SLOBODA KARNEVALU Stojaković: “Gdje su granice, tko može reći da je nešto neprikladno, radikalno ili ekstremno?!

Mnogi će se složiti da je najljepši i najveseliji dio zadarskog  Karnevala uvijek bio upravo onaj rezerviran za naše najmlađe. Karnevalić 057 se posljednjih godina održavao odvojeno od svog "velikog brata"  zadarskog  Karnevala što i nije bilo loše jer je unatoč manjkavostima u organizaciji istoga, do ove godine bio ostao još jedina preostala svjetla  točka nekadašnjeg zadarskog Karnevala, kada su u ovim danima još mogli sudjelovati nekoliko dana, kroz razne programe na Narodnom trgu i  cijeloj staroj jezgri i oni nešto stariji. Karneval se posljednjih godina sveo  na glavnu povorku jedne nedjelje u godini i okupljao je svake godine sve  manje i manje skupina te neminovno, na žalost naših sugrađana i njihovih gostiju sve više tonuo. "Uže spasa" su ponudili iz TZ grada Zadra pokušajem alarmiranja naših sugrađana i žitelja Zadarske županije pa i  onih koji kilometar dalje, na sudjelovanje na način da su 20-ak najboljih  grupa nagrađivali s bonusom od 2.000 kuna. Unatoč tome iz godine u  godinu pompozno najavljivan zadarski Karneval postao je isključivo, pomalo beskrvna i bezsadržajna, maškarana nedjeljna povorka.

Karneval je živ!
Ove godine, čini se, stvari kreću na bolje, osjeća se onaj gradski šušur,  davno zaboravljeni zanos ovih dana u godini. Možemo slobodno reći,  Karneval nam se vraća, no za sada još uvijek na mala vrata. Povodom toga porazgovarali smo s jednim od ljudi uključenih u organizaciju ovogodišnjeg Karnevala, scenografom Nevenom Stojakovićem, alfom i omegom nekadašnjih najuspješnijih i najveselijih gradskih karnevala.
Nakon koliko godina se karneval u Zadru vraća u starom sjaju? Vidimo događanja su se rasporedila na tri dana, plus Karnevalić 057,  opet je sve nekako dinamično, osjeća se šušur u "mrtvo doba godine"  u našem gradu. Nakon Adventa, kreće karneval … Da li to grad Zadar  konačno uspjeva proširiti zabavna događanja kroz cijelu godinu, a samim time i obogatiti turističku ponudu, što je još prije dvije do tri godine bilo nezamislivo?
– Pa teško je reći kada će karneval zaživjeti opet u starom sjaju i hoće li  uopće. Drago mi je da ste primijetili određeni pomak u organizaciji što je  dobar znak, ali TZ je daleko od potpune sanacije uništenog. Neupitno je  da ljudi žele karneval. Dokaz tomu je nekolicina skupina ili mjesnih odbora koji se bez obzira na institucijske inicijative, godinama dobro zabavljaju u vlastitom aranžmanu. Zadar treba postati turistički zanimljiv u  ovo doba godine bez obzira na organizirana događanja koja bi u tom  slučaju bila samo dodatna dobrodošla ponuda, ali zašto građanima, naravno ako to sredstva dozvoljavaju, ne omogućiti karneval koji je pučka  tradicija u svim manjim mjestima, a povijest nam govori da je bila zastupljena i u urbanim prostorima grada.

TZ pokazuje jaku želju da se karneval razvija
Što vas je ponukalo, ili bolje pitanje, čija je ideja bila da se ponovno  prihvatite organizacije karnevala? Vidimo sudjeluje i agencija RMC,  dakle postava ljudi za kojih je zadarski karneval imao kakav – takav  život. Znači li to da će nakon nekih davnih određenih nesuglasica Zadar opet dobiti pristojnu karnevalsku zabavu?
– Još prošle godine gdin. Ante Rados me je angažirao za scenografske  usluge. Ove godine gdin. Mario Paleka me pozvao na razgovor i ja sam se  odazvao opet u tom likovnom segmentu, kroz dekoraciju grada i scenografiju, ali i u svojevrsnom savjetodavnom smislu tako da se ne bih potpisivao kao organizator. RMC je preuzeo logističko – tehničku organizaciju koja uključuje i njihove resurse dok TZG stoji iznad svega i napokon  pokazuje jaku želju da se u karneval uključe svi koji to vole, žele i mogu.  Ove godine na mala vrata, a ubuduće sve više i više zajedno s Koncertnim uredom, plesnim udrugama, skupinama i školama, kazališnim institucijama i još snažnijim angažmanom mjesnih ureda.

Stvari se pomakle ne s mrtve točke, već s dna provalije
Posljednjih godina karnevalska zbivanja su se svela na nedjeljnu  povorku maškaranih skupina, bez nekakve dodatne adekvatne zabave  kako za maškare tako i za naše sugrađane koji su ostali uskraćeni za  karnevalsko ludilo te postali pasivni promatrači ili potpuno nezainteresirani za tih par sati promenade Poluotokom. Svake godine je sve  manje maškaranih skupina. Mnogi su bili uvjereni da je i taj zadnji  "trzaj" karnevala pred gašenjem te da je ova inačica pučkog veselja  nepravedno zapostavljena. Mislite li da će se novom koncepcijom programa to promijeniti?
– Kad kažete "posljednjih nekoliko godina" tad tepate činjenicama.  Prošlo je dobrih 10 godina od kada karneval ne postoji. Postojala je samo  povorka koja je preživljavala zahvaljujući činjenici da su se od budžeta  karnevala sufinancirale grupe. Znači, karnevala nije ni moglo biti jer se  sredstvima kupovao angažman što može izgledati čak i pohvalno, ali kad  se sjetimo ondašnjih karnevala, tada ćemo vidjeti da se grupama koje su  bile brojnije, novci nisu davali. To najviše govori o dijagnozi karnevala,  jer kad se dovedeš u situaciju u kojoj si prisiljen "kupovati" nečiji zanos,  energiju i entuzijazam tada to nije dobro. Svakako treba kazati da se do  danas uspješno održao i Karnevalić 057 radija koji je prolazio teška razdoblja u kojima je patio zbog izostanka svog starijeg brata, Zadarskog  karnevala. Ove je godine predložen iskorak u smislu proširenja programa na barem tri dana, izradu plakata i vizuala, bolju promidžbu, radio  spotove, kvalitetniju tehničku produkciju, dekoraciju glavnih ulica i trgova, obrnuti smjer povorke sa žirijem na Forumu, prijelazni pehar za  najbolje skupine, jako lijepe i bogate nenovčane nagrade, koncertne  programe i što je jako bitno, povratak karnevalske kuhinje na glavni trg.  Sve navedeno jako je organizacijski zahtjevno i složeno, ali bez takvog  pristupa nema povratka karnevala. Ljudi moraju steći povjerenje u organizatora, a ono je toliko narušeno da će ovaj proces poboljšanja karnevala trajati nekoliko godina, ali dobro je da su se stvari pomaknule, ne s  mrtve točke, nego sa dna provalije. Karnevalu nedostaje još dosta toga,  preuzimanje vlasti, gradska svita, zatim barem dva tjedna vikend programa, izložbi i predstava, snažniji angažman Ceha ugostitelja i naravno završni dan, odnosno pokladni utorak s kojim u ponoć završava vrijeme  maškara. Ukoliko narednih godina bude daljnjih iskoraka, tada postoji  perspektiva.

Zadar s osnovnim paketom
Pitanje na koje mnogi žele čuti odgovor. Ima li Zadar ili ne karnevalsku tradiciju?
– Prije sam djelomično odgovorio na ovo pitanje, tradicija karnevala,  maškara ili poklada postoji svugdje, jedino se na različitim mjestima različito gaji. Samobor je puno manji od Zadra, ali tamo karneval raste zajedno sa svojim generacijama unatrag 150 godina bez obzira na politiku,  vlast ili standard. Tako da možemo reći da u Zadru tradicija karnevala  postoji, ali ne dovoljno jaka da može preživjeti nebrigu institucija. A i  vremena se mijenjaju, mi smo kao djeca išli od vrata do vrata, pjevali i  plesali uglavnom za jabuku, jaje i poneki dinar. Djeca danas čak i ako pomisle otići u maškare, ne planiraju mrdnuti prstom ako u tri dana ne sakupe dovoljno novaca bar za jeftiniji Samsungov android. Vrijednosti su  poremećene i sve je teže biti čovjek, ali bar mi ne bi smjeli dozvoliti da  zažive razna Valentinova i Haloween konstrukcije, a da nestane maškara  i Sv. Luce.
Koliko zapravo ovakav jedan događaj znači za turističku promociju  grada Zadra? Vidimo, u ovo doba godine imamo  sve više azijskih turista, njima maskiranje i maske nisu strane. Bi li zadarski karneval dodatnim dorađivanjem i proširivanjem ponude mogao postati jedan od  prepoznatljivih turističkih brendova koji bi nas dodatno promovirao  kao destinaciju?
– Ne treba gajiti iluziju da će u Zadar zbog karnevala dolaziti više gostiju. Zadar je mali grad koji bi svoj identitet trebao tražiti negdje na sredini, između grada ugodnog za život i grada poželjnog za turistički posjet. Zadar se uređuje, gradi, sređuju se prometnice, infrastruktura i sve  ono što jedan grad treba imati. Ja to zovem osnovnim paketom. Ali Zadru nedostaje dodatna oprema, zanimljivosti, atrakcije, doza ludosti,  kultura življenja i pristojnosti, zanimljivo ugostiteljstvo i slične stvari  zbog kojih se sezona širi na cijelu godinu.

Različiti kutevi pogleda, sagledavanja i tumačenja
Posljednjih dana u medijima smo čitali priopćenje bokanjskog  KUD-a Bleke i konji, jedne od naosebujnijih gradskih maškaranih  skupina i svakako najprovokativnijih jer im maske nadilaze lokalne  okvire, kako neće sudjelovati na zadarskom karnevalu jer im je navodno od strane TZ rečeno kako im je maska, odnosno tema provokativna i protiv gradskih vlasti. Koliko po vama karneval sadržajno gubi  nesudjelovanjem Bokanjana? Da li bi maškare trebale biti podvrgnute  bilo kakvoj vrsti cenzure ili bi ih trebalo pustiti da budu samo maškare, bez da se boje što će prikazati i posljedica toga? Nije li karneval zapravo mjesto i vrijeme kada su satira i kritika vladajućih i općenito cijelog društva dobrodošla, za ljude relaksirajuća, pojava?
– Koliko me je veselio povratak Bleka i konja na karneval toliko me je i  ražalostila najava njihova nedolaska. Njihovo neprisustvo ne bi bio nenadoknadiv gubitak, ali svakako gubitak. Najgore je kad ono malo duha  što je ostalo u ljudima, ostane zatočeno u lampi. Premda je to jedinstveni slučaj, organizator, kako vidimo, može donijeti takvu odluku ukoliko  procijeni da to za manifestaciju iz bilo kojeg razloga nije dobro. E sada,  gdje su granice, tko može reći da je nešto neprikladno, radikalno ili ekstremno?! Svatko ima svoj kut gledanja, perspektivu sagledavanja i razinu tumačenja nečega. Naše borbe koje se još uvijek vode po šumama  Kozare i pustopoljinama Bileće dolaze stalno na naplatu i zato danas  imamo toliko kolateralnih žrtava. Ljudi su i žrtve i ubojice istovremeno.  Iako je Karneval oduvijek bio prilika za osudu vlasti, izrugivanje odgovornih i prozivanje krivacam za štošta, on nikada nije donio promjene u  društvu nego je u stvari samo nekakav trodimenzionalni godišnji sukus i  rezime svega onog čega se naša životna wc školjka napunila, pa sukladno tome smatram da ga ne treba preozbiljno doživljavati, a kamoli u njega unositi previše srca i žuči jer smo toliko mali i toliko nas je malo da na  ovaj način uspješno radimo na tome da budemo još manji i da nas bude  još manje.