Glas Amerike

Slika korisnika admin

Ovih se dana digla globalna vika oko WikiLeaksa koji je objavio izvještaje veleposlanstava SAD-a, a kako se u njima spominju i imena hrvatskih političara zanimljivo je na kakvom su glasu kod Amerikanaca i koliko se ta percepcija razlikuje od one u hrvatskoj javnosti ili, pak, one koju imaju sami o sebi.

Bivši predsjednik Mesić odmah se odazvao tome glasu Amerike valjda povrijeđen jer 2007. godine, uoči parlamentarnih izbora, za njega piše da je na strani SDP-a, ali da je s vremenom stekao poštovanje prema Ivi Sanaderu, što on odbacuje priznajući da je samo odobravao njegov zaokret prema EU. Zašto dalje nije objašnjavao (ne)poštovanje prema Sanaderu, s obzirom u kakvoj je nemilosti trenutačno bivši premijer, nije potrebno ni objašnjavati.

Kako se uvijek iznova pokazuje da je taština jedna od nezaobilaznih karakteristika političara, tako je ona izvirila i ispod Jurčićeve skromne kabanice. Američka slika o njemu, koji je bio u središtu pozornosti kao premijerski kandidat SDP-a, prikazuje čovjeka bez karizme i što je još gore, bez sadržaja. Zašto se tek sada Jurčić uvrijedio kada mu se to isto spočitavalo i od političke konkurencije?

Istina je, Jurčić ostavlja dojam čovjeka koji nema temperament političara "američkog stila", no ne može mu se predbaciti da nema znanja i da je njegovo djelovanje besadržajno. No, Jurčić se može ljutiti na cijeli svijet, ali će teško promijeniti činjenicu da u politici još uvijek, barem na prvu, prolazi "čizma" i karizma.

Oni koji znaju lupnuti šakom o stol i prezentirati se kao karizmatični vođe, dobro prolaze, a to bi morao znati i Zoran Milanović, šef najjače oporbene stranke koji pretendira na premijersko mjesto. Naime, američka slika njega kao političara „nepredvidive osobnosti" mogla bi se povezati sa domaćom slikom elokventnog, mladog političara koji je ipak još uvijek "blijed", pomalo neodlučan i opet bez famozne karizme.

Američka bilješka o premijerki Kosor koja nema jake političke veze u inozemstvu i koja ne zna strane jezike, zasigurno je taknula taštinu žene sa sjajnim broševima, neumorne putnice koja otvara puteve hrvatskim gospodarstvenicima i ratnice protiv korupcije, no ona mudro šuti. A mogla bi se i oglasiti da je trenutačno najviše zanima što o njoj misle hrvatski građani pa makar u tome bio samo dio istine. Pa makar mislili slično kao Amerikanci.

Sanader za razliku od svoje nasljednice s kojom su odnosi zahladili, govori engleski, talijanski i njemački, ima političke veze u svijetu, kontrolirao je Ministarstvo vanjskih poslova preko svojih odanika. Kao ona kaja je bila kontrolor situacije tamo gdje on nije bio spominje se Bianka Matković.

Američki izvještaji su, za razliku od spomenutih koji su kritični, jednog političara kovali u zvijezde kao onoga koji je važan i pozitivan kada su u pitanju američki interesi i odnosi sa Hrvatskom, a to je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković. Ta je američka slika nekako ispred one koju ministar ima u zemlji.

Bez obzira koliko svi mislili da je najvažnije kakav dojam političari ostavljaju na vlastiti narod, ni glas Amerike nije zanemariv.

Političarima je poslana poruka i opomena da je najgore ako se otkrije da jedno misle, drugo govore, a treće rade...

Jer zaklela se zemlja raju da se tajne sve odaju...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno