Uigrani tim nastupa nakon utakmice

Slika korisnika admin
dvorana_ciscenje_8
Vedran SITNICA
Zadrani za sobom ostavljaju samo uobičajeni sitni otpad

Nakon velikih, najčešće sportskih priredbi, na teren dvorane Krešimira Ćosića redovito izlazi još jedna uigrana ekipa. Razlikujući se od družina koje kruh zarađuju pospremanjem lopte u koš, one rijetko kad griješe, njihov rad nije toliko podložan kritici, njih nitko ne traži autogram dok šeću gradom; a opet, s druge strane, i bez njih se ne može, i one pospremaju u koš, a kada završe s poslom, uvijek će se naći barem netko tko će pljunuti na njihov trud.

Naoružane metlom i sredstvima za čišćenje, za sjaj Krešine i četiri pomoćne dvorane, odnosno bazena, od nove godine brine se „odred za čistoću" ŠC Višnjik. Jutro nakon „el classica" Zadra i Cibone prava je prilika za posjetiti deveteročlanu ekipu čija izvedba rijetko kada završi u produžecima, a njihov „strateg", voditelj dvorana Josip Miočić, samo biranim riječima govori o svojim „izabranicama".

„Strateg" iz gornjih redaka upoznaje nas sa svakodnevnim aktivnostima čistačica.

- Trenutačno zapošljavamo devet djelatnica koje obavljaju poslove čišćenja centra. Pet žena radi na bazenu, dok su četiri zadužene za održavanje glavne i pomoćnih dvorana. One odgovorno i kvalitetno rade svoj posao, a tome u prilog govori i podatak da su parketi dvorana, bez obzira na manifestacije večer prije, svako jutro u osam sati ulašteni i spremni dočekati sportaše - zadovoljno će Miočić.

Prva smjena čistačicama počinje u već u šest sati ujutro, a dva su im sata, uvjerili smo se sami, dovoljna da osposobe svih pet parketa, odnosno izbrišu podsjetnici na događanja od večer prije. Izložba dinosaura ili derbi utakmica - njima je svejedno. Nakon primarnog glanca, naše se junakinje bacaju na čišćenje tribina. Više od 5.000 kvadrata tribina čini nam se ogroman zalogaj, no ne i njima.

- Uvijek si međusobno pomažemo tako da nam nije teško. Zadrani su jako korektni kada je u pitanju dvorana, nikada ne nalazimo ništa osim uobičajenog sitnog otpada. Prazne kartonske čaše, kikiriki ili kokice nisu nešto s čim se ne može izaći na kraj - upoznaje nas susretljiva čistačica, koja kao i njena kolegica samo moli da joj ne navodimo puno ime. Nije ona javna osoba, kaže.

Za jedan „đir" po tribinama čistačice na najširem dijelu kružnog amfiteatra prevale 400-tinjak metara. Iako se on sužava prema podu dvorane, treba tako još 24 puta. Cijeli se taj put odnosi samo na metenje glavne dvorane, tek kasnije uslijedit će ribanje i završno „šminkanje", odnosno novi krugovi.

- Jeste se umorili? - pitamo 50-godišnjakinju.

- Hvala Bogu osjećam se dobro i još uvijek mogu raditi. Ide to nama brzo - nakon „probijanja leda", sugovornica nam otkriva kako su čistačice na Višnjiku zadovoljne uvjetima rada te da je i dosad imala dobre poslodavce.

- Nije sramota raditi, sramota je ne boriti se, posebno u ovakvim teškim vremenima - osvrnuvši se na „one koji njen posao gledaju s visoka", pozdravlja nas i opet se prihvaća svog alata.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno