Prostran: U Zadru je mladim igračima teško jer se uvijek traži rezultat

Paralelno s uzdizanjem prema vrhu hrvatske i regionalne košarkaške hijerarhije aktualne seniorske momčadi Zagreb Croatia osiguranja, uprava kluba krenula je u program stvaranja mlade momčadi koja će kroz koju godinu nasljediti veterane u redovima Mrava. U tom procesu, jedan od velikih iskoraka je i dovođenje najboljeg playmakera Svjetskog prvenstva do 19 i Europskog prvenstva do 18 godina, Tonija Prostrana. Mladi Zadranin od prije nekoliko dana novi je igrač u rosteru Mrava. Budući nije toliko bio eksponiran u medijima, još uvijek je širem krugu košarkaških promatrača, nedovoljno poznat. Pa krenimo s predstavljanjem nasljednika Ivana Tomasa, Vladimira Krstića, Damira Mulaomerovića, s predstavljanjem budućeg dirigenta igre Zagreb Croatia osiguranja:
– Počeo sam trenirati košarku prije deset godina, u drugom razredu osnovne škole. Prve košarkaške korake napravio sam u Školi košarke Leonardo Bajlo i mogu reći da sam imao sreću što su me u to doba vodila dva sjajna trenera Giorgio Zrilić i Lucian Valčić. Oni su mi prenijeli najviše svoga znanja, najviše sam napredovao upravo zahvaljujući njima. Nakon par godina otišao sam u KK Zadar gdje se formirala selekcija predkadeta. Tamo su mi treneri bili Roko Giergia i Rudolf Tičina, mogu reći da je i to bila sretna okolnost jer sam kod njih nadogradio svoje znanje. Već u zadnjoj kadetskoj godini ušao sam u seniorsku momčad, tri godine sam paralelno igrao za kadete ili juniore i seniore. Dva puta smo bili vicepravaci države u juniorima, a u kadetskoj konkurenciji smo bili jednom i prvaci. U tom periodu bio sam kontinuirano član reprezentativnih selekcija, odigrao sam pet, što europskih, što svjetskih prvenstava. Imali smo dobrih uspjeha, bili smo treći u Europi, treći na svijetu, a osobno sam također dobio niz nagrada za svoj učinak.
Toni Prostran je pravi izdanak zadarske bekovske škole…
– To je zasluga upravo trenera koje sam maloprije nabrojao. Marko Popović, Jakov Vladović, sada Rok Stipčević – svi smo zapravo bili dobri učenici dobrih trenera i u tome je tajna.
Kako si uopće počeo trenirati košarku?
– Sve je krenulo 1998. godine, u Jazinama se igrao završni turnir Kupa Krešimira Ćosića. Baš je u finalu sa Zadrom igrao Zagreb, ta atmosfera, pune Jazine, svi stisnuti, ona galama, navijanje, sve me to impresioniralo i razmišljao sam kako bi i sam jednoga dana volio biti dio toga, da me ta publika nosi, da mi skandira… Par dana nakon te utakmice upisao sam se na košarku i eto, Zagreb je indirektni krivac što sam se opredijelio za košarku…
Deset godina kasnije, Toni je dospio do jedne od glavnih uloga u mladim reprezentativnim selekcijama…
– Mogu reći da mi je ovo ljeto bilo izuzetno uspješno. Pet godina sam u reprezentaciji, ali ovo je stvarno bila kruna dosadašnje karijere. Treći smo na svijetu, to je za nas veliki uspjeh, osobno uvršten sam u petorku turnira iako sam bio godinu dana mlađi od ostalih, proglašen sam i najboljim playmakerom. Nakon samo tjedan dana otišao sam sa svojom generacijom na Europsko prvenstvo, opet smo bili treći, ja sam opet ušao u petorku, bio sam najbolji strijelac i asistent. To mi je veliki podstrek za prelazak u seniore, sad treba uložiti još više truda, dokazati se i u seniorskoj konkurenciji. Uvijek je taj prijelaz težak za mladog igrača, ali treba se potruditi.
Dodatna otegotna okolnost na prijelazu iz juniorske u seniorsku konkurenciju za Prostrana je bila neugodna ozljeda koja ga je praktično od ljeta udaljila od košarkaškog terena…
– To je ozljeda koja se vuče još od ranije, to sam osjećao i prije odlaska na reprezentativne pripreme ljetos. Već sam u reprezentaciju do 19 godina došao s ozljedom, odigrao sam dva prvenstva, u prosjeku sam bio na parketu 38 minuta, prošao kompletne pripreme. Sve me to malo previše umorilo. Čim sam se vratio u Zadar, nakon samo tri, četiri dana počele su seniorske pripreme za novu sezonu i koljeno jednostavno nije izdržalo. Morao sam na operaciju koju je prije tri mjeseca obavio dr. Smerdelj. Sad sam super zadovoljan, već sam počeo šutirati, lagano trčkaram, ne osjećam više nikakvu bol. Najvažnije je da koljeno ne otiče i nadam se da ću uskoro biti spreman za povratak na parket.
Gdje je puklo u odnosu sa Zadrom?
– Nismo se slagali u nekim bitnim detaljima. Razmišljao sam o nastavku svoje karijere i vidio sam da je Zagreb tu u velikoj prednosti, da su spremni maksimalno podržati svoje talentirane igrače, poput Tomasa, Tomića… Sad su doveli i nekoliko talentiranih igrača s kojima sam bio u reprezentaciji, pa malog Šarića koji je najtalentiraniji igrač u Hrvatskoj, možda i u Europi. Mislim da je Zagb za mene kao također mladog i ambicioznog igrača prava sredina, da je ovo pravi put i da ću se tu moći najbolje razvijati. U Zadru svi gledaju primarno rezultat i razumljivo je da nema strpljenja za mlade igrače. Vidio sam da je Zagreb zdrava sredina, tu su Mulaomerović i Krstić na mojoj poziciji, igrači koji svojim iskustvom meni mogu jako puno pomoći. Oni su dosta toga prošli u karijeri, igrali u vrhunskim europskim klubovima i radeći s njima na treningu sigurno mogu puno brže napredovati.
Zagreb Croatia osiguranje je složio dosta široku seniorsku momčad u kojoj ima dosta iskusnih, ali i mladih, talentiranih igrača. Bilo bi možda zanimljivo vidjeti međusobnu utakmicu ‘starih i mladih’…
– Sigurno bi to bilo jako zanimljivo. Naše prednosti su energija i brzina, ali vjerojatno bi nas oni dobili na iskustvo. Ali za mene je velika čast i užitak igrati makar na treningu protiv jednog Mulaomerovića koji je u karijeri bio glavni u Realu, Panathinaikosu, Efes Pilsenu, Ciboni… Stvarno samo na tim treninzima mladi igrač poput mene može čudo toga naučiti…
Kad možemo očekivati Tonija u momčadi, koliko je još potrebno vremena za potpunu sanaciju ozljede?
– Ne očekujem previše od ove sezone, jedino što želim je da koljeno prođe, da se potpuno oporavim, da se ozljeda više ne vraća. Nadam se da ću kroz neka dva tjedna početi s košarkaškim treningom, dugo, predugo, puna tri mjeseca nisam radio s loptom. Trebat će mi vremena da se vratim u formu, a sezona je u punom jeku. Možda će to ići sporo, trebat će biti jako strpljiv. Ne očekujem da ću do kraja sezone imati neku važniju ulogu u momčadi, tek sam došao, a treba biti oprezan i zbog ozljede, ali trenirat ću maksimalno ozbiljno i koristiti svaku prigodu koja se ukaže. Ima još dosta utakmica, pogotovo u Ligi za prvaka u kojima se nadam da ću dobiti prigodu zaigrati i osjetiti ponovo loptu u pravoj utakmici. Moj je cilj biti potpuno spreman za Europsko prvenstvo…
Prvenstvo je u Hrvatskoj…
– To je sjajno, pogotovo što smo mi jedna stvarno dobra generacija. Uz malo sreće mogli bi konačno osvojiti zlato. Poluzavršnica je u Zadru, a svi se sjećamo kakva je bila atmosfera, kako je to izgledalo, kakvo je ludilo bilo kad se igralo kontra Parkera i njegovih Francuza. Ako tako bude i ovoga ljeta, mislim da bi doista mogli otići do kraja. A onda sljedeće sezone, kad prođem kompletne klupske pripreme, vjerujem da ću opravdati povjerenje čelništva Zagreba i pokazati se u pravom svijetlu i u Trnskom…
(preuzeto s www.kk-zagreb.hr)