Gdje god da baciš nekog Zadranina, makar na kojoj točki zemaljske kugle, on (ili ona) će se ‘primiti’ i brzo postati etablirani građanin. Tako je bilo i s Lukom Hržinom, negdašnjim nogometašem Zadra, igračem koji je u svojoj dobi iskazivao darovitost i perspektivnost. Prošao je dosta klubova u Hrvatskoj, bio i u Hajduku i u Dinamu, radio s puno trenera, poznatih i manje poznatih, a i sam je u smiraj igračke karijere odlučio ući i trenerski posao.
– Nogometni zarobljenik, to sam ja! – kaže Luka.
Već je šestu godinu stanovnik Sydneya. Otišao je ‘Down Under’ pomalo u nepoznato.
– Ma, je i nije bilo nepoznato. Obiteljske poveznice spletom okolnosti omogućile su mi da stupim u razgovor s predstavnicima FC Sydney United.
Tehnički direktor na terenu
Od toga razgovora, kaže, nije očekivao ništa spektakularno.
– Ja sam imao poteškoća s koljenom, a Ahilovom tetivom, nakupile se ozljede, operacije i oporavci i nisam mogao igrati, shvatio sam da je došao kraj igračke karijere. I tako, kao trener početnik došao sam u situaciju da u razgovoru s ljudima iz Sydney Uniteda čujem što njih zanima, kakvi su im planovi i slično.
Ukratko, dogodio se ‘klik’ i Luka je dobio ponudu.
– Ugovor na četiri godine, pozicija tehničkoga direktora.
Sydney United je u australskim razmjerima klub s lijepom prošlošću. Dok tamošnje vlasti nisu odlučile ukinuti nacionalne predznake u imenima klubova, bio je Croatia Sydney.
– U tom su klubu ponikli i igrali i takvi igrači kakvi su Željko Kalac, Toni Popović, Mark Bosnić, Ante Miličić… Današnjica je takva da je Sydney United u 2. ligi, a istodobno i 1. ligi New South Walesa, države čiji je Sydney glavni grad.
Kao tehnički direktor Luka je trebao napraviti opsežan plan i program i velikim dijelom ga provoditi i nadzirati.
– Temeljni cilj bio je obnova igračke piramide, omasovljenje, bolji stručni rad, veći broj radnih sati, organizacija natjecanja i slično. Radio sam na edukaciji trenera, na terenu i u četiri godine uspjeli smo plan i program ostvariti u potpunosti. Napravili smo znatan pomak u strategiji, taktici i u tehnici, u oblikovanju igre prepoznatljivog hrvatskoga stila od noge do noge. Seniori i nekoliko selekcija najbolji su u NSW, a od 2013. seniori igraju u Drugoj ligi, zove se Premier liga. Brojni naši igrači bili su članovi svih reprezentativnih selekcija.
Nogometaši, pa atleti
Poslije četverogodišnjeg razdoblja u Sydneyju Unitedu za Luku je došla nova prilika.
– Nogometni savez NSW ponudio mi je ugovor za mjesto sportskog direktora, što uključuje i izbornički posao za selekcije U-13, U-14 i U-15. Imam šest selekcija, osim što sam sportski direktor i glavni sam trener, radim i kao instruktor. U timu imam šest trenera. Moj je šef Eric Abrams, belgijski stručnjak.
Kakve intencije u nogometu slijedi Australija?
– Što više znanja i vještina modernoga nogometa. Da nogometaši postanu i atleti, a ne da se od atleta prave nogometaši. Sačinjen je nacionalni nogometni kurikulum.
Luka je, vratimo se načas u Hrvatsku, imao sreću što je radio i s nizom velikih trenera.
– Mene su kao igrača u određenoj mjeri oblikovali Siniša Jalić, Tomislav Ivić, Đemal Mustedanagić, Krasnodar Rora, Fahrija Dautbegović, Miodrag Paunović, Stjepan Deverić, Žarko Anđelić, Zoran Vulić… Sa svima njima i s drugima radio sam puno na tehnici i na taktici, bilo je puno ponavljanja, puno radnji do automatizma. S Jalićem i Ivićem znali smo na terenu biti i po četiri sata. Radili smo na pozicioniranju… Puno toga sam utkao u svoj način rada.
Država NSW ima devet milijuna stanovnika, te oko pola milijuna registriranih nogometaša svih dobi.
– U jednoj kategoriji ima i do tri tisuće igrača. U sklopu moga posla jest i česti obilazak klubova, odlasci u kampove i slično. Kad radim selekciju onda obično na širem popisu imam oko 30 igrača. Sa selekcijama U-13 i U-14 prvaci smo Australije.
Zanimljivo je da selekcije U-15 igraju utakmice, ali bodovi se ne računaju.
– Riječ je o bitnoj točki u dosizanju psihičke zrelosti i odlučeno je da dečke ne valja pritiskati imperativom bodova.
Sustav od dna do vrha
Nogomet u Australiji ima fantastične uvjete.
– Svi imaju terena koliko je potrebno, prateće sadržaje, opremu, osigurana putovanja, neki imaju i internate. Neusporedivo je to s pretežitim uvjetima kakvi vladaju u Hrvatskoj.
Najsuvremenija oprema se podrazumijeva.
– Sve se precizno prati, bilježi, analizira i onda se intervenira u planovima i u programima. Nakon što procijenimo koji su igrači daroviti i perspektivni, oni bivaju podvrgnuti svim mogućim mjerenjima. Sukladno rezultatima poslije bivaju razvrstani u skupine. Nema ništa napamet i nema toga da će netko biti zakinut, kao što nitko neće biti svrstan u viši razred ako za to nema uvjeta.
Australski sportski institut u Canberri ostavio je Luku bez daha.
– To je fantastično! Tamo se tijekom godine pripremaju sve reprezentacije. Na jednom mjestu čovjek može sresti i upoznati velike zvijezde, npr. Andriju Boguta, kapetana australske košarkaške reprezentacije i sve druge. Australija je kao država veliki novac uložila i još ulaže u sportsku infrastrukturu i u stručnjake. Ako utvrde da im je netko nužno potreban, nije im problem dovesti ga iz ostatka svijeta.
U Akademiji HNS-a Luka je jedan od polaznika. Priprema se za stupanj UEFA Pro, što je najviši mogući stupanj i omogućuje rad u bilo kojem klubu (ili reprezentaciji) na svijetu.
– Nakratko sam došao u Hrvatsku baš zbog nekih ispita i pripreme građe za sljedeće ispite. Inače, prije nekoliko godina u Australiji je bio u stručnom posjetu Romeo Jozak iz HNS-a. Održao je nekoliko predavanja i oglednih treninga. Australci vole takve stvari jer žele stalno biti otvoreni prema svijetu.
I Gabriel je nogometaš
Uz posao u savezu Luka je, kao pravi poduzetnik, otvorio i svoj biznis.
– To je moguće, ali tako da ne budem u sukobu interesa. Otvorio sam svoju akademiju za igračice i za igrače od šest do 10 godina. Što mogu, nogomet je moj život.
I Gabrel, sedmogodišnji Lukin sin, postao je nogometaš.
– Ha, ha, ja mu nisam trener! Neka, voli on igrati, zabavlja se, marljiv je, motiviran. Neka vježba, neka se probija…
Gabriel uči i hrvatski.
– Je, je, a najbolje mu je kad zove dida telefonom. Onda njih dvojica govore malo hrvatski, malo engleski i dobro se razumiju.
Dida iz prethodne rečenice je Ive Hržina, čuveni negdašnji igrač maloga baluna, a desetljećima i neizostavni navijač na košarci, nogometu…
– Sad se malo povukao. Mama Danica i on žive u Debeljaku.
Kratko je bio Luka u Zadru. Dovoljno za susret-dva sa starim društvom.
– Australija čeka, puno je posla.
najnovije
najčitanije
Nogomet
Europska liga
“Čekičari” se žale na suce nakon ispadanja od Bayera: “Igrali smo protiv 14 igrača”
Zadar
dobrovoljni darivatelji
HUMANITARNA AKCIJA Zadarski policajci darivali krv
Ostali sportovi
Kup Dalmacije
Jadran ukupno treći na drugoj regati
Svijet
bliski istok
Iran zasad nema namjeru odgovoriti na napad
Nogomet
2. ŽNL
Nevjerojatan rezultat Debeljaka i NOŠK-a
Zadar
TUŽNA VIJEST
Preminuo bivši profesionalni košarkaš i trener Denis Skitarelić
Zadar
LIJEPA PRIČA
KONAC DJELO KRASI Zadranka Matea Ljubanović u Norveškoj ispisuje uspješnu poduzetničku priču
Zadar
HEP JAVLJA
INFORMIRAJTE SE! Brojne ulice u Zadru sutra ostaju bez električne energije
Hrvatska
DRŽAVNO IZBORNO POVJERENSTVO
Prebrojano je 99,74 posto glasova. HDZ preko noći dobio jedan dodatni mandat, IDS ga izgubio
Županija
PODRŠKA S JUGA