Separatisti, islamisti, marksisti

Prema istraživanjima pojedinih vlada, danas postoji najmanje trideset – što većih što manjih – terorističkih skupina koje svoje baze i centre imaju u raznim dijelovima svijeta, od Europe do ratnog Afganistana, preko Južne Amerike i Azije
Početak suđenja jednome od najčuvenijih terorista na svijetu Ilichu Ramirezu Sanchezu, poznatijemu pod imenom Carlos ili Šakal, podsjetilo je na razgranato terorističko nasilje iz druge polovice prošloga stoljeća, ali i upozorilo na mnogobrojne i danas aktivne organizacije koje političke ciljeve nastoje ostvariti terorističkim metodama.
Tako danas, prema istraživanjima pojedinih vlada, postoji najmanje trideset – što većih što manjih – terorističkih skupina koje svoje baze i centre imaju u raznim dijelovima svijeta, od Europe do ratnog Afganistana, preko Južne Amerike i Azije.
Da i manje poznate skupine uspijevaju posijati smrt i terorizmom zastrašiti stanovništvo svjedoči i nedavni napad u Nigeriji koji je izvela islamska skupina Boko Haram (u značenju “Zapadno obrazovanja je zabranjeno”) pri čemu je u seriji bombaških napada ubijeno 63 ljudi. I ovoga tjedna Boko Haram preuzeo je odgovornost za napade na nigerijska sela.
Islamisti s afričkog sjevera
Osim sveprisutne terorističke mreže Al Kaide, koju je likvidacija Osame bin Ladena obezglavila više simbolično nego djelotvorno, fokus zapadne javnosti usmjeren je uglavnom, često neopravdano, na radikalne skupine islamskog predznaka.
Među njima svakako prednjače libanonski šijitski Hezbolah i palestinski Hamas, koji unatoč činjenici što ne silazi s američkog popisa najopasnijih terorističkih organizacija, nakon legalnog dolaska na vlast u pojasu Gaze, nastoji zauzeti legitimno mjesto u okrilju međunarodne politike.
Brojne su terorističke skupine koje “pokrivaju” islamski svijet. Na afričkom sjeveru ističe se Naoružana islamska grupa GIA (Groupe islamique armee) koja je osnovana 1992. godine u Alžiru s ciljem rušenja postojećeg režima i uspostavljanja islamske države. Osobito je devedesetih godina GIA izvodila brutalne masakre, pri čemu je likvidirala i čitava alžirska sela, a terorističke napade usmjeravala je često na strane državljane. Godine 1994. smaknula je i popularnog alžirskog pjevača Cheba Hasnija. GIA je danas aktivna i u nekim europskim zemljama, osobito u Francuskoj, a svoju “podružnicu” ima i u SAD-u. U Alžiru u ilegali djeluje i FIS (Front islamique du salut), koji se razvio iz političke stranke.
Egipatska teroristička organizacija Egipatski islamski džihad (ar. Al Džihad al -Islami al-Misri) koja je inspirirana čuvenim Muslimanskim bratstvom (nekad proganjanom organizacijom u ilegali, a danas političkom snagom koja se nastoji izboriti za vlast na prvim slobodnim izborima koji su u tijeku), svoju je mrežu tijekom posljednja tri desetljeća uspjela proširiti i na mnoge azijske zemlje poput Jemena, Afganistana i Pakistana, ali i na afrički Sudan. Cilj Egipatskog džihada, godinama je bio svrgavanje sekularnog egipatskog režima. Al Džihad je odgovoran i za atentat na egipatskog predsjednika Anvara Sadata 1981. godine. I dalje je na američkom popisu terorističkih organizacija.
Na Filipinima operira teroristička skupina Abu Sajaf, boreći se za autonomiju u području Mindanaoa, dok Harakat al Mudžahedin iz Pakistana terorizmom želi ostvariti autonomiju Kašmira, regije u sjeverozapadnome dijelu indijskog potkontinenta.
Kašmir, podijeljen između Indije i Pakistana, desetljećima je predmetom spora dviju država i meta čestih i krvavih terorističkih napada. Od kraja osamdesetih godina više od 40 000 ljudi izgubilo je život, a napetost je donekle popustila otkako su Indija i Pakistan 2004. započeli mirovne pregovore. Ipak, u Kašmiru i nadalje dolazi do sporadičnih krvavih napada.
Na Šri Lanci već su desetljećima aktivni čuveni Tamilski tigrovi (Tigrovi oslobođenja Tamilskog Eelama), organizacija koja se oružjem bori za neovisnu tamilsku državu. Pripadnici ove gerilske skupine tamilske narodnosti najprije su izazvali građanski rat 1983. godine, tražeći neovisnost od singaleške većine u Šri Lanci (nekadašnjem Cejlonu), ali su s vremenom postali radikalna skupina koja ne preže od terorizma.
Pomahnitali norveški desničar
Dok su se dvije najpoznatije europske separatističke organizacije koje su se u prošlosti služile terorizmom – irska IRA i baskijska ETA, posljednjih godina odrekle nasilja i okrenule se političkim sredstvima (osobito Irska republikanska armija), Kurdska radnička stranka (PKK) u Turskoj i dalje izvodi terorističke napade s ciljem stvaranja neovisne kurdske države na jugoistoku zemlje. PKK je aktivna još od sredine sedamdesetih godina i redovito se nalazi na američkom popisu terorističkih organizacija. Broji članstvo od nekoliko tisuća ljudi, a ima i brojne simpatizere u samoj Turskoj te u Europi.
Posljednji smrtonosni napad kurdskih pobunjenika dogodio se prije mjesec dana kad su napadnuti turski vojni i policijski položaji u pokrajini Hakkari gdje većinu čini kurdsko stanovništvo. Ubijeno je 26, a ranjeno 18 turskih vojnika i policajaca. Inače, PKK ima i svoju frakciju – Sokolovi za slobodu Kurdistana koja je, među ostalim napadima, preuzela odgovornost i za prošlogodišnji lipanjski napad na autobus u Istanbulu, pri čemu je poginulo pet vojnika.
Na žalost, Europa i u novom stoljeću sve češće postaje poprište krvavoga terorizma. Iako je početkom stoljeća, nakon udara na SAD, i u Europi zavladala histerija od islamskih radikala, osobito nakon napada na madridsku željezničku postaju Atocha 2004. kad je ubijena 191 osoba, te londonski metro, na europskom kontinentu prijeti ekstremna profašistička desnica.
Najsvježiji krvavi napad sa svim elementima terorizma izveo je u srpnju ove godine pomahnitali Norvežanin Anders Breivik, koji navodno boluje od shizofrenije te će tako po svemu sudeći izbjeći sudski postupak. Breivik je podmetnutom eksplozivnom napravom u središtu Osla ubio osam osoba, nakon čega je izveo stravičan pokolj na otoku Utoya u kojemu je ubijeno 68, uglavnom mladih ljudi.
U Čečeniji je aktivno više terorističkih skupina koje izvode napade diljem Rusije, a neke od njih povezane su s Al Kaidom. Posljednji težak smrtonosni napad dogodio se u moskovskoj zračnoj luci Domodjedovo u siječnju ove godine pri čemu je ubijeno 36 ljudi.
Marksisti Latinske Amerike
U Južnoj i Srednjoj Americi djeluje niz manjih terorističkih grupa, od kojih se većina više bavi unosnom trgovinom drogama, koristeći terorizam više za obračune između narko kartela i vlasti, osobito u Meksiku, a manje vodeći se ideološkim razlozima kao u prošlosti.
Ljevičarske latinoameričke skupine, poput čuvenih peruanskih Sendero Luminoso (Put svjetla) i Tupac Amaru, odavno više nemaju onakvu snagu i utjecaj kakav su imale sedamdesetih i osamdesetih godina kad su se terorizmom suprotstavljale stranome utjecaju na domaće vlade. Procjenjuje se da je u borbama Sendera i vlasti Perua poginulo više od 30 000 ljudi. Smatra se da danas ova organizacija, nastala na maoističkim temeljima, nema više od tristotinjak članova.
U Kolumbiji djeluje Nacionalna oslobodilačka vojska (ELN) koja teži uspostavi marksističkog režima. Osnovana je daleke 1965. godine, a u prošlosti je potporu imala od Kube. Danas je kubanska pomoć svedena na skromnu materijalnu, uglavnom medicinsku pomoć i deklarativnu podršku. ELN raspolaže s nekoliko tisuća naoružanih boraca – gerilaca.
I skupina Kolumbijske revolucionarne naoružane snage (FARC) proklamira cilj uspostave marksističke vlasti, a razvila se kao vojno krilo Kolumbijske komunističke partije. Upravo ovoga tjedna su pripadnici te marksističke gerile, nakon sukoba s kolumbijskom vojskom, ubili četvoricu talaca od osamnaestorice pripadnika vojske i policije koji se nalaze u njihovim rukama. Obje ove kolumbijske terorističke grupe financiraju se uglavnom narkotrgovinom.
U Čileu je teroristička organizacija pod nazivom Patriotski front Manuel Rodrigez (FPMR) nastala iz oružanog krila Komunističke partije Čilea, a osim u domovini aktivna je i u SAD-u.
Ni afrički kontinent ne zaostaje po broju terorističkih skupina. U Ruandi je nakon genocida 1994., kojim je većinsko pleme Hutua ubilo više od pola milijuna pripadnika Tutsija, da bi nakon pobjede Ruandske domoljubne fronte dva milijuna Hutua bilo prognano, aktivna Armija za oslobođenje Ruande. Ovoj je skupini, koja se i dalje bori protiv plemena Tutsi, cilj srušiti sadašnju vlast za koju smatraju da je pod utjecajem Tutsija.
U Japanu djeluje sekta AUM Shinrikyo (Vrhovna istina). Osnovana je 1987. godine i broji navodno desetak tisuća članova. U svijetu je postala poznata nakon izvedenog terorističkog napada u tokijskoj podzemnoj željeznici, u ožujku 1995. kada je otrovnim plinom sarinom ubijeno desetak ljudi, a čak šest tisuća teže ili lakše ozlijeđeno. Cilj AUM-a je osvajanje Japana, a onda i cijelog svijeta!
Uvjeti u kojima su se razvile navedene terorističke skupine različiti su, kao i uzroci njihova nastanka. Najčešće su vođeni ideološkim uvjerenjima, teže promjeni političkog sistema, ili teritorijalnoj neovisnosti određenog područja, a zajedničko im je sredstvo kojim nastoje ostvariti ciljeve, a to je terorizam.