Avantura u kojoj polaznici osjete sve čari ronjenja

U edukaciji smo napravili veliki pomak. Naši tečajevi ronjenja su zahtjevni, treba svladati gradivo u tančine, odnosno slobodno se može reći da su na profesionalnijoj razini nego što je to u mnogim zemljama Mediterana, odnosno ništa lošije od kanadskog sustava – Eric Šešelja

O profesionalnom ronjenju u turizmu koje  sve više postaje atrakcija, magnet turističke destinacije, razgovaramo s Ericom Šešeljom,  vlasnikom Kornati driver iz  mjesta Zaglava. Razlozi zbog  čega smo od mnogobrojnih  vlasnika ronilačkih centara na  području Zadarske županije  izabrali upravo Erica su višestruki.
Naime, Eric Šešelja je jedini  Hrvat koji je tečaj profesionalnog ronjenja završio u Vancouveru pa može povući paralelu između hrvatskih profesionalnih tečajeva i onih na  području Kanade. Također, od  18 ronilačkih centara u Zadarskoj županiji, najviše ih je  registrirano na Dugom otoku,  njih pet. Osim toga, Dugi otok  je za poslovne ljude bio do  sada neprihvatljiv za ljetovanje, jer u obiteljima, vlasnicima  apartmana nedostajao je priključak na brzi internet. Sve do  jeseni prošle godine brzi internet na Dugom otoku imala  je jedino Osnovna škola „Petar  Lorini” u Salima.
Štete od posljednjeg  udara groma
I upravo kada se Eric poveselio što su u dugootočna  kućanstva uspostavljeni brzi  interneti, dogodio se slučaj dugootočnog groma i na kratko  vrijeme Dugi otok je ostao bez  internetske veze. U obitelji  Erica Šešelja grom je spržio i  prijenosno računalo, a samim  time u nepovrat su nestali i  neki arhivirani podaci. 
– Šteta je velika, kaže Zaglavac Eric, ali što se može,  protiv prirode smo nemoćni.  Inače, Eric se već punih 21  godinu profesionalno bavi ronjenjem. Prvih šest godina u  Kanadi, a ostalih 15 na području hrvatskog Jadrana. Ronilačka sezona Erica Šešelje  traje pola godine od početka  mjeseca travnja do polovine  listopada. Drugi dio godine u  zimskom periodu profesionalno se bavi podvodnim radovima, pri izgradnji riva ili njenim popravcima te pomaže  koćarima pri izvlačenju zamršenih mreža ili sidra. Moram biti svaštar, nadodaje Eric,  da bi mogao prehraniti četveročlanu obitelj. Međutim,  raduje me što od mog samog  početka profesionalnog ronjenja u Hrvatskoj, od 1996.  godine uglavnom imam stalne  goste, najviše s područja Češke  i Njemačke. Njihovo zadovoljstvo uslugama očituje se u  tome što se vraćaju i još sa  sobom dovode svoje prijatelje i  poslovne partnere.
Dugi otok – izazov i  meka nautičarima
Na pitanje kako to da na  Dugom otoku ima najviše registriranih ronilačkih centara,  više nego na području otoka  Paga ili Biograda, turističkih  destinacija koje su idealne za  ronioce, Eric kaže da je to bilo  i za očekivati. 
– Pa zar nisu u podmorju  Dugog otoka brojne morske  špilje od kojih neke imaju  atraktivne ulaze, a u nekima  žive rijetke vrste kao što je  spužva mesožderka – kaže Eric  te pojašnjava da je moguće  roniti na nekoliko slikovitih  mjesta i to u neposrednoj blizini klifova i špilje Golubinke.  Klifovi se protežu od rta Mrzolovica do Velikog vrha, gdje  najveće dubine dosežu do 85  metara te se uz stijene često  mogu vidjeti i delfini. Nad stijenama pod morem žive razni  koralji, uključujući danas već  prorijeđene crvene koralje, ističe zaglavski instruktor  Šešelja. Osim toga, nadodaje,  na Dugom otok je i Park prirode Talašćica pravi izazov i  meka nautičarima. To plućno  krilo Nacionalnog parka Kornati s kojim čine jedinstveni  zemljopisni areal postaje sve  zanimljivije roniocima i amaterima i profesionalcima. Tom  svijetu ronilačkog izazova treba nadodati i atraktivne lokacije poput Velog rata na području svjetionika u narodu  poznatom kao Punta Bjanka,  Garmenjaka, Mežnja, Brbišnjice i kulfa.
– Možete li povući paralelu  između škola ronilačkih  tečajeva za amatere i profesionalce s onima u Kanadi?
Stari potopljeni brodovi  najveća atrakcija
– U edukaciji smo napravili  veliki pomak. Naši tečajevi ronjenja su zahtjevni, treba savladati gradivo u tančine, odnosno slobodno se može reći  da su na profesionalnijoj razini  nego što je to u mnogim zemljama Mediterana, odnosno  ništa lošije od kanadskog sustava.
Šešelju posebno impresionira prvi zaron početnika pod  nazivom PADI discover SCUBA. Radi se o prvom zaronu  početnika. Polaznik dobiva ronilačku opremu i uz stručno  vodstvo instruktora bez ikakva  prethodnog iskustva napravi  svoj prvi zaron. Možemo slobodno reći, naglašava Eric, da  se radi o avanturi, da polaznici  osjete sve čari ronjenja kako bi  nastavili s ronilačkom edukacijom. Iz tog razloga taj prvi  zaron polaznik napravi u neposrednoj blizini spilja koje se  nalaze u uvali na nekoliko metara dubine. Za iskusnog  „morskog vuka” Erica na  atraktivnim ronilačkim lokacijama na području Lijepe Naše  nedostaju potopljeni brodovi,  kao što je onaj suhodok između Zaglava i Sali.
Stari potopljeni brodovi  svagdje u svijetu su atrakcija za  ronioce, kazat će Eric, jer postanu staništa riba, jastoga, raroga, hobotnica, kovača, krnja,  gruga… Sva mora kriju tajne  potopljenih brodova, ali na području hrvatskog Jadrana pronađene olupine bile su meke  mešetara i trgovaca željeza.  Međutim, zbog sve većeg priljeva ronioca, stranih i domaćih, te bogatstva prirodnih  resursa kojima obiluje naše  podmorje, poput mnoštva  neistraženih morskih špilja,  bogatstva flore i faune, trebalo  bi kod nas u Hrvatskoj primjenjivati praksu razvijenih zemalja koje namjerno potapaju  svoje stare brodove. Najbolji  primjer dolazi nam iz daleke  Australije. Potopljeni brodovi  uz australsku obalu postali su  australski mamac. Posjete tih  olupina već su rasprodane za  iduća dva desetljeća. Na isti  način djeluju i ronioci iz drugih  zemalja poput Kanade,  SAD-a, Poljske, Norveške.