao marketinški prilog Burza) te Kucelinove fotografije i, dakako, slike s vjenčanja koje smo počeli objavljivati prvi u Hrvatskoj. Tekstovi napisani "ušporko", neopremljeni, bez redakture, većina nelektoriranih - novinska sirovina, prikupljena u zadnji tren, u utorak navečer. Sirovina od koje je trebalo oblikovati novu novinu. Novinu koja, (pazi sad!) iz tiska treba izići već sutradan, tj. u srijedu 2. studenoga. Nema druge nego prikupljeno štivo u fascikl, pozvati Zorana Bakića i u njegovu "renaultu 4" pravac Split. Bakić je inače bio tehnički crtač u Bagatu, a kad je tamo ponestalo posla želio se prekvalificirati u grafičkog urednika novina.

U Split smo došli kasno navečer, smjestili se u hotelu Bellevue. Odmah sam iz fascikla istresao sve tekstove, poredao ih po krevetu i po podu hotelske sobe, razvrstao po rubrikama pa onda na "Olympiji", udri, opremaj jedan po jedan tekst, spajaj i uređuj jednu po jednu rubriku, jednu po jednu novinsku stranicu. Ukupno trideset i dvije.

Svjedok Zoran Bakić

U osam ujutro, pola sata prije polaska u tiskaru, napisao sam uvodnik i pokazao ga Bakiću: Može, nije loše! - rekao je nesuđeni grafički urednik.

Dragi čovjek Bakić, uz mene jedini svjedok ove faze nastajanja prvog broja Zadarskog lista, ubrzo je nakon mjesec-dva odustao od učenja grafičkog uređivanja novina. Nije izdržao tri puta tjedno odlaziti svojim automobilom u Split i nazad. Naporno, a nije se ni isplatilo jer mogli smo mu platiti samo gorivo i pokoju dnevnicu.

- Novinarstvo je odličan posao, ako se na vrijeme napusti - ponavljao je šef proizvodnje u tiskari, izvjesni gospodin Vrdoljak (zaboravio sam mu ime), dok smo čekali da se otkloni kvar na rotaciji i počne tiskati naš Zadarski list. Već su bila prošla tri sata popodne kad su otisnuti prvi, probni primjerci, a potom i svih 5000 izvoda. Kombi zadarske poslovnice "Leda", što nam ga je za ovu prigodu priuštio širokogrudni Mladen Mudražija Ledo, već je čekao pred Expeditom splitske novinske kuće, spreman da preuzme i preveze Zadarski list do Zadra, najprije do Marine gdje je list dočekan i prekontroliran na već opisan način.

Uz iće i piće, čula se i pokoja anegdota.

Jedna se kadikad tendenciozno prepričava i danas, kao "Kurtović prvi kupio Zadarski list - novac završio u džepu direktora!"

Sutradan, 3. studenoga, prvi broj Zadarskog lista osvanuo je na kioscima da bi u vrlo kratkom vremenu bio rasprodan do posljednjeg primjerka.

Od 3. studenog 1994. kad je izišao prvi broj Zadarskog lista sve se promijenilo. Do tada mirna, u mraku dugog hodnika zavučena sobica na Trgu Petra Zoranića 1, s dva natpisa na vratima: Zadarski list i Klub Škabrnja, doslovno se preko noći pretvorila u košnicu. Ludnica, telefon ne prestaje zvoniti, novinari ulaze i izlaze, sudarajući se na vratima, gužva, znatiželjnici zagledaju, neki rukopise ubacuju kroz prozor, dovikuju s Medulićeve... Nenaviknutom teško izdržljivo pa naša prva tajnica, gospođa Snježana Lovrin, već nakon nepuna dva mjeseca nalazi mirniji posao i napušta Zadarski list. Ubrzo potom zbog neslaganja s nekim tekstovima prvi put odlazi i prvi direktor Tomislav Bilosnić. On u Zadranku ( iz koje nije ni bio otišao) i Narodni list. Dolazi (21. prosinca) nova tajnica Božena Kucelin. Oglasi, mali oglasi, osmrtnice, opremanje tekstova, uređivanje, dogovori i razgovori - sve u "redakciji" 2 puta 2,5 ili na ukupno pet četvornih metara.

Sastav prvog uredništva

Nakon odlaska Bakića tekstove smo u Split ponedjeljkom i utorkom slali autobusom. Tamo, na kolodvoru ih je sačekivao simpatični Neven Šarić Šaro i proslijeđivao u tiskaru. Srijedom, na dan tiskanja, završne materijale u tiskaru sam nosio ja, kao glavni urednik. Usput, u autobusu ili automobilu, na koljenima opremao tekstove i osmišljavao naslovnu stranicu. Muka, ali tako se moralo jer u počecima Zadarskog lista nismo imali nikakve novinske infrastrukture, računala, modem ni grafičku pripremu. Ni novinske rotacije u Zadru tada nije bilo. Bilo je zato volje i entuzijazma, ali i znanja jer inače ne bismo pravili tako dobru novinu. - Vraški dobru novinu. Nisam vjerovao. Svaka čast - govorio je već spomenuti Vrdoljak inače, u početku vrlo skeptičan glede dometa našeg lista. Nakon samo tri mjeseca izlaženja s početnih 5000 ZL se popeo na 7000 primjeraka. Negdje u to vrijeme prvi put objavljen je sastav prvog uredništva: Nedjeljko Jusup (glavni urednik), Zvonko Kucelin (fotografija), Ivica Marijačić (politika), Dijana Mijatović (interesi), Elza Radulić Toman (život), Bernard Paleka (sport), Helena Roguljić (kultura) i Dane Vučenović (burza).

Otad u redakciju stalno ulaze novi ljudi: Hana Radulić, Milan Tomljanović, Arijana Baraba, Marijana Drača, Denis Božić, Luka Perić, Josip Portada, Valentino Radman, Dino Stanin, Stipe Surać, Ante Šarunić, Goran Šimunov, Ivana Vlatković, Zdravko Žarković, Šefik Nadarević... Zamjenik glavnog urednika postaje Željko Luburović, šef grafičke redakcije Arif Sitnica. List počinje izlaziti na 40 pa 48 i na 56 stranica.

- "U Zadru se, daleko od javnosti, tjedno događa na stotine priča. Jedna mora biti naša", ponavljao sam credo novinarima i urednicima. Pisalo se otvoreno i kritički. Pošteno. Uređivačka politika ni radikalno lijevo, ni radikalno desno. Možda i zato list bilježi postupan, ali stalan uspon. Nakon nešto više od godine dana iz  Kluba  prognanika Škabrnje redakcija seli u primjerenije prostorije (36 četvornih metara) u Kneževoj palači. Tu je naklada lista "natjerana" na 10.000 primjeraka po broju, a od ukupno tri redakcija je u međuvremenu narasla na 10 zaposlenih, uz sve veći broj honorarnih suradnika. Čitatelji su nam poručivali kako im se sviđa što Zadarski list piše otvoreno, što nastoji pojasniti i prezentirati sve značajnije događaje i činjenice, uključujući i one koje se želi skriti od javnosti, što kritizira pojave koje odstupaju od moralnih i zakonskih normi...

- Postali ste oko i uho, zamalo i savjest Zadra i zadarske regije - znao bi mi u neformalnom razgovoru reći tada saborski zastupnik Romano Meštrović. A legendarni Pero Mazija u svom stilu tvrdio: - Može u Zadru izlaziti stotine listova. Ali, popularnijeg od tjednika Zadarski list nikada neće biti!"

Nakon četiri godine od početnih 5.000 tjednik Zadarski list se 20. prosinca 1998. godine zaustavio na rekordnoj tiraži 12.000 primjeraka. Sutradan, 21. prosinca, izišao je prvi broj dnevnika Zadarski list.

Čak 88 posto građana podržalo dnevnik Zadarski list

Kroz četiri godine napornog rada Zadarski list je stasao i postao jedan od najuspješnijih regionalnih projekata u Hrvatskoj. Primjer samoniklog poduzetništva, neka vrsta "gospodarskog čuda", kako ga je nazvao časopis Hrvatskog fonda za privatizaciju. S iskustvima stečenim u stvaranju tjednika, sazrijevala je i nakana da se uđe u najveći projekt svakog izdavača - dnevni list.

- "Veselim se činjenici da naš grad dobiva dnevni list" - bio je najčešći odgovor u anketi koju smo proveli među čitateljima. Čak 88 posto ispitanika podržalo je prelazak Zadarskog lista na dnevno izlaženje. Dogodilo se to 21. prosinca 1998. godine.

- Dnevnik Zadarski list predstavlja napokon svjetlo u tunelu - rekao je tada Željko Lončar.

Lijepo rečeno, no i prije starta pokazalo se koliko je projekt dnevnog lista zahtjevan, skup i rizičan posao. Riskantan, čak i tamo gdje postoje svi potrebni preduvjeti od tržišta i novinske infrastrukture do materijalnih kadrovskih pretpostavki. Kao i u slučaju Štrokovokog "Zapada" ili Pukanićeve "Republike", Jurlekinog 21. stoljeća i drugih dnevnih novina u koje su upucani milijuni, a koje su, unatoč odličnim preduvjetima, nakon samo nekoliko mjeseci izlaženja, ugasnule i netragom nestale.

U slučaju Zadarskog lista, prije pokretanja dnevnika, nijedna od spomenutih stavki nije dokraja ispunjena. Niti je bilo novaca, niti dovoljno kvalitetnih kadrova, a na tržištu dnevnih novina u vlastitom gradu trebalo je steći naklonost čitatelja godinama "navučenih" na splitsku Slobodnu Dalmaciju.

Smjene urednika

Na upit nije li dnevni list ipak prevelik zalogaj za tadašnju malobrojnu novinsku ekipu odgoviro sam: - Je, ali i mi ćemo se kao Napoleon najprije upustiti u bitku, a ona ćemo vidjeti što nam je činiti. I, krenuli smo s puno entuzijazma, najprije na 24 stranice. Prvi brojevi su dobro prošli na tržištu, ali je prodaja s vremenom počela padati. Dodatni uteg bile su teškoće u koje je počeo zapadati Zadarkomerc, tadašnji većinski vlasnik prvog zadarskog dnevnika. Teškoće, ne samo zbog logistike, nego više zbog imidža. Jer, novine žive od povjerenja čitatelja, a afere oko Zadarkomerca samo su štetile. U fazi ovladavanja tehnologijom dio novinara i urednika teško je podnosio cjelodnevni rad u redakciji. Razdoblje od pokretanja dnevnika, posebice u prvoj godini izlaženja, karakterizira velika fluktuacija uposlenika i honorarnih suradnika. Odlaze dvojica ljudi iz grafičke redakcije Igor Jović i Robert Kovač. Zamijenjuje ih grafičar Nenad Malik koji dolazi iz Rijeke. Još prije redakciji se priključuje Robert Zeneral kao i mladi fotoreporter Vedran Sitnica. S Novim listom sam sredio da dobivamo njihod dnevni servis. Besplatno, "dok nam ne krene bolje", govorio je tada Zdenko Mance, ondašnji direktor Novog lista. S tadašnjom Dalmatinskom bankom dogovorio sam pozajmicu Zadarskom listu kompezirajući njihovo oglašavanje, Kucelin i ja, kao suvlasnici dajemo vlastiti novac za isplatu plaća i honorara novinarima. Samo da novina ne stane. Nakon toga, u lipnju dolazi do promjena na čelu lista i tvrtke. Glavni urednik postaje Ivica Marijačić, direktor Dane Vučenović. No problemi, i logistički i kadrosvski tim ne prestaju. Kasne plaće i honorari. Naklada pada. Time se dodatno pogoršava ionako loša financijska situacija. Iz lista su redom odlazili, najprije glavni urednik Ivica Marijačić (zbog promjene vlasničke strukture), zatim zamjenik Šenol Selimović, Marina Vlakić, Višnja Miočić, Dane Vučenović, Romana Galović i Arif Sitnica... Iako formalno nije bio u vlasništvu tada se oko ZL-a logistički jako angažirao Reno Sinovčić.

Kada sam 1. prosinca 1999. ponovno preuzeo ulogu glavnog urednika list je bio praktički pred gašenjem. Od preostalih novinara morao sam sastaviti tim kako bi list uopće izlazio. Za svog zamjenika imenovao sam tada mladog novinara Luku Perića, koji je ponikuno u Zadarskom listu. Počeli smo stvarati vlastite kadrove, u redakciju na učenje novinarskog zanata pozvali smo studente Filozofskog fakulteta, kao i zainteresirane pojedince izvan Zadra koji bi bili dopisnici barem iz gradova Biograda, Benkovca, Obrovca i Paga. Novinarka potom i urednica Crne kornike postaje dotadašnja tajnica redakcije Ljiljana Jurjević, s 057 radija dolaze Valentina Pletikosić i Anita Vodopivec, u sportsku redakciju Drago Bajković i Frane Vukić, zatim Ante Vidović, Velimir Brkić, Nenad Marčina, Dubravka Poljak, Kristina Medić... U grafički odjel, uz Lindu Šore, Malika, Bralu i Skroču dolaze Branka Šlogar i Marin Gospić, u redakturu Ivana Kusić i Nataša Kolanović, kasnije umjesto Kusić dolazi Ivana Brnadić, a po njenom odlasku Branka Vučetić. Tajnice redakcije su Irena Kovačić i Danica Krapić.

Poželjna i istinoljibiva novina

List je polako vraćao imidž poželjne novine, tiraža je počela rasti. U vlasništvo ulazi Tankerska plovidba. Nova vlasničaka struktura i stečena znanja u proizvodnji dnevnih novina jamstvo su daljnjeg postupnog rasta i razvitka Zadarskog lista. Na čelu uredništva od 16. travnja 2003. godine je Luka Perić. Direktorom postaje iskusni novinar Damir Maričić. Marketing uspješno vodi Tajana Jusup... U međuvremenu u upravu dolazi Neven Klarin, nepunu godinu dana list uređuje Edvard Šprljan, još kraće Damir Maričić da bi se 14. 4. 2014., na čelo opet vratio Luka Perić.

I tako, unatoč mnogim poteškoćama, padovima i usponima dnevnik Zadarski list približava se svom 16-tom rođendanu. Prije 10 godina, 13. studenoga 2004. godine izašao je jubilarni 2000. broj. Na današnji dan, 10 godina poslije bilježimo više od 5.000 brojeva.

Pet tisuća brojeva - to je oko 250 tisuća novinarskih stranica na kojima su ispisana i oslikana sva relevantna događanja u Zadru i zadarskoj regiji, zemlji i svijetu, u proteklih 20 godina.

Četiri godine neprekidnog tjednog i šesnaest godina dnevnog izlaženja, unatoč materijalnim poteškoćama, kadrovskim rošadama i vlasničkim transformacijama, svjedoči o naporima maloborojne ekipe novinara i urednika (najmalobrojnija smo dnevna redakcija u Hrvatskoj, vjerojatno i u svijetu), ali i narasloj svijesti o potrebi da Zadar i Zadarska županija imaju svoj dnevni list. Novinari i urednici će dolaziti i odlaziti, vremena se mijenjati... Zadarski list ostaje, i dalje, ići će i jačati paralelno s jačanjem potrebe ovdašnjih ljudi i institucija za izražavanjem gradskog i regionalnog identiteta i kroz domicilne novne. Ili da parafraziram poznatog američkog novinara Pulitzera - naš list i naša regija neće se sunovratiti nego zajedno razvijati.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno