Uz politički, Zadar je uvijek imao jaki trgovački status

Slika korisnika admin
denis martinovic
Ivan JAMIČIĆ
Trenutačno s nekolicinom kolega radim na izdavanju vodiča kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zadru - Denis Martinović

Hrvatska gospodarska komora, Županijska komora Zadar izdala je prošlog tjedna monografiju "Gospodarstvo i komora u Zadru 1806.- 2011." Na preko dvjestotinjak stranica, bogato ilustriranih fotografijama originalnih dokumenata, plakata, raznih događanja i osoba koje su obilježile rad komore od njenog osnivanja 1806. godine pa do danas, čitatelji su dobili priliku iscrpno se upoznati s djelovanjem jedne od najznačajnijih institucija zadarskoga gospodarstva. Autori monografije za razdoblje od osnutka do 1944. godine su Milena Vlahov i Denis Martinović, dok su dio od 1944. godine do danas obradili Damir Maričić i Denis Ikić, koji je ujedno i urednik monografije.

Zašto je komora osnovana, što su bili ciljevi njenog djelovanja u početku rada te kako se razvijala kroz vrijeme i svojim aktivnostima utjecala na zadarsko gospodarstvo, a shodno tome i sam život u gradu, razgovarali smo s jednim od autora prvog dijela monografije, povjesničarom Denisom Martinovićem. Martinović radi u Državnom arhivu u Zadru od 1984. godine kao arhivist na razdoblju od 1918. godine do danas. Bavi se istraživanjem iz područja heraldike i rodoslovlja u okviru kojih je obradio nekoliko znanstvenih radova i publicirao ih u Zadru, Splitu i Zagrebu. Urednik je i organizator niza tematskih izložbi iz fundusa Državnog arhiva u Zadru.

Sustavno i iscrpno istraživanje

* Kako je došlo do suradnje Hrvatske gospodarske komore, Županijske komore Zadar i vas, čija je bila ideja izdati monografiju o postanku i radu komore?

- Realizacija izrade monografije je konkretno započela 2010. godine kada me je kontaktirao tajnik Županijske komore Zadar, Denis Ikić koji me zamolio da mu u kratkim crtama napravim jedan sažetak, osvrt na rad komore kroz njeno postojanje. Kada sam napravio taj kratki koncept povijesnog pregleda razvoja komore, došli smo do izvanrednih podataka koji do tada nisu bili poznati široj javnosti, pa je bilo potpuno logično krenuti s izradom monografije i publicirati ta saznanja. Inicijativa Denisa Ikića, odnosno predsjednika komore Darija Jurina, bila je da se ide na izradu monografije koja bi objedinila razvoj komorskog djelovanja i uopće gospodarstva u Zadru, a svakako i šire, pa čak i u kontekstu cijele Dalmacije.

* Obradili ste rad komore od njenog osnutka 1806. godine do danas?

- Da, obradili smo razdoblje više od 200 godina, koliko komora kao institucija, čije su temelje "udarili" Francuzi, dolaskom u Dalmaciju početkom 19. stoljeća i postoji kao udruga gospodarstvenika. Francuzi ne samo da su osmislili kako treba funkcionirati jedna takva institucija kao što je komora, nego su prije svega prepoznali koliko je važno za sredinu da postoji udruženje koje će okupiti, ne samo trgovce i gospodarstvenike, već sve raspoložive strukture jednog grada ili pokrajine u cilju boljitka zajednice. Zadatak nas četvero autora bio je ispisati povijest komore, te približiti građanima i široj javnosti kako je tekao razvoj gospodarstva i uopće napretka Zadra kroz ovih posljednjih dvjestotinjak godina. U novijoj povjesti naše mlade države veći dio hrvatskih komora već je izdao svoje monografije pa je Zadar jedan od posljednjih gradova koji je to napravio, no mislim da je vrijedilo čekati. Monografija naše komore napravljena je dobro, s puno podataka, s izvanrednim prilozima i fotografijama te može vrlo temeljito dočarati gospodarstvene, i ne samo gospodarstvene prilike, koje su postojale i dan danas egzistiraju u našem gradu u zadnjih 200 i više godina.

* Koliko je trajao proces prikupljanja gradiva i pisanja, je li bilo teško naći sve te materijale, posebice ove najstarije, što ste vi i Milena Vlahov radili?

- Sigurno da je bilo zahtjevno jer se do sada o gospodarstvu Zadra nije puno pisalo, svakako ne tako sustavno i ne tako iscrpno. Malo se povjesničara i znanstvenika bavilo tim razdobljem gradske povijesti, pa smo prilikom traženja podataka, kolegica Milena Vlahov, koja mi je pomogla iščitati i osmisliti tekst crpeći izvore iz fondova francuske i austrijske uprave koji se čuvaju u Državnom arhivu - Zadar, i ja zajedno došli do bitnih spoznaja i novih priča o ustroju trgovačke komore i njenim aktivnostima kroz posljednja dva stoljeća

* Jesu li neka znanstvena istraživanja već postojala za određeno razdoblje djelovanja komore ili ste se Milena Vlahov i vi prvi puta susretali s nekim dokumentima te shodno tome počeli stvarati jednu novu sliku djelovanja komore?

- U Zadru se razvojem gospodarstva bavi nekolicina znanstvenika, da nabrojim samo neke, dr. Šime Perinčić, prof. dr. Boris Jurić, no njihovi radovi uglavnom nisu obradili neke činjenice do kojih smo mi sada u ovoj monografiji došli i predstavili javnosti. Arhivskog materijala, dokumenata i svjedočanstva je puno i trebalo bi utrošiti cijeli jedan životni i radni vijek da bi se došlo do svih spoznaja, jednostavno do svih podataka nije moguće fizički doći, jer bi trebalo istražiti arhive i u drugim našim gradovima, a potom i u Italiji, Austriji, nekim drugim europskim institucijama.

* Što je to značajno u radu komore za što se do sada nije znalo, možete li izdvojiti neku činjenicu do koje ste vi i vaši kolege otkrili?

- Mislim da je to podatak o samom osnivanju komore. Trgovačka komora, kao preteča današnje komore u onakvom obliku kakvu su je ustrojili i zamislili Francuzi, počela je s radom 1806. godine, što se do sada nije precizno znalo. Pregledom povjesnog gradiva utvrdili smo, na osnovu dokumenata koji se čuvaju u zadarskom Državnog arhivu, u fondovima francuske uprave, da je komora osnovana, kako sam spomenuo 1806. godine. Točnije, te je godine osnovana Komisija koja je imala zadatak da osniva komore po cijeloj Dalmaciji pa su se tako osnovale komore i u Splitu, Dubrovniku, Makarskoj, Skradinu te Šibeniku. Iz tih podataka, koje smo proučili, utvrdili smo sa sigurnošću da je upravo zadarska komora bila prva komora koju je ta komisija osnovala, i da je njen prvi predsjednik bio Gabrijel Petrović, a taj podatak nije nigdje do sada na taj način objelodanjen.

* Što je vidljivo iz dokumenata koje ste obradili, koji su bili razlozi tadašnjeg osnivanja komore i jesu li u to doba postojala slična udruženje u ostatku Europe?

- Francuzi su uveli dosta novina, ne samo u gospodarstvu i trgovini, već općenito u kompletnom svjetonazoru tadašnjeg društva koje se početkom 19. stoljeća potpuno promijenilo u pogledu političkih i socijalnih prilika. Tadašnja francuska država, koja je na čelu s Napoleonom bila vodeća država u Europi, osmislila je modalitete kako da jedan trgovački, zapravo gospodarski razvoj neke sredine bude što učinkovitiji. Upravo te su ciljeve trebale omogućiti institucije poput komore. Dakako, ne trebamo smetnuti s uma da su i prije trgovačkih komora postojali neki slični oblici udruživanja poput, konkretno na našim prostorima bratovštine, a ovdje moram spomenuti da je Zadar imao upravo prvi na jadranskoj obali takvo jedno cehovsko udruženje za koje možemo reći da je bilo temelj današnjih komora. No komora je svakako predstavljala jedan viši nivo trgovačkog i gospodarskog udruživanja. U vrijeme kada se osnivaju komore u Europi, Zadar je bio jedan od prvih gradova koji su dobili jednu takvu modernu instituciju. Taj skoro vizionarski oblik udruživanja možemo zahvaliti providuru za civilne poslove Dalmacije Vicku Dandolu koji je svakako, na sve načine, želio pokrajinu Dalmaciju unaprijediti, kako u gospodarskom smislu, tako i u socijalnom. Treba naglasiti i da je ideju o udruženju privrednika i trgovaca osmislio sam Napoleon kojemu su trgovina i napredak bili uz vojne aktivnosti, ne samo izazov, već i opsesija.

Najproduktivnije razdoblje

* Koje je razdoblje djelovanja komore bilo najproduktivnije u periodu koji ste obrađivali vi i Milena Vlahov?

- Rekao bih da je to bilo vrijeme druge polovice 19. stoljeća pa do kraja tridesetih godina 20. stoljeća. To je period od nekih sto godina kada možemo konstatirati da je bio pravi procvat komore, posebice za vrijeme u kojem je na čelu komore bio Pietro plemeniti Abelić. On je bio predsjednik komore od 1862. do 1882. godine i nezaobilazno je ime iz povijesti njenog djelovanja. Uspio je stvoriti od komore takvu instituciju na koju bi se i u današnjim uvjetima mogli mnogi ugledati. Djelovanje komore bilo je tada svakako uzor i današnjem komorskom radu jer je u to vrijeme komora imala niz aktivnosti, ne samo u samom gradu i okolici, nego je imala veliki doprinos i na organziranju brojnih velikih gospodarskih i društvenih događaja svjetskih razmjera.

U vrijeme djelovanja Pietra Abelića komora je otvarala put zadarskim gospodarstvenicima koji su imali priliku svoje proizvode slati na najveće svjetske gospodarske događaje kao što su bile velike Svjetske izložbe, počevši od Londona, Pariza, preko Beča, Budimpešte do Trsta. Na svim tim izložbama, interesantno je za naglasiti, brojni su proizvodi iz našeg grada dobivali vrijedna priznanja, pa čak i zlatne, srebrene i brončane medalje kvalitete i vrsnosti. Osim Pietra Abelića spomenuo bih svakako odvjetnika Antonia Nakića koji je kao prethodnik Abeliću ustanovio nove moderne metode rada komore kao njezin predsjednik od 1850. godine, uspjevši onemogućiti razne negativne posljedice rada tadašnje komore, što čitatelji ove monografije mogu pročitati kao jednu priču iz koje se jasno može vidjeti kako pojedinac može uništiti neke principe za svoju osobnu korist.

Tu je zatim i Michenlangelo Luxardo, ne samo što je bio izvanredan industrijalac na čelu poznate tvrtke Luxardo, nego je kao predsjednik komore bio zaslušan da za vrijeme kada je austrijska vladavina odlazila iz Zadra olakšao taj prelazak gospodarstvenicima iz austrijske u talijansku upravu. Njegovom je zaslugom i nakon dolaska Italije komorski rad i dalje nastavio svoje snažno djelovanje sve do 1943. godine.

Teško je nabrajiti sva imena, sve osobe koji su zaslužni za rad komore, no još bih jedno ime izdvojio, jednog poduzetnika, graditelja i industrijalca o kojem se malo zna, Antonia Zarauscheka. On je počeo prvi s uvođenjem struje u kućanstva, podigao neke od prvih tvornica između dva rata te izgradio jedan od prvih modernih hotela na Kalelargi u stilu art deco. Nažalost, taj hotel nikad nije otvoren jer se zbog povijesnih okolnosti i početka Drugog svjetskog rata tijek povijesti okrenuo u drugom pravcu. Zgrada hotela postoji i danas, a našim je sugrađanima poznata kao zgrada u kojoj se do nekoć nalazila poznata kavana "Central." Interesantno je da se Zarauschek bavio i proizvodnjom čokolade i imao svoju malu tvornicu negdje na današnjem predjelu Voštarnice za proizvodnju slatkih delicija između dva rata.

I u zadarskom zaleđu bilo je poduzetnika i vizionara o kojima se danas gotovo ništa ne zna, poput oca i sina Orazia i Pavla Pinelia koji su na svom posjedu u Smiljevcu uzgajali dudov svilac i proizvodili svilene tkanine što je u 19. stoljeću bilo za ove krajeve prava rijetkost. Koliko su bili uspješni govori u prilog i činjenica da su njihove tkanine imale vrlo dobar prijem u Lyonu, gradu francuske industrije tekstila, gdje su ih izvozili. Brojni su podaci do kojih smo došli, no morali smo praviti selekciju kako bismo izdvojiti samo one najbolje.

* Monografija obiluje fotografijama, od kada datiraju i jeste li uspjeli indentificirati sve osobe na njima, je li bilo još nekih osoba i događaja važnih za djelovanje komore do kojih nije bilo moguće doći?

- Monografija ima izuzetno veliki broj fotografskog materijala i zahvaljujući tome izgleda ovako dobro jer smo sve tekstove mogli popratiti s originalim dokumentima i fotografijama. Jako smo zadovoljni što smo uspjeli naći fotografije većine uglednih građana koji su obilježili zadarsko gospodarstvo kroz ova dva stoljeća. Lijepi broj slikovnih priloga je iz fondova i zbirki Državnog arhivu u Zadru, a jedan dio, naročito fotografije iz 19. stoljeća pronašli smo u foto zbirci zadarske Sveučilišne knjižnice.

* Često se može čuti da je Zadar bio više političko središte, a manje gospodarsko čvorište. Mislite li da ova monografija opovrgava to uvriježeno mišljenje?

- Treba znati da je Zadar i za vrijeme Mletačke republike, a kasnije i za vrijeme francuske uprave, za sto godina koliko je pokrajinom vladala austrijaka država, a zatim i talijanska država bio glavni grad pokrajine i političko središte. Uvriježilo se mišljenje, i kod znanstvenika i u široj javnosti, da je upravo to bila glavna odrednica Zadra, taj njegov politički status, no Zadar je jednako tako kao politički imao i jak trgovački i industrijski život. Ovom smo monografijom to i dokazali. Tu u prvom redu mislim na našu višnju marasku od koje su se dobivali destilacijom razni likeri i drugi proizvodi. Proizvodnja likera dignuta je u Zadru na razinu industrije, o kakvoj u tom smislu u ostatku Dalmacije nije moglo biti ni govora, pa bismo mogli bez zadrške zaključiti da je jedina industrijska grana privrede u tadašnjoj pokrajini Dalmaciji bila upravo proizvodnja likera u Zadru. Najčešće se spominje tvornica Luxardo no treba napomenuti da su postojale i druge tvornice koje su su koristile višnjom Maraskom poput tvornice Drioli (jedna od najstarijih), Pivac, Magazin, Vlahov ili Calligarich koja je dobila priznanja i na svjetskim izložbama. Od ostalih grana privrede treba naglasiti da se u gradu počeo razvijati turizam krajem 19. stoljeća kada su se otvarale kavane, restorani i hoteli, kada je grad uz ponudu kulturnih i prirodnih znamenitosti postao turistička meka na Jadranu.

Još ima neotkrivenih zapisa i dokumenata

* Kako ste zadovoljni napravljenim?

- Sigurno uvijek postoji i ono da se moglo bolje i da smo mogli dati još podataka, no moje kolege i ja smo zadovoljni, i ovo svakako nije kraj. Neotkrivenih zapisa i dokumenata neupitno ima i trebalo bismo se pozabaviti i pronaći još novih podaka o gospodarskoj i drugim prilikama u Zadru kroz stoljeća kojih zasigurno ima u Državnom arhivu i u drugim institucijama takvog tipa.

* Od nekih uzvanika na promociji monografije, prošloga tjedna, moglo se čuti da ste vi i vaše kolege autori bili marginalizirani tijekom svečanosti predstavljanja knjige, da ste jedva spomenuti, iako je vaš rad bio okosnica promocije monogafije?

- Ti su komentari došli i do nas autora i žao mi je da je takva slika stvorena. Ne mislim da je bilo tko od organizatora i onih koji su osmislili ovu monografiju imao namjeru marginalizirati naš rad, ne dati mu na bilo koji način važnosti kroz javnu zahvalu na dobro učinjenom poslu, no to ostavljam da predstavljač monografije i organizatori  svečanosti sami procjene, koliko su u tome pogriješili ili ne. Jedino je sigurno, knjiga ostaje kao dokaz jednog rada i poticaj za daljnja istraživanja o prošlosti Zadra.

* Na čemu trenutno radite i smatrate li da bi i neke druge gradske institucije trebalo obraditi na ovakav način?

- Da, trebalo bi. Koliko je meni poznato znam da se dosta pisalo i da je obrađen pisani materijal vezan za tvornice likera i proizvoda koji se dobivaju od višnje maraske, kao i o turizmu. U ovoj smo monografiji neke činjenice i neke privredne grane samo naznačili, poput primjerice ribarstva, brodogradnje, vinogradarstva ili maslinarstva, a da ne govorimo o trgovini sa zaleđem i svijetom preko naše luke što bi svakako trebalo detaljnije prezentirati i uobličiti u povijest ovoga grada, no to je posao na kojem će raditi neki budući naraštaji i vjerujem uživati kao što smo i mi uživali radeći na ovom projektu. Trenutačno u svojoj ustanovi radim zajedno s nekolicinom kolega na izdavanju vodiča kroz fondove i zbirke Državnog arhiva u Zadru. Taj me posao veseli jer će po prvi put sustavno biti javnosti dostupni u pisanom obliku svi podaci o onome što ovaj arhiv čuva više od 400 godina u svojoj povijesti postojanja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno