Bez problema se živi od jedne plaće i ne čeka se prvi u mjesecu

Ovih je dana u Hrvatskoj došlo do blagog popuštanja mjera vezanih uz pandemiju koronavirusa s kojom se zajedno s ostatkom svijeta borimo već skoro godinu dana. Svaka zemlja ima svoj način i donosi samostalne odluke u toj borbi, a glavni su kriteriji za pooštravanje ili pak, popuštanje mjera – brojke koje se svakodnevno pomno prate. Tako su primjerice, u hladnoj i nama dalekoj Norveškoj još uvijek na snazi stroge mjere ili tzv. tvrdi lockdown koji je stupio na snagu 23. prosinca prošle godine. No, što Novežani planiraju dalje u borbi protiv panedmije, ispričala nam je iz prve ruke Zadranka Matea Ljubanović koja je prije pet mjeseci svoju zadarsku adresu na neodređeno, zamijenila – norveškom.
– Koliko znam i Norvežani tijekom ovog tjedna planiraju popuštanje mjera jer je epidemiološka situacija puno povoljnija. Do sada su bili zatvoreni svi kafići, restorani, drogerije i svi dućani osim onih prehrambenom robom dakle, samoposluge. U prosincu su sve to zatvorili najviše zbog novog soja virusa koji je došao iz Velike Britanije. Norvežani su jako discipliniran narod i mjere se u potpunosti poštuju. Dakle, za nekoliko dana počet će se polako otvarati i kafići i restorani, ali opet – ne svi. Doista ne znam po kojim će ih kriterijima počet otvarat – objasnila je naša Zadranka u dalekom Oslu Matea Ljubanović.
Pokušavajući nam dočarati život na sjeveru, Matea je naglasila kako to doista nije najjednostavnije. Kad je mentalitet u pitanju, Matea je Norvežane opisala kao tihe, nenametljive, a opet ponekad čak i potpuno ravnodušne.

Norvežani ne beštimaju
– Ponekad mi se čini da ih nije briga za ništa, nemaju onog našeg garda, mediteranskog temperamenta, nema beštimanja… Nisam još dovoljno dugo tu da imam sliku o tome kakvi su točno, ali možda bi to najbolje opisala primjerom kao kad susjeda s kojim živiš u zgradi deset godina i sve od komunikcije koju imate jest to što se pozdravite i nasmijete jedno drugome kad se sretnete u portunu, na skalama – slikovito će Matea.
Inače, kako je rekla, svakodnevica joj se i ne razlikuje previše od one, zadarske. Najmlađa kći, desetogodišnja Vala krenula je u osnovnu školu odmah po dolasku i već je odlično savladala osnove norveškog jezika, pa se Matea i njezin suprug Luka zafrkavaju kako nemaju ni potrebe za učenjem jezika, već će kćer voditi svugdje sa sobom kao prevoditeljicu jer norveški jezik nije nimalo lagan za učenje.
– Što se tiče izvanškolskih aktivnosti one su upravo postale moguće, jer do sada je i ovdje bilo sve zatvoreno radi epidemioloških mjera, ali bez obzira na to, aktivnosti na otvorenom su poželjne, tako da je ona uglavnom poslije škole na sanjkanju. Sama škola ima koncept koji je zasnovan na principima povezivanja s prirodom i istraživanjem, tako da su oni svaki četvrtak vani, na klizanju, skijanju, kuhanju na logorskoj vatri i slično, bez obzira na to kolika je temperatura i vremenske prilike. Znam da joj fale prijatelji, jer svaki dan pričamo o tome, ali tehnologija je danas takva da nekad imam osjećaj da je njena prijeteljica Tena s njom u sobi. Ovo vrijeme ih je dodatno primoralo na takvu vrstu komunikacije, što u našem slučaju nije loše – zaključila je Matea.
Ona još ne radi, ali kako je otkrila, upravo za koji dan počinje raditi u jednom malom modnom studiju i jedva čeka jer je i nju, kao sve nas, izolacija i lockdown, kako je rekla – izludio.

Bez problema s jednom plaćom
– Luka radi, i moram reći da je jako zadovoljan, jer je omjer rada i zarade odličan. Do sada smo bez problema živjeli od jedne plaće i stvarno mogu reći da nam ništa ne nedostaje. Naravno, jako mi nedostaju dvije starije kćeri koje su ostale u Hrvatskoj jer se još školuju, ali nakon toga imat će mogućnost izbora i nedostaju mi roditelji. Ali, ne čekamo više prvi u mjesecu i to smo baš neki dan komentirali. Kako je to oslobađajuće! – dodala je zadovoljno.
Što se tiče stila života,vikendi su Norvežanima svetinja i to je vrijeme koje je njima rezrevirano za obitelj i opuštanje. Poslije ručka rado šetaju do jezera ili po šumi.
– Meni je to izvrsno, jer odlično podnosim hladnoću, što se ne može reći za sve moje ukućane. Ali, kažu da nema lošeg vremena, nego samo neprikladne odjeće. Danas kad razmišljam o odlasku, napravila bih drukčije. Otišla bih prije pet godina.
Kad slušam prijatelje koji dobijaju od države četiri tisuće kuna, plače mi se, ali tako je, kako je. Mi smo se odlučili za drukčije što naravno, ne mora značiti i bolje. Zadar je najljepše mjesto na svijetu i vratit ćemo se doma kad ispunimo sve želje koje nam godinama stoje na čekanju. Nadam se svakako, da ćemo ovo ljeto doći doma i radujemo se tome – rekla je Matea Ljubanović dodajući na kraju, kako je zaboravila spomenuti i da bi »dala ruku za dobar espresso«.