ZADARSKI DRAMATURG Filip Jurjević: Privilegija je raditi s Paolom Magellijem

Filip Jurjević mladi je zadarski dramaturg koji je u dobi od 26 godina dobio priliku raditi na predstavi Genijalna prijateljica prema vrlo popularnom predlošku talijanske Spisateljice Elene Ferrante. Potaknuti ovim uspjehom mladog umjetnika, a i njegovim ranijim radom, obratili smo mu se i zamolili ga za izjavu za naše novine kako bi ga naši čitatelji mogli upoznati.
– Mislim da se dramaturgija u mom slučaju nametnula kao logičan izbor studija, najviše radi interesa za čitanje, gledanje i pisanje, a onda i radi toga što se na taj fakultet moglo upasti i s lošim školskim prosjekom jer se glede upisa najviše vrjednovao prijamni ispit koji je nosio 80 posto upisnih bodova, a rezultati ostvareni na maturi i u školi tek 20 posto, ako se ne varam, rekao je Jurjević

Svaki redatelj ima drugačiji pristup
Zamolili smo ga da nam kaže nešto projektima na kojima si dosad radio, pogotovo onima vezanima za Zadar, te da istakne neke izrazito zanimljive ili pozitivne ljude s kojima je dosad imao prilike raditi.
– Svaki projekt na kojem sam radio bio je na neki način bitan naprosto radi toga što se uvijek od dramaturga zahtijeva drugačiji pristup materijalu, odnosno zbog toga što svaki redatelj ima drugačiji autorski pristup i hoće reći nešto drugo te se svakim novim projektom nešto novo i nauči. Od zadarskih predstava bih izdvojio »Pazi što govoriš«, rađenu u Kazalištu lutaka Zadar, a u režiji Vinka Radovčića te »Ja imam lutku u ormaru«, u režiji Vjere Vidov, koju smo počeli raditi u Zadru, nastavili u Osijeku, a premijerno izveli u Zagrebu. Stalno surađujem s Marinom Lisjakom i Ninom Peručić te bi ih oboje istaknuo kao pozitivne i zanimljive, a takvima smatram i Helenu Petković, Marinu Pejnović, Domagoja Mrkonjića, kao i cijeli niz ljudi s kojima još nisam imao priliku raditi, a htio bih, kazao je Jurjević.
Zanimalo nas je što misli o kulturnoj sceni u Zadru, pogotovo dramskoj te ima li tu prostora za napredak.
– Ne provodim dovoljno vremena ovdje da bi mogao popratiti scenu i komentirati na taj način, ali mi se čini da se dobre stvari događaju. Tu prvenstveno mislim na Dramu plus i Zadarski plesni ansambl. Monoplay je uvijek zanimljiv festival, objasnio je Jurjević.

Bogat i slojevit svijet
Za kraj smo ga pitali da nam ispriča nešto o predstavi »Genijalna prijateljica« te kako je raditi s poznatim redateljem Paolom Magellijem.
-Genijalnu prijateljicu je bilo zastrašujuće raditi radi iznimno uspješnog i popularnog predloška koji je još k tome vezan uz Napulj pa se onda javi i mediteranski osjećaj odgovornosti… Sam predložak opisuje jedan bogat i slojevit svijet koji je zahtjevno prenijeti u kazalište. Adaptaciju potpisujemo kolegica Nina Peručić i ja te mislim da nam je oboma bila zanimljivo iskustvo koje će se, nadam se, i nastaviti jer se rad na predstavi zbog niza okolnosti morao odgoditi do daljnjega. Privilegija je naravno raditi s Paolom Magellijem, i još k tome u HNK Zagreb. Zbilja se nadam da ćemo se Genijalnoj prijateljici vratiti što prije, a onda je isto tako i iznijeti pred publiku, zaključio je Jurjević. (Krešimir RADOŠ)
 

Pozicija izvanjskog oka

Smatrajući da bi nekim čitateljima bilo zanimljivo i korisno naučiti nešto više o tome što dramaturzi zapravo rade, zamoli smo našeg sugovornika da nam malo bolje objasni koji je u suštini njegov posao.
– Područje djelovanja dramaturga je dosta široko i ovisi od projekta do projekta, redatelja do redatelja i dramaturga do dramaturga. Nekako je idealno, barem se meni čini, da dramaturg s redateljem sudjeluje u osmišljavanju koncepta i pisanju teksta intenzivno, kao i u dijelu proba koji se odvija »za stolom«. Po ulasku na scenu i zahuktavanju radnje nekako logično dođe do pozicije izvanjskog oka, nekoga tko je ipak manje unutra od redatelja i izvođača pa može služiti kao tip, uvjetno rečeno, savjetnika. Ali kažem, ovisi o situaciji…