Teško je danas ocijeniti hoće li neimaština ljude iz gradova natjerati da se popnu u Matake ili Ljubotić, hoće li ih privući turizam čije je sjeme posadio Šime Gazić ili će sutra školski autobus prestati voziti do Mataka. Ne zna se što donosi sutra, ali se zna da život na Velebitu nikada nije bio lagan
Nesritan je ovo kamen, đava ga nosija. Teško je živjeti ovdje, ali prije se lakše podnosilo. Bilo je svita u kući, susjedi do nas. Danas živim sama sa sinom, a mužu sam rodila petero dice, dvoje muške i tri kćeri. Kćeri su se poudale i otišle, muž mi je umra, a jedan sin mi je poginija u Rijeci radeći u luci. Jadan on, proša je cili rat, u Lici je bija, Gospiću, Medaku, i nije se ogreba da bi na kraju poginuo na radu.
Ne da se baka Stošija
Ovo je kap u moru životne priče jedne od rijetkih stanovnica južnog Velebita, 72-godišnje bake Stošije Matak iz zaseoka Korita sela Matak iznad Tribanj Kruščice u Općini Starigrad. Njena priča je i priča svih velebitskih gorštaka, puna borbe, napora, suza, odricanja, a malo nagrade.
Nekada je više ljudi živjelo u Mataku, susjednom Ljubotiću i drugim okolnim selima. Živjelo se od Velebita i od onoga što je on davao, a ne od mora iako je ono ovdje sasvim blizu. Gospić je bilo glavno središte do kojeg se išlo pješke. Ljudima je bilo mnogo lakše propješačiti nekoliko desetaka kilometara, doći u Gospić i kupiti što im treba te se do sumraka vratiti kućama. Ako bi se išlo u Zadar, moralo se prvo doći do Ražanca brodicom, a onda nastaviti autobusima koji nisu bili previše pouzdani i veliko je pitanje bio povratak kući istog dana. Gola velebitska stijena šibana burom i sama govori koliko danas duša živi na Velebitu. Ljudi na Velebitu rijetki su kao što su u zimskim mjesecima rijetki zeleni grmovi, pobjednici u surovoj borbi preživljavanja niknuli iz kamena.
– Imam penziju od 1.400 kuna, sin mi trči za poslom da zaradi koju kunu. Držimo trideset ovaca i prodamo koje janje da preživimo. Vunu bacamo, a nekada je dolazio čovik iz Starigrada s kombijem i kupova je pa vozija u Zadar gdje se od nje radila roba, priča Stošija dok se sprema na još jednu ispašu s ovcama.
Baka Stošija ima šećernu bolest, ali se ne da. Ne uzima inzulin, kaže da neće ona samu sebe bosti. Zato radi, kopa vrt, pješači velebitskim kamenom s ovcama i psom i kaže da bi ona odavno otišla da je slušala liječnike i da je prestala raditi.
Seljački turizam
Šime Gazić čovjek je koji je zaslužan što je Ljubotić došao na turističke karte. Neumoran čovjek stvorio je kamp Vrata Velebita, uredio stare kuće za prihvat gostiju, konobu, etnomuzej. Samo bi Bog mogao reći koliko je on kamena isklesao da stvori ono što danas posjeduje Ljubotić. Planina još čuva mir i ljepotu prirode, posjeduje ono što današnjim gradskim ljudima treba i Gazić im je to približio. On to iskreno i bez ikakvog sustezanja zove seljačkim turizmom. Nije jedan od onih koji kao da se srame riječi seljak pa svoju uslugu uvijaju u ruralni turizam. Nisu ni sami svjesni da pri tom više podsjećaju na komunistička vremena kada su se za seljaka nerijetko izmišljali razni poljoprivredni-kombinatni-tehnološki nazivi samo da se izbjegne riječ seljak. Malo je onih koji tako iskreno gledaju na selo, a jedan od njih je i nekadašnji pročelnik odjela za poljoprivredu, a sada pročelnik u Gradu Benkovcu, Željko Katuša. On je bez ikakvog kompleksa organizirao seminar o seoskom, a ne ruralnom turizmu upravo u Starigradu i dodao što se mi nemamo što sramiti svoga sela.
Upravo taj seoski turizam je u ovom trenutku jedina slamka spasa od potpunog demografskog uništenja Ljubotića i okolnih sela.
– Mladi ljudi vide da se nešto događa i odlučuju ostati kod kuće. Moj sin će ostati, a i susjedov. Od turizma svi imamo koristi. Ljudi dođu ovdje pa kupe janje, malo meda. Zaradi se koja kuna da se lakše preživi, a u budućnosti će sigurno biti bolje, kaže Šimina susjeda Zorka Gazić.
Jedini osnovac
I dok s jedne strane stari ljudi vode svakodnevnu borbu sa životom, a ono malo mladih se nada boljem sutra kroz turizam, vijugavom cestom vozi autobus koji iz starigradske osnovne škole dovozi jedinog osnovca s ovog područja – Stipu Mataka iz Mataka. Autobus mu staje na glavnoj cesti, nakon čega treba proći još koji kilometar do kuće. Neobično je vidjeti sedmogodišnje dijete u toj pustoši kako sa školskom torbom laganim korakom pješači prema kući. Najčešće na tom putu nije sam. Ipak je on prvašić i treba ga ispratiti u školu i dopratiti kući, a tko će najbolje obaviti taj posao nego njegova mama Marija. Dok njen sin odgovara da će ostati živjeti na Velebitu i bježi od fotografskog aparata, njegova majka smatra da dolaze novi dani za velebitska sela.
– Nas ima puno u kući. Vjerujem da će se ljudi početi vraćati u svoja sela. Situacija je u gradovima sve teža, ljudi nemaju posla, nemaju ni za hranu. Na selu je teško živjeti, ali onaj tko ima malo zemlje i volje za radom imat će za sebe i svoju obitelj.
Teško je danas ocijeniti hoće li neimaština ljude iz gradova natjerati da se popnu u Matake ili Ljubotić, hoće li ih privući turizam čije je sjeme posadio Šime Gazić ili će sutra školski autobus prestati voziti do Mataka. Ne zna se što donosi sutra, ali život na Velebitu nikada nije bio lagan i to znaju njegovi stanovnici. To je uklesano i u kamena mirila od kojih su brojna ona premalena za odraslog čovjeka i koja dokazuju da surove životne sudbine nisu bili pošteđeni ni najmlađi.
najnovije
najčitanije
INFOteka turizma
PROMIDŽBENI ADUTI
KADIJA: Već godinama potičemo projekte usmjerene na razvoj proizvoda posebnih interesa
Županija
nesrazmjer
Na Viru ima 4.647 osoba s prijavljenim prebivalištem
Hrvatska
DIP
Danas u ponoć istječe rok za kandidature, očekuje se prilična gužva na Markovom trgu
Scena
Christopher Nolan
Nakon osvojenih Oscara, slavni redatelj dobit će i vitešku titulu
Crna Kronika
KRAĐE
U Radovinu ukrao moto-kultivator s priključkom, u Zadru otuđen parfem i kozmetički preparati
Scena
DAO PODRŠKU BABY LASAGNI
URNEBESNI VIDEO ZADARSKE LEGENDE Pogledajte kako Grdović pleše na Rim Tim Tagi Dim!
Plodovi zemlje i mora
NAJULOV 2024.
IMPRESIVAN ULOV DOMAGOJA BAŠIĆA: ‘Samo što san spustija skosavicu u more, bum…’
Zadar
PREDBLAGDANSKA PONUDA
BILI SMO NA ZADARSKOJ TRŽNICI I RIBARNICI: ‘Prodaja ide slabo, mislim da su centri učinili svoje…’
Zadar
ĐIR PO KVARTU
ĐIR PO KVARTU (6) Kanalizacija na Ploči trebala bi biti prioritet: ‘To je sramota. Nervira me kad…’
Crna Kronika
KRAĐE