Mardešić preradio čak 800 tona ribe

Slika korisnika admin
mardesic
Kadrovi se traže na raznim stranama, a Mardešić sada ima sedamdesetak zaposlenih

Hrvatska industrija ribljih konzervi spala je na tri tvornice. Već dugo ova se konstatacija uporno ponavlja na službenim skupovima i u neformalnim razgovorima. I, zanimljivo, gotovo nitko ne pokušava je osporiti, iako ne stoji. U jednom razdoblju stvarno su djelovale samo tri tvornice za konzerviranje ribe. Međutim, već više od dvije godine ponovno je aktivna i četvrta, tradicijom jedna od najstarijih u nas - Mardešić u Salima na Dugom otoku. Tvornica čije je značenje puno veće od same proizvodnje ribljih konzervi. Proizvodnju u Mardešiću obnovila je zadruga Ribarska sloga iz najribarskijeg mjesta u nas, Kali na Ugljanu. Teško je išlo, ali je pogon radio. Novo poslovno razdoblje počinje s novom promjenom vlasničkih odnosa - 2006. godine Mardešića kupuje riječki Jadranski pomorski servis. Od tada kreće ozbiljnija proizvodnja. Proizvodni asortiman je proširen, uz riblje konzerve, čine ga i slani inćuni.

- Nije bilo lako, a nije ni sada, govori Marina Depolo, direktorica Mardešića. Praktički, moralo se krenuti od početka. Trebalo je tražiti nove kupce, osigurati redovnu opskrbu sirovinom - ribom, tražiti ljude za rad u pogonu. Uz sve to, poslovanje na otocima praćeno je problemima kakve ne poznaju tvrtke na kopnu. Troškovi poslovanja znatno su veći.

Novi kupci za konzerve

Prije pokretanja nove djelatnosti, a to je soljenje inćuna, trebalo je osigurati kupca za taj proizvod. Pronađen je u Španjolskoj i poslovna suradnja s njim dobro funkcionira. Za riblje konzerve, također, se išlo na nove kupce. Na domaćem držištu Mardešićeve konzerve kupuje i dalje distribuira nekoliko trgovačkih lanaca, slično i u nekim susjednim zemljama. Nove države bivše Jugoslavije glavno su izvozno tržište, s time što su tržišni odnosi značajno promijenjeni u odnosu na nekadašnja vremena kad se glavninu proizvoda plasiralo na isto područje. Pojavili su se novi distributeri, veliki je pritisak na cijene. Tržište je preplavljeno jeftinijim, ali i znatno nekvalitetnijim proizvodima iz Tajlanda, Maroka i sličnih zemalja. Usprkos tome, u Mardešiću nastoje širiti izvozno tržište.

Kvalitetna sardina proizvedena od svježe jadranske srdele oduvijek je temeljni brand. Ona je i danas glavni proizvod što dolazi na tržište pod oznakom "Jadranska sardina - Mardešić Quality", s pet zvjezdica. Kupcima se nudi pet vrsta sardina, zatim konzerve skuše i tune, te filetirani slani inćuni. U skladu sa suvremenim prehrambenim trendovima novost su light varijante konzervi. U njima je riba u salamuri, umjesto u ulju. Njihova prodaja ide dobro. Uskoro će se tržištu ponuditi i sardine u maslinovu ulju, te još neki novi proizvodi o kojima je zasad rano govoriti.

- Kvalitetna jadranska sardina u nas, općenito, još nije prepoznata, ističe Marina Depolo. Dugo je bila podcijenjena i to je razlog zašto se u nas sardine slabo prodaju i malo konzumiraju. Treba konačno shvatiti da je sardina delikatesan, zdrav i prirodan proizvod. Danas je u svijetu trend povratka na ručnu proizvodnju, onako kako se u nas nekad radilo. Način proizvodnje određuje razliku u kvaliteti.

Prošle godine u Mardešiću je prerađeno blizu 800 tona ribe. Ovogodišnja proizvodnja bit će manja. U većem dijelu godine ulovi su bili slabiji, a poseban problem s inćunom bila je njegova veličina. Uglavnom su lovljeni manji inćuni, koje inozemni kupac ne prihvaća, pa nisu ni soljeni. Kad je riječ o srdeli za konzerve tek je u posljednjem mraku stvoreno nešto zaliha.

Otočni problemi

- Nastojimo osigurati kvalitetan i siguran dotok sirovine, objašnjava Marina Depolo. U posljednje vrijeme tu smo napravili značajan pomak. Naš je najveći problem lokacija na udaljenom otoku. Samo u jednom malom dijelu godine riba se lovi blizu Dugog otoka, pa se može iskrcavati direktno u Salima. Iz Istre ili s juga Dalmacije transport praktički traje čitav dan. Komplicirana je i njegova organizacija. Nakon cestovnog prijevoza do Zadra slijedi skoro dva sata plovidbe trajektom, pa još sat vremena otočnom cestom od Brbinja u Sali. Poticaji što ih dobivamo od države ne uspijevaju pokriti povećane troškove poslovanja na otoku.

Otočna adresa, i to u malom mjestu, donosi i problem radne snage. Kadrovi se traže na raznim stranama, Mardešić sada ima sedamdesetak zaposlenih. Zanimljivo je spomenuti da je desetak žena dovedeno iz Benkovca, osiguran im je smještaj, u tjednu rade, vikendom putuju kući. Osnovno je, da je ekipiran kvalitetan stručni kadar, što garantira i kvalitetu proizvoda.

 ZA NOVI POGON NUŽNI DRŽAVNI POTICAJI

Uz sve probleme i nepovoljne okolnosti u Mardešiću je vidljiv pozitivan pomak. Između ostaloga, krenulo se u obnovu pogona, u što nije ulagano proteklih 30 godina.

- Za daljnja ulaganja i dovođenje pogona u kvalitetno stanje potrebna su nam kreditna sredstva, to ne možemo sami financirati. Potrebna su velika ulaganja, što se može riješiti kroz nekoliko godina, ne odjednom. Moramo kupiti neke nove strojeve. Pokušavamo dobiti sredstva od resornog Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja iz programa poticanja kapitalnih ulaganja. Poslujemo na otoku, proizvodimo hranu, zapošljavamo nove radnike, to bi trebalo valorizirati, ističe Marina Depolo.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno