Bumber: Smatram da je blagoslov što su se Jasna i Mirko prvi vratili u Zadar

Mislim da je logično da zadarski glumci glume u Zadru. To je moj rodni grad, grad koji me stipendirao za vrijeme studija na Akademiji i ja mu se rado vraćam. Formiranje stalnog glumačkog ansambla je od velikog, dalekosežnog značaja za Zadar i smatram da bi, što se tiče toga, ponajprije trebalo zahvaliti Renatu Švoriniću, ravnatelju Hrvatske kazališne kuće Zadar, koji je imao sluha za to
Stalni glumački ansambl Hrbatske kazališne kuće Zadar od početka ove, 2008. godine, bogatiji je za dvoje mladih i talentiranih glumaca. To su Duško Modrinić i Žana Bumber, oboje rođeni Zadrani.
Žana Bumber rođena je 1977. godine u Zadru. Godine 2002. diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u klasi profesora Damira Munetića. Povremeno je glumila u više kazališta, te nastupila na poznatim kazališnim festivalima kao što su Dubrovačke ljetne igre i Zadarsko kazališno ljeto. U razdoblju od 2002. do 2007. godine bila je stalno zaposlena u Gradskom kazalištu “Žar ptica”. Osim u Kazalištu, Žana Bumber je svoje glumačko umijeće okušala i u nekim televizijskim serijama.
Što vam znači to što ste primljeni u ansambl Hrvatske kazališne kuće Zadar? Možete li iznijeti svoje dojmove o tome koliko je značenje stalnog glumačkog ansambla gradu kakav je Zadar?
– Zapošljavanje u ansamblu Hrvatske kazališne kuće Zadar za mene znači jako puno. Povratak kući, prije svega. Mislim da je logično da zadarski glumci glume u Zadru. To je moj rodni grad, grad koji me stipendirao za vrijeme studija na Akademiji i ja mu se rado vraćam. Formiranje stalnog glumačkog ansambla je od velikog, dalekosežnog značaja za Zadar i smatram da bi, što se tiče toga, ponajprije trebalo zahvaliti Renatu Švoriniću, ravnatelju Hrvatske kazališne kuće Zadar, koji je imao sluha za to.
Studio HKK Neki rezultati su već vidljivi. Primjerice, glumačka klasa Jasne Ančić i Mirka Šatalića okuplja određen broj mladih ljudi. Ako samo jedan od njih odluči posvetiti svoj život umjentosti, to je već puno. Misli li se Zadar razvijati kao kulturno središte, kazalište će u tome imati veliku ulogu. Igrat će se svjetski klasici, na domaćem terenu, s domaćom ekipom.
Kada ste prvi puta osjetili želju za glumom?
– Želju za glumom sam prvi puta osjetila još u vrtiću, na priredbama prigodom dočekivanja Djeda Mraza. Tada su se sva djeca uglavnom bojala ili sramila, a ja sam uvijek htjela nešto izvesti, odglumiti, otplesati. Na koncu bi Djedica morao moliti mamu da dođe po mene.
Jeste li se prije odlaska na akademiju bavili glumom, makar amaterski? Ako jeste, koliko vam je to iskustvo pomoglo tijekom studija?
– Prije akademije amaterski sam se bavila glumom u Studiju HKK Zadar. Bilo je to divno vrijeme, iskustvo koje me najviše formiralo. Tada sam se istinski zaljubila u kazalište, a na Akademiji sam naučila kako ga voljeti.
Tko je u vašim počecima najviše utjecao na vas?
– Općenito, na mene najviše utječu “obični” ljudi. Od njih crpim informaciju. Čovjek puno nauči promatrajući.
Kakva iskustva nosite s glumačke akademije?
– Mislim da je glumačka akademija nužna svakom tko se iz pravih razloga želi baviti glumom. U svakom slučaju, bilo je to za mene pozitivno iskustvo. Upisla sam akademiju tražeći znanje, a traženo sam tamo i dobila.
Gdje ste radili nakon svršetka Akademije?
– Odmah po svršteku studija dobila sam angažman u gradskom kazalištu “Žar ptica”. Glumila sam i u HNK Zagreb, Teatru u gostima, Dubrovačkim ljetnim igrama, Kazalištu “Smješko” i Zadarskom kazališnom ljetu, te televizijskim serijama Zauvijek susjedi i Ljubav u zaleđu.
Kada je došlo do kontakta s Hrvatskom kazališnom kućom Zadar? Kada ste dobili poziv da se pridružite ansamblu?
– Do kontakta s Hrvatskom kazališnom kućom Zadar došlo je prošle godine, u veljači. Tada me nazvao redatelj predstave “Priče iz 1001 noći” Ivan Leo Lemo i ponudio mi ulogu Lole.
Povratak u Zadar Nakon toga me Renato Švorinić pozvao da se pridružim zadarskom glumačkom ansamblu, što sam ja svim srcem prihvatila.
Sada ćete se moći glumački usavršavati uz veličine kakve su Jasna Ančić i Mirko Šatalić. Koliko će vam njihovo prisustvo značiti u daljnjem usvršavanju? Jeste li do sada upijali glumačko znanje od nekog takvog?
– Jasna Ančić i Mirko Šatalić su uistinu glumačke veličine, ali i veliki ljudi. Smatram da je blagoslov što su se vratili u Zadar. S njima sam surađivala na dvije predstave, “Priče iz 1001 noći” i “Mambo Italiano” i već sam neke stvari od njih naučila. Istinski se radujem našim budućim glumačkim lutanjima.
Možete li s nama podijeliti vaše dojmove predstave “Mambo Italiano”? Kako promišljate vašu ulogu?
– Predstava “Mambo Italiano” mi je vrlo zanimljiva iz dva razloga. Prvo, sam tekst je divno napisan. Razgovara o ljudima koji su drugačiji od okoline i kao takvi često osuđivani i izolirani. To je teška tema koja nas uči toleranciji, a pisac o njoj progovara kroz suze i smijeh. Drugi razlog zbog kojeg mi je predstava zanimljiva jest prisustvo mediteranskog mentaliteta, koji je, uostalom, svojstven i nama. Tako da ti se za vrijeme gledanja predstave cijelo vrijem čini da likove iz komada poznaješ. “Mambo Italiano” će sigurno osvojiti publiku. Svoju ulogu Anne Barbieri, frustrirane žene u zrelim godinama koja nema snage otići od roditelja pa zbog toga pije, promišljala sam na način da je ne osuđujem, već da je razumijem. Koliko sam u tome uspjela, neka dođu pogledati predstavu i uvjere svi oni koje to zanima.