Svi sveti i Dušni dan podvučeni su sjećanjima, a trenuci okupljanja na groblju oplemenjuju i nas žive

Slika korisnika martinazd
Drevna tradicija posjeta grobovima najmilijih
Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", onih znanih u kalendaru i onih neznanih koji nisu u kalendaru, a Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih je svetkovina duša, izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život
Velimir BRKIĆ
Filipjansko groblje u noći sa subote na nedjelju

Protekli produženi vikend za blagdan Svih svetih i na Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih, tisuće i tisuće građana na svim gradskim i mjesnim grobljima pohodile su vječna počivališta svojih najmilijih. U petak i subotu te u nedjelju sjetili smo se onih kojih nema, ali žive u našim sjećanjima.

U subotu za Dušni dan u crkvama su se služile mise za sve duše umrlih vjernika. Tradicija je to koja potječe iz 7. stoljeća. Prema toj tradiciji na Dušni dan se obilazi grobove pokojnika, premda se običaj, zbog toga što je svetkovina Svih svetih u većini zemalja i neradni dan, premjestio i na 1. studenog.

Odlazak na groblje uglavnom je vezan satnicom bogoslužja, Službe Riječi i molitve odrješenja za pokojne. Naime, u naseljima poput Škabrnje, Zemunika, Sv. Filipa i Jakova, Turnja, Gorice, Raštana, Sikova, Sv. Petra, Raštevića, Tinja, Polače i drugdje, na Dušni dan je ponegdje i više ljudi na groblju nego na blagdan Svih svetih. Shodno tradiciji u navedenim naseljima, za razliku od Svih svetih, na Dušni dan nakon svetih misa svećenici na groblju predvode molitvu odrješenja.

Blagdan Svih svetih se također u pojedinim zaseocima i obiteljima u Raševiću, Tinju, Zemuniku i drugim, slavi kao nebeski zaštitnik, odnosno obiteljska fešta.

Život s Bogom "oči u oči"

Kod blagdana Svih svetih naglasak je na ono "svih", onih znanih u kalendaru i onih neznanih koji nisu u kalendaru, a Dušni dan ili Dan svih vjernih mrtvih je svetkovina duša, izraz kršćanske nade i vjere u zagrobni život.

U narodu se pogrešno Dušni dan, doduše sve manje, zove "Dan mrtvih". Za vjernički puk to nije točno, jer je kršćanska poruka da smrt nije kraj, nego samo prijelaz u novi život, život s Bogom "oči u oči". Naime, u kršćanstvu ljudska duša nikad ne umire jer je besmrtna, pa sukladno tome u kalendaru nema dana koji bi obilježavao dan umrlih.

Svi sveti i Dušni dan podvučeni su sjećanjima, a trenuci okupljanja na groblju oplemenjuju žive.

- Nepredvidljivi trenutci smrti i umiranja, sastavni su dio života, kršćanskog života u Bogu i s Bogom, kazao je don Tomislav Končurat, župnik Raštana, Gorice i Glavice.

Molitva za duše dragih pokojnika

- Za duše svojih dragih pokojnika mi se molimo duboko vjerujući da će oni, kada dođu u kraljevstvo Božje, biti naši zagovornici. Duboko vjerujemo da će oni moliti za nas da ne promašimo svoj konačni životni cilj, da i mi uđemo u kraljevstvo Božje i tako budemo pribrojeni općinstvu svetih, poručio je don Tomislav.

Iako se ljudi boje nepoznanice što ih to čeka "tamo", upaljene svijeće na grobovima znak su nade i vjere u vječni život.

​Nikad kao za Sve svete i Dušni dan prolaznost nije toliko ogoljena, toliko očita, toliko neminovna. Jer sve što bi i nestat će. Blago onima koji vjeruju u povratak. Dojam je to koji ostaje nakon posjeta grobljima diljem županije, nakon izgovorenih riječi i molitvi.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno