Položila temelje ubilačke karijere

Iako je Heydrichov dogovoreni susret sa šefom SS-a Himmlerom bio odgođen, jer je Himmler tih dana dobio virozu, poduzetna i častohlepna Lina muža je uspjela nagovoriti da ipak posjeti gripoznog Himmlera. Ovaj ga je primio u kućnom ogrtaču i dao mu pola sata vremena da iznese svoj koncept tajne sigurnosne službe. Heydrichov prijedlog, ali njegov i “nordijski” izgled, dojmili su se Himmlera te mu je dao posao u SS-u
U malom, ali skupom pansionu na otoku Fehmarnu na Baltičkome moru, otvorenom sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća, nisu odsjedali slučajni, obični gosti. Ni gosti niti vlasnica pansiona – postarija visoka žena plave kose spletene u pletenicu, nisu bili anonimni zapadnonjemački građani. Pansion je vodila supruga i udovica Reinharda Heydricha, nekadašnjeg visokopozicioniranog nacističkog dužnosnika Trećega Reicha – Lina Heydrich, a njeni gosti mahom su bili njihovi nekadašnji poznanici, kolege i prijatelji. Nakon rata izbjegli su zasluženu kaznu i živjeli slobodno, posjećujući svoj omiljeni pansion koji je vodila Heydrichova udovica u čijem su se društvu osjećali udomaćeno i sigurno. Pili su, kartali i evocirali uspomene na prošle dane.
Lina Heydrich nikad nije bila od onih nacističkih supruga koje su znale šutjeti i slušati. Štoviše, kako su to kolege njena muža primjećivali, nije znala “držati jezik za zubima.” Njena energičnost i krutost nije se izgubila ni u godinama nakon rata, dok je vodila pansion na svom rodnom Fehmarnu. S jednako strogim pogledom obraćala bi se slučajnim prolaznicima namjernicima kada bi zatražili smještaj, kao što je to nekoć činila dok bi s prozora dvorca u češkim Panenskim Brežanima promatrala židovske logoraše koji su joj iz Terezina bili “posuđeni” za rad. Kad bi joj se učinilo da njihov rad nije dovoljno brz i učinkovit nije se libila izići iz dvorca i potaknuti ih bičem.
Rasistička literatura od mladosti
Lina Heydrich rodila se 14. lipnja 1911. godine u Avendorfu na otoku Fehmarnu na Baltičkome moru, kao Lina von Osten. Bila je kći Juergena von Ostena, pripadnika nižeg plemstva koji je bio prisiljen napustiti očevo osiromašeno imanje i posao potražiti drugdje. Radio je kao učitelj. Linina majka potjecala je iz obitelji pomoraca i trgovaca koja je već stoljećima živjela na Fehmarnu.
Roditelji su svoje dvoje djece – Linu i sina Juergena – odgajali u njemačkom nacionalnom duhu, što se samo pojačavalo s usponom NSDAP-a (Nacističke stranke) u kojoj je Linin otac, poput mnogih sunarodnjaka, vidio spas za Njemačku.
Lina je 1929. godine završila nižu srednju školu. Bila je rječita i tvrdoglava, ne osobito omiljena u društvu. Nakon škole vratila se kući i pod majčinim nadzorom naučila voditi domaćinstvo onako kako se to od ondašnjih žena očekivalo. Iako joj se “kuhinjska” obuka isprva nije svidjela, s godinama je uvidjela (i to pribilježila u svojim pisanim svjedočanstvima), “da ju je majka dobro pripremila za život supruge i majke.”
Oduvijek se smatrala aristokratkinjom i sanjala o životu kakvim je živjelo ondašnje plemstvo na svojim velikim seoskim imanjima, a ta će joj se želja tijekom ratnih godina nakratko i ostvariti. Nakon niže srednje škole, Lina je poželjela maturirati kako bi mogla postati učiteljica.
Njen otac, ali i brat, koji su se već naveliko divili Hitleru, utjecali su da i mlada Lina počne obraćati više pozornosti na politička zbivanja. Odlazi na nacistički politički skup čiji je vatreni govornici oduševljavaju, te postaje pristaša rastućega nacizma. Ubrzo se prijavljuje za rad u mjesnoj nacionalsocijalističkoj organizaciji žena.
Lina se nije, poput primjerice Hitlerove Eve Braun, nikada zanosila popularnim ljubavnim, romantičnim ili pustolovnim romanima kakve su čitale ondašnje djevojke. Od mladosti se zanimala za “ozbiljnije” povijesne teme, osobito štiva koja su germansku kulturu tumačila s rasističkih postavki. Pomno je čitala literaturu, često antisemitsku, iz koje su nacistički prvaci crpili mnoge svoje pogubne ideje.
Susret na plesu
Njen prvi odlazak na ples, koncem 1930. godine, koji je u gradu Kielu organizirala sportska veslačka udruga, odredio je njen daljnji život. Tada osamnaestogodišnja djevojka na plesu upoznaje sedam godina starijega visokog i vitkog plavokosog pomorca iz dobrostojeće katoličke obitelji – Reinharda Tristana Eugena Heydricha.
Heydrich je potjecao iz glazbene obitelji, od oca opernog pjevača i skladatelja, te djeda po majci koji je bio osnivač Konzervatorija u Drezdenu. I samo njegovo ime vezano je uz glazbu – Reinhard je ime lika iz očeve opere “Amen”, a Tristan lik iz čuvene Wagnerove opere “Tristan i Izolda.”
No život ovog muškarca privlačna izgleda, koji se na prvi pogled zaljubio u Linu von Osten, neće nažalost ostati vezan samo uz glazbu niti uz sport kojim se od mladosti bavio, najčešće petobojem i mačevanjem. Linin budući suprug izgradit će jednu od najvećih karijera među visokim nacističkim časnicima, karijeru koju mnogi povjesničari nazivaju “ubilačkom.”
U SS-u je Heydrich proveo punih jedanaest godina. Bio je, među ostalim, šef političkog odjela muenchenske policije, zapovjednik SS-a za Berlin, šef Gestapoa i zamjenik Heinhricha Himmlera. Na zloglasnoj Konferenciji u Wannsseu 1942. godine, na kojoj je donesena odluka o “konačnom rješenju” židovskoga pitanje, Heydrich je bio predsjedavajući.
Ipak, njegovo posljednje zaduženje – mjesto Reichsprotektora u Češko-moravskome protektoratu, stajat će ga života. Jedan od najvećih nacističkih zločinaca bit će ubijen u atentatu češkog pokreta otpora, u Pragu, u svibnju 1942. godine.
Lina je od prvog susreta bila očarana Heydrichom. U svojim je zabilješkama napisala: “Kad sam se (te večeri) vratila kući više nisam bila ista. Doživjela sam nešto prekrasno.” Nakon samo četiri dana poznanstva, 26-godišnji Reinhard ju je zaprosio. Linin otac odmah ga je prihvatio, dok je njena majka ostala skeptična. Njen oprez pokazao se opravdanim jer je dogovoreno vjenčanje ubrzo moralo biti odgođeno. Heydrich je, naime, naprasno otpušen iz pomorske službe zbog “nečasne radnje” jer je svoju dotadašnju djevojku koja je očekivala brak, ostavio bez objašnjenja. Štoviše, Heydrich joj je poslao poziv za svadbu što je djevojku toliko uvrijedilo da je njen otac, preko svojih vojnih poznanstava urgirao kako bi se tog “nedoličnog momka” izbacilo iz mornaričke službe zbog narušenog kodeksa časti. Vjenčanje Line i Reinharda tako je održano s manjom odgodom, 26. prosinca 1931., godinu dana nakon što su se upoznali.
Našla mužu posao u SS-u
Na Heydricha je otpust iz mornarice, u kojoj je proveo deset godina, ostavio duboki trag, ali supruga Lina, sada već dovoljno častohlepna i poduzetna, brzo se prilagodila novim okolnostima. Nastojala je sama otkriti kakve su sposobnosti i interesi njena muža i gdje bi bilo najkorisnije tražiti mu posao. Dok je on u depresiji žalio za mornaricom, ona je slala dopise i molbe za njegov budući posao. I konačno se odlučila! Njenom mužu mjesto je u SS-u, oružanoj organizaciji Nacističke stranke.
Može se reći da je kamen temeljac Heydrichove zločinačke karijere položila upravo Lina. Trudila se svim silama osigurati mu mjesto u SS-u kakvo je, prema njenom mišljenju, zasluživao. Iako je u to vrijeme imao mogućnost dobiti dobro plaćeni posao učitelja jedrenja, supružnicima se učenje razmažene djece jedrenju, činilo nedostojno Heydrichovih sposobnosti.
Preko jednog nacističkog dužnosnika, inače sina Heydrichove krsne kume, dogovoren je poslovni susret s Heinrichom Himmlerom, koji je od 1929. godine bio šef SS-a. Iako je Himmler tih dana dobio virozu, te je Heydrichu poručeno da ne dolazi, Lina je muža uspjela nagovoriti da ipak posjeti gripoznog Himmlera. Ovaj ga je primio u kućnom ogrtaču i dao mu pola sata vremena da iznese svoj koncept sigurnosne službe koju je Himmler u tajnosti namjeravao osnovati. Heydrichov prijedlog, ali i “nordijski” izgled, dojmili su se Himmlera te mu je dao posao u SS-u.
Kako se poslije ispostavilo, da Lina muža nije nagovorila da unatoč Himmlerovoj bolesti ode na sastanak, taj bi posao dobio drugi kandidat. Osim toga, dan Heydrichova susreta s Himmlerom, 14. lipnja, bio je ujedno Linin rođendan, tim više je bila uvjerena da je Heydrichovu karijeru, a onda i njihov daljnji život, odredio prst sudbine.
Flert ugrozio brak
Na posao je Heydrich stupio 1. srpnja 1931. i odmah dobio čin SS-gruppenfuhrera. U toj je zločinačkoj organizaciji od prvog časa pronašao svoj duhovni dom, te je uz Lininu podršku strelovito napredovao, doguravši uskoro do mjesta šefa Gestapoa. Iako je u slobodno vrijeme i dalje svirao violinu i klavir, Heydrich je u potpunosti bio posvećen SS-u.
Lina je pak težila bogatom društvenom životu, te je muža prisiljavala da posjećuju kazališne predstave i slične kulturne priredbe, što je on činio prisilno jer za to nije imao ni volje niti vremena. Zbog posla, par je često morao mijenjati mjesto stanovanja. I dok Lina nikad nije zavoljela Muenchen, gdje su jedno vrijeme živjeli, puno se bolje snašla u Berlinu.
U glavni njemački grad preselili su se 1937. godine i živjeli luksuznim životom. U Berlinu i na Fehmarnu posjedovali su kuću, a imali su i poslugu te vozača.
Lina Heydrich bila je ponosan na suprugovu karijeru koju je pomno pratila i podupirala. Za razliku od većine supruga nacističke elite, Lina se aktivno zanimala za posao svoga muža, nastojeći i sama sudjelovati u njegovim odlukama. To ju je dovodilo u sukob s nekim Heydrichovim kolegama koji su zastupali vladajuću ideologiju prema kojoj njemačka žena mora stajati u pozadini, i u prvome redu biti supruga, majka i domaćica. Ni među suprugama nacističkih prvaka Lina nije uživala osobite simpatije. Smatrali su je autoritativnom, neljubaznom i hladnom osobom.
Heydrichovi su imali četvero djece. Prvi sin Klaus rodio se 1933. godine, godinu poslije dobili su drugog sina Heidera, a prva kći Silke rodila se 1939. godine. Posljednje četvrto dijete, kći Marta rodila se 1942. nedugo nakon Heydrichove smrti.
Kriza u njihovu braku nastupila je kad je Lina počela flertovati s oženjenim Walterom Schellenbergom, tada Heydrichovim podčinjenim i jednim od vodećih ljudi SD-a (Sigurnosne službe). Lini je Schellenberg imponirao jer je bio mlad i obrazovan, a zanimao se za sva područja kulture za što njen suprug više nije imao vremena. Zbog čestih izlazaka s Linom, Schellenbergova je supruga zatražila razvod, a sam Heydrich, koji je jedno vrijeme tolerirao njihove susrete, odlučio je tomu stati na kraj bizarnom metodom. Pozvao je, naime, Schellenberga na piće u jedan berlinski lokal i ulio mu u čašu otrov. Nakon što ga je prisilio da prizna nepriličan odnos s Linom i obeća da će prekinuti njihova druženja, Heydrich mu je dao da popije protuotrov. Nakon neobične epizode, brak Heydrichovih se učvrstio, a nestao je i razlog za njegovu ljubomoru.
Život u dvorcu i atentat
Kad je Hitler u rujnu 1941. godine imenovao Reinharda Heydricha protektorom Češke i Moravske, obitelj se preselila u Češku, gdje započinje završna etapa njihova bračnog života, okončana likvidacijom zloglasnog, tada već SS-Obergruppenfuhrera (generala).
Heydrichovi su najprije bili smješteni u jednom od rezidencijalnih krila praškog dvorca Hradčany, ali Lina je ubrzo poželjela posjedovati vlastito imanje. Pronašla ga je u dvorcu nedaleko Praga, u Panenskim Brežanima, koji je 1939. godine oduzet imućnoj židovskoj obitelji Bloch-Bauer.
Heydrichovi su se uselili u dobro očuvano velebno zdanje iz 19. stoljeća, a u idiličnom prirodnom okruženju Lina se konačno osjećala kao “plemkinja”. Imala je mnoštvo čeških sluškinja koje su ispunjavale svaki njezin hir, a mogla se posvetiti i svome hobiju – prikupljanju staroga porculana. “Prikupljanje” se za suprugu moćnog protektora svodilo na šetnje češkim dvorcima i “posuđivanje” svega što bi joj zapalo za oko – od porculanskih vaza, ukrasa sve do antiknog pokućstva kojim je opremala svoj dvorac.
Dok je ona uživala u raskošnom životu, Heydrich je nad povjerenim mu područjem Češke i Moravske uveo strahovladu, poznatu pod nazivom “hajdrihijada.” Svi za koje se posumnjalo da surađuju s pokretom otpora, prema njegovoj naredbi, bili su mučeni i ubijani. Kako bi i na vanjskoj razini pokazao svoje samopouzdanje i vjeru u vlastitu moć i nedodirljivost, Heydrich se ulicama Praga često vozio u otvorenom automobilu, ne sluteći kako će ga to uskoro stajati života.
Toga sunčanog jutra, 27. svibnja 1942. godine Lina se kao i obično pozdravila s mužem kod glavnog ulaza dvorca u Panenskim Brežanima. Heydrich je putovao u Berlin na sastanak s Hitlerom, kako bi ga informirao o stanju u Protektoratu. Mercedes s otvorenim krovom, u kojemu je sjedio ozloglašeni protektor, na svome je putu prolazio praškim predgrađem Liben. Dok je automobil u jednoj okuci usporio, Jozef Gabčik, jedan od dvojice pripadnika češkog pokreta otpora koji su čekali prolazak vozila, naciljao je Heydricha automatskom puškom. Međutim, puška je zatajila, pa je drugi atentator Jan Kubiš na stražnji dio Mercedesa uspio baciti bombu, koja je eksplodirala.
Mada teško ranjen, Heydrich je uspio izići iz vozila i zapucati prema atentatorima koji su se dali u bijeg. Prevezen je u bolnicu Bulovka gdje su mu liječnici ustanovili teške ozljede lijeve strane tijela. Među ostalim, zadobio je puknuće slezene i pluća. Podvrgnut je višekratnim operacijama i jedno se vrijeme činilo da mu se stanje stabilizira.
Smrt muža i sina
Lina je muža svakodnevno posjećivala u bolnici, noseći mu hranu koju je sama kuhala. Kad se Heydrichovo stanje, nekoliko dana nakon atentata pogoršalo, obratio se ženi riječima: “Vrati se kući na Fehmarn.” Bile su to zadnje riječi koje joj je uputio prije no što je pao u komu. Umro je od sepse 4. lipnja 1942. u 38. godini života.
Kako je Lina tih dana bila pred porodom četvrtoga djeteta, nije mogla prisustvovati brojnim ceremonijama kojima se nacistička elita opraštala od Heydricha, uključujući i veliki državni pogreb na kojem su je predstavljali otac i brat. Heydrich je pokopan na berlinskom vojnom groblju, ali točna lokacija danas nije poznata. Za odmazdu nacisti su do temelja spalili češka sela Lidice i Ležaky, a mještane odveli u logore. U Poljskoj je, pak, u “čast” ubijenog protektora započela stravična akcija likvidacije Židova u brojnim logorima (osobito Sobiboru, Majdaneku i Belzecu), akcija poznata pod nazivom “Reinhard.”
Kao udovici Reicha, Lini su pripale brojne počasti – visoka suprugova mirovina, a isplaćeno joj je i njegovo životno osiguranje. Prodala je kuću u Berlinu, a zadržala dvorac u Panenskim Brežanima na besplatno korištenje. Iako materijalno ni u čemu nije oskudijevala, teško joj je palo napuštanje javnog života jer je kao udovica izgubila onu poziciju koju je imala kao supruga Reichprotektora.
Samo godinu dana nakon atentata, Linu je pogodila nova osobna tragedija. Prvorođeni sin Klaus poginuo je u prometnoj nesreći kad ga je s bicikla srušio i pregazio kamion. Zanimljivo je da je svog drugog sina, devetogodišnjeg Heidera, 1944. godine ispisala iz Hitlerjugenda, bojeći se da bi dječak mogao doživjeti očevu sudbinu.
Himmler nije zaboravio Heydrichovu udovicu te joj je omogućio korištenje židovskih logoraša iz konclogora Terezina kao robovsku radnu snagu na poslovima u polju, vrtu ili na popravcima kuće u Panenskim Brežanima. Lina se prema njima odnosila grubo i surovo.
Nakon pada nacizma uspjela se iz oslobođene Češke vratiti na rodni Fehmarn gdje ju je dočekalo neugodno iznenađenje. Mnogi stari poznanici izbjegavali su susret s njom i prelazili na drugu stranu ceste, a o njenom mužu sve češće su govorili kao o masovnom ubojici. Oduzeta joj je imovina, te je za život zarađivala trgujući na crno. Ipak, nije se ni za što kajala, smatrajući da joj nova vlast čini nepravdu.
Jedno je vrijeme boravila i u Austriji nastojeći se udati, ali ju je zaručnik Leopold von Zanetti ostavio nakon što je sud u Čehoslovačkoj protiv nje podigao optužnicu zbog surovog postupanja prema logorašima na njenom imanju, te za likvidaciju mnogih Čeha. Sud u Pragu u odsutnosti ju je 1947. godine osudio na doživotni zatvor.
Godine 1953. njemačka država vratila joj je dom na Fehmarnu, a u međuvremenu se udala za finskog kazališnog redatelja Mauna Manninena. Sredinom šezdesetih godina na rodnom je otoku otvorila pansion. Objavila je knjigu pod nazivom “Život s ratnim zločincem.” Lina Heydrich – Manninen umrla je 14. kolovoza 1985. godine u 75. godini života.