Smatram se višeslojnim, multimedijalnim umjetnikom

Smatram se višeslojnim, multimedijalnim umjetnikom… Prvenstveno sam slikar i pjesnik, ali uz to i pisac priča, humoreski, basni i aforizama te objekt-slikar, karikaturist, teoretičar umjetnosti i pisac mnogih članaka i recenzija… Također i organizator i promotor prvenstveno moderne umjetnosti…
Svatko od nas ima datume, mjesece i godine kojih se rado prisjeća, a kad se određeni datumi još spoje s važnim godišnjicama onda je to zaista vrijedno zabilježiti.
Ove godine Zvonko Čulina, likovni umjetnik i književnik (pjesnik i slikar) slavi nekoliko značajnih jubileja. Tim povodom razgovarali smo s ovim plodnim umjetnikom koji se uspješno ostvaruje kroz razne likovne i spisateljske discipline… Prva u nizu ove godine je nedavno priređena izložba karikatura i aforizama u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Benkovac, a koja se ovih dana može pogledati u Zavičajnom muzeju u Biogradu.
Bavljenje crtanjem i slikanjem odmalena
Možete li nam pobliže objasniti o čemu je zapravo riječ?
– Nakon studija Likovnih umjetnosti, Povijesti umjetnosti te postdiplomske godine (Moderna umjetnost), iako prvenstveno teoretičar umjetnosti koji se i praktično umjetnički realizira, rado se prisjećam siječnja 1986. godine i moje prve izložbe u izložbenom prostoru Kreuzsaal -Stadthaus – Dortmund gdje sam takoreći imao izložbu u izložbi. To je u stvari bila skupna međunarodna izložba umjetnika i umjetnica iz nekoliko zemalja na kojoj sam se predstavio s dvadesetak djela. Dakle, to je bilo prije točno 25 godina i sad bi to trebao biti nekakav srebreni jubilej. Trideset godina je i od prve moje objelodanjene pjesme a ove godine mi je pored 55 godina života (23. siječnja 1956.) i peta godina od povratka (s obitelji) iz inozemstva u rodnu mi Pridragu.
Prvi koraci i značajnija ostvarenja, gdje i kada?
– Odmalena se bavim crtanjem i slikanjem; bio sam od petog razreda (zahvaljujući prof. Mati Sušcu) član i školske likovne sekcije, a pisati sam počeo polaskom u srednju školu u Zadar. Naročito sam u stvaralačkom zanosu bio za studentskih dana i buntovnijeg, mladenačkog vremena traženja… Ali, nažalost, sve što sam do tada (do 28. godine života) stvorio, naslikao i napisao, a tada nisam izlagao i objavljivao, propalo je (zapaljeno) okupacijom rodne mi Pridrage u Domovinskom ratu.
Moje zrelije razdoblje promišljanja, stvaranja i umjetničke afirmacije je zasigurno ono dortmundsko, 25-godišnji period uzlazne umjetničke putanje gdje sam ostvario većinu mojih reprezentativnih radova tj. opusa, posebno objekata, napisao skoro pa sve sačuvane pjesme i imao većinu svojih izložbi. Tamo sam upoznao i suprugu, također umjetnicu, a eto kako se kaže “ne pada jabuka daleko od stabla”, pa i djeca, naše kćerkice krenuše tim putom. Ako bi govorio u brojkama, uspio sam ipak ostvariti preko 110 izložbi i 80-ak recitala, pored jedanaest samostalnih i petnaest zajedničkih poetskih zbirki i antologija.
U književno-umjetničkom smislu, u kojem se žanru najviše ostvarujete?
– Smatram se višeslojnim, multimedijalnim umjetnikom… Prvenstveno sam slikar i pjesnik, ali uz to i pisac priča, humoreski, basni i aforizama te objekt-slikar, karikaturist, teoretičar umjetnosti i pisac mnogih članaka i recenzija… Također i organizator i promotor prvenstveno moderne umjetnosti…
Iako sam napisao (i objavljivao) preko 2000 aforizama, nacrtao i naslikao nekoliko stotina karikatura, te kao novinar pisao ili objavljivao u desetak naših dnevnih i tjednih listova, ovdje i u svijetu (dijaspori), prije svega nosim “pečat” tj. “zaštitni znak” pjesnika i slikara. S tom “žicom” i s tim imageom želim i nastaviti.
Vaš rad je usko vezan uz Vašu obitelj, koja Vam je glavni oslonac i motivacija u životu?
– Kako rekoh, životna je okolnost da je čitava obitelj umjetnički nadarena tj. slika, pa sam u tom smislu još u Dortmundu osnovao i obiteljsku grupu znanu kao “Family ART Group”. Imali smo do sada već puno zajedničkih nastupa a i ove godine planiramo nekoliko u Domovini i u inozemstvu… Međusobno se podržavamo i kako ste rekli motiviramo, stvarajući često zajedno i komentirajući međusobno realizirano, naslikano i napisano.
Ljubav i nostalgija presudili
Sagledavajući dosadašnji rad u Njemačkoj i Hrvatskoj, možete li napraviti paralele u komunikaciji s okolinom?
– Prvo, tamo me je vodio čisti profesionalizam, umjetnički interes, afirmativni impuls, želja za potvrdom i priznanjem i u tom smislu nosim izvanredne utiske s tih prostora dortmundskog okruženja i njemačke odnosno europske kulture. Dortmundska moderna likovnost je pod jakim utjecajem čuvene Duesseldorfske akademije, odnosi među umjetnicima pa i kreatorima gradskih kulturnih politika su izuzetno korektni i profesionalni, od organizacija, postavljanja i osiguranja izložbi, promocija ili honorara, jednostavno “neka druga dimenzija”.
Ovdje me vratila ljubav, nostalgija, ovo je ipak moje tlo… Umjetnost ovdje živi zahvaljujući entuzijazmu, predanosti i altruizmu pojedinaca, kako kolega i kolegica umjetnika i umjetnica tako i kulturi sklonih kulturno-političkih struktura. U početku mi bješe puno toga neobično, sad se polako privikavam, mora se biti tvrdoglavo uporan, “ispunjen ljubavlju” i “naoružan” strpljenjem da bi se išlo korak naprijed. Zahvaljujući mnogim dragim ljudima, prijateljima koji se bave ili su poslom navezani na kulturu “Ipak se kreće…” Ali, primjetan je i upadan čest jal, amaterizam i sistem “lako ćemo…” Sve je nekako prepušteno individualnom “trošenju i naporima”. Ipak, ovo je prostor dodatne umjetničke izgradnje, drugačijih vizija i afirmacije…
Je li vaš rad u Hrvatskoj prepoznat u društvu i koliko ste zadovoljni?
– Bez obzira na sve okolnosti uglavnom sam zadovoljan, iako je zadovoljstvo u stvaralačkom smislu potencijalna opasnost za umjetnika jer može prigušiti ili ugušiti pravu kreaciju. Uglavnom sam zadovoljan i prepoznavanjem od onih koji ovakav rad trebaju prepoznati. Isprofilirao se krug dragih i poštenih suradnika, ljubitelja umjetnosti, kolega i kolegica, umjetnika i umjetnica, ljubitelja i podržavatelja ovih i ovakvih stremljenja i kreacija. S te strane, radostan sam “da se kreće” i zahvalan svima koji su imali i koji imaju antene, sluha i feelinga za ovakav način međuljudske komunikacije. U takvom okruženju nastojim i dalje umjetnički egzistirati, radovati se svim ljepotama stvaranja koliko vrijeme i okolnosti dopuštaju, tj. bez obzira na povremene izvanjske pretumbacije…Ne patim od nagrada, nagrada je već što me umjetnost ljubi i što ljubim umjetnost, ali navikao sam već da me one oficijelne, prigodne, svečarske i one sasvim ljudske uglavnom zaobilaze. Čitav svoj život posvećen sam umjetnosti, puno sam toga već okusio, bio kako se kaže “i gori i doli”, osjetio sva nadahnuća i fascinacije inspiracije, ali sam i dalje uglavnom predodređen (i spreman) za “duboko umjetničko oranje”.