Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Odlazak Kreše, juniori ponovo prvaci

04.02.2019. 16:09
Odlazak Kreše, juniori  ponovo prvaci


Nakon loše seniorske sezone, u Zadru je od 26. do 28. travnja 1995.  održan Final four juniorskog prvenstva Hrvatske. Branimo prošlogodišnju titulu, ja sam trener, a iznimno vrijedan, Darko Frakin, je pomoćni. Favorit je Croatia osiguranje, imaju centarsku liniju: Vujčić 208  cm, Poljak 212 cm, Henjak 211 cm, Vujić 205 cm, što se ne može vidjeti ni  u seniorskim momčadima. Ipak, imam jake adute i razloge vjerovati da  možemo do kraja. Najbolji igrači Ivan Perinčić i Jure Ružić, odigrali su seniorsku Prvu ligu, a juniorska momčad, što je bilo je jedan od ključeva  uspjeha, A2 ligu u kojoj smo na kraju bili drugi! Samo bod manje od Dubrovnika koji je ušao u Prvu ligu!
Pobijedili smo, najprije, Zrinjevca s 124:115, pa "strašnu" momčad  Croatia o. s 77:71, i za kraj, tko drugi nego, Cibona. U Jazinama je sve ove  dane "ludnica", preko 3 tisuće navijača predvođeni Tornadom, stvaraju  atmosferu koja je nakon Jazina, nažalost neponovljiva. Pobjeđujemo Cibonu s 96:89. Kada su u drugom poluvremenu, trener Medvedec i  momčad Cibone, učinili sve da zaustave Ivana i Juru, "izronio" je Hrvoje  Perinčić. S gotovo vezanih 10 poena, razbio je obranu Cibone, donio tako potreban mir i samopouzdanje ekipi. Postajemo, po drugi put, prvaci  Hrvatske. Teško ranjenom gradu i navijačima kluba darujemo barem  ovo zadovoljstvo, nakon čega je velika fešta u Jazinama. Ivan Perinčić je  proglašen najboljim igračem, a s 93 poena u tri utakmice bio je i najbolji  strijelac prvenstva. Cijela postava: T. Mazija, M. Žorž, I. Perinčić, J. Ružić  i M. Dundović, potpisali su profesionalne ugovore sa Zadrom. Igrali su: I.  Perinčić 93, J. Ružić 56, M. Dundović 41, T. Mazija 36, H. Perinčić 30, M.  Pestić 18, M. Žorž 14, M. Morović 8, Opačić, te mlađi igrači B. Longin, M.  Ćustić i J. Žuža.


Odlazak vizionara
Taj, 25. svibnja 1995., nisam i neću nikada zaboraviti. Bio sam na trenerskom seminaru u Crikvenici, kada sam čuo strašnu, najokrutniju vijest koju su objavile sve svjetske vodeće agencije: "Krešo Ćosić, dobitnik  zlatne olimpijske medalje, ministar-savjetnik, zamjenik šefa misije u veleposlanstvu RH u SAD-u, preminuo je od komplikacija izazvanih Non- Hodgkinovim limfomom, u 47 godini! "
Imao je, na kraju, dvije opcije, podvrgnuti se rutinskom liječenju, s tim  da bi tako mogao živjeti još 10, možda 15 godina, ili pokušaj izliječenja  složenim zahvatom presađivanja koštane srži, što je nova znanstvena  metoda. Krešo se nije dvoumio, izabrao je, duboko vjerujući u ozdravljenje, drugu opciju. Nažalost, došlo je do post-operativnih komplikacija, u njegov organizam uvukao se jedan virus, stradala je jetra. Kako je,  prethodno, bio na jakoj kemoterapiji, nije mogao biti podvrgnut transplataciji jetre. Krešo se liječio u Baltimoreu, kod najboljih stručnjaka za  ove bolesti, ali pomoći nažalost nije bilo. Shvativši da gubi bitku s neizlječivom bolešću, Krešo je supruzi Ljerki, koja je bila s njim do posljednje minute, rekao: "Idi kući i brini se za djecu. "
Sve Krešine medalje: Olimpijske igre (4): zlato u Moskvi 1980., srebro u  Mexico Cityju 1968. te u Montrealu 1976. Svjetska prvenstva: zlato u Ljubljani 1970. i Manili 1978., srebro u Montevideu '1967., u San Juanu (Portoriko) 1974. Europska prvenstva: zlato u Barceloni 1973., u Beogradu  1975. i Liegeu 1977.,                                 srebro u Napulju 1969., Essenu 1971., Pragu 1981.,  bronca u Torinu 1979. Mediteranske igre: zlato 1967. Šest zlatnih medalja na Balkanskim igrama. Europski kupovi: Kup kupova u Bruxellesu s  Cibonom 1982. Naslov državnih prvaka: Zadar 1965., 1967., 1968., 1974.,  1975. Cibona 1982.                                   Prvenstvo Italije: Sinudyne Bologna 1979. i 1980.  Naslovi pobjednika Kupa: Zadar 1970., Cibona 1981., 1982. i 1983. EP za  juniore 1966. Draftiran u NBA od LA Lakersa 1973. Kao izbornik reprezentacije: bronca na Svjetskom prvenstvu u Madridu 1986., Europsko  prvenstvo, bronca u Ateni 1987.
Eto, na temelju svih ovih nevjerojatnih rezultata koje je postigao, Krešo  je apsolutno najveći košarkaš Zadra svih vremena! Dr. Slavko Trninić, godinama jedan od njegovih najbližih suradnika i prijatelja, rekao je:  "Krešo je uvijek imao dalekosežne, često neshvaćene i teško provodljive  planove, a meni će uvijek biti žao što nismo dovršili projekt europski  moćnog Zadra. Bio je čovjek prožet altruizmom, nesebičnošću. Mnogima je otvarao mogućnosti, ostvarenja, nikad ništa tražio zauzvrat,  oličenje morala, poštenja, požrtvovnosti. Svi mi u hrvatskoj košarci, njemu najviše dugujemo kao igraču, učitelju, stvaratelju novih orijentacija  u košarkaškoj igri".
Na komemoraciji u Jazinama, gradonačelnik Zadra, Božidar Kalmeta  je rekao: "Vijest o tvojoj smrti doživljavamo nestvarnom, jer ti si sinonim  za naš grad, a on je vječan i nepobjediv. Ostaješ kao uzor i inspiracija  mladima, tvoj lik uklesat ćemo u povijest Zadra, legenda o tebi prenosit  će se s koljena na koljeno. "
Marko Butić, vođa Tornada: "Otišao si među košarkaške bogove gdje ti  je odavno rezervirano mjesto. "
Što reći o Kreši još, a da to nije objavljeno kroz stotine novinskih članaka, intervjua, knjiga na kraju… Teško je pronaći bilo što novo, iz osobnog iskustva mogu samo ponoviti, Krešo je bio moj najbolji i najjači trener, proširio košarkaške horizonte, od prosječnog napravio jednog od  najboljih obrambenih igrača, taktički timski napad, a taktička timska  obrana, da ne govorim. Bez ovih saznanja, teško bih se odlučio za trenerske vode. Grad Zadar, odužio mu se, na kraju, dizanjem spomenika, dodijelio ulicu, te je nova dvorana na Višnjiku dobila njegovo ime, tako je iz  legende prešao u besmrtnost. Pričati o Kreši zaista nije potrebno. Dovoljno je reći, Krešo Ćosić. Samo to.


Prva službena protiv Jugoslavije
U Engleskom gradu Bathu, od 09. do 16. srpnja 1995., održana je  Olimpijada europske mladeži (sportaši do 18 godina). Nakon osvojenog  prvenstva Hrvatske, izabran sam za trenera reprezentacije koja će predstavljati Hrvatsku, na tim igrama. Za razliku od onih koji nisu uručivali  reprezentativne pozive mladim košarkašima, ili nisu "pogurali" malo  igrače Zadra, ja sam na pripreme pozvao šest igrača Zadra, te trenera za  fizičku pripremu, prof. Saratliju, neka pečat ovoj reprezentaciji daju Zadrani. U Englesku su otišla trojica, H. Perinčić, B. Longin i J. Žuža. Izabran od sportaša kao predvodnik, hrvatski barjak-zastavu, nosio je Hrvoje. Možda je ova fotografija trebala naći mjesto u knjigama o povijesti  zadarske košarke. Ostvarili smo velik uspjeh, osvojili brončanu medalju  u utakmici protiv SR Jugoslavije. Da podsjetim, vrijeme je prije Oluje,  trećina Hrvatske je okupirana, rat je i utakmica je izazvala veliko zanimanje. BBC je želio prenositi uživo, ali već je u tom  terminu dogovoreno tenisko finale u kojem je pobijedila sjajna Mirjana Lučić. Noć prije utakmice, najveći problem bio je kako smiriti igrače nabujalih emocija, da se ne  dogodi premotiviranost i "izgaranje". Momčad Jugoslavije vodio je, meni  dobro poznati trener beogradskog Radničkog, Ivković stariji, Piva.
Odlučilo je drugo poluvrijeme, kada sam se, po konceptu iz Zadra,  odlučio za četiri niska igrača i centra. Ubrzali smo igru, povećali agresivnost, proradila je kontra kao i šut te dobivamo utakmicu s 57:44! Teško  opisivo i neviđeno slavlje na kraju, igrača, trenera i svih ostalih hrvatskih  sportaša koji su nas došli bodriti. Ulazimo u povijest hrvatske košarke,  kao momčad koja je odigrala prvu službenu utakmicu protiv Jugoslavije,  i ja, kao prvi trener koji ih je pobijedio!
Najbolji igrač hrvatske reprezentacije bio je Hrvoje, pravi predvodnik,  kapetan, i zabio je 80 koševa na četiri utakmice. Odlično su igrali i Mance  centar Henjak. Puni doprinos dali su i Branimir Longin i Jurica Žuža,  igrači Zadra. Za ovaj uspjeh nagrađeni smo od Hrvatskog olimpijskog  odbora, na kraju godine. Ivan Perinčić i Jure Ružić igrali su paralelno za  stariju juniorsku reprezentaciju Hrvatske, na Prvenstvu svijeta u Grčkoj,  gdje smo pobijedili Amerikance i osvojili izvrsno četvrto mjesto.