Kao da postoji neka pošast rezanja i čupanja zelenila na svakom koraku

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Kada se odreže onda se ponekad nešto i zasadi, a to nešto onda u sljedećih dvadeset godina umjesto u velebno stablo naraste u neku kržljavu biljčicu koja hlada ne daje i nikako mi jasno nije kako to i zašto
PIXSELL
Ilustracija

ZAŠTO JE EKO ZONA DOBRA EMISIJA...

HTV-ova emisija »Eko zona« urednika Mladena Iličkovića jedna je od najboljih i najuzaludnijih proizvoda Hrvatske televizije i televizije općenito. Zašto? Jednostavno. Napravljena je vrlo kvalitetno i profesionalno, ali away, ali away...! Ustvari, ajmo prvo hvaliti. Dugo nisam vidio tako sadržajno bogatu, a u isto vrijeme i jednostavno prezentiranu emisiju u kojoj ništa nije previše ni premalo, taman koliko treba. Ove sam srijede baš uživao gledajući prilog o željeznicama. Eh, vlakovi... Skoro se nikada nisam vozio vlakom. Jednom kao dijete do Zagreba, a drugi put u vojsci od Rijeke do Ljubljane. A budimo realni. Do Korčule pruge nema, a osim Arsenovim »Brzim preko Bosne« uistinu nije imalo smisla putovati dan i noć do Zagreba. Ovdje smo saznali da vlakove treba modernizirati što će nam se dugoročno isplatiti, ali to ionako nije bitno jer je važno kome će kapnuti nešto u džep ili, kako bi rekli ovi iz »Nadrealiti showa« - tko će se kako i koliko »ugraditi« u taj posao. A možda ipak neće. Moramo biti optimisti i vjerovati da još ima poštenih ljudi koji vole svoju domovinu bez da je u isto vrijeme iskorištavaju materijalno i moralno.
A onda smo malo gledali prilog o ljubičicama i šafranima i odmah sam se nekako bolje, veselije i proljetnije (ovo je moj originalni izraz) osjećao i bio sam sretniji i bolji. A onda je došao prilog o šumama (ali ne i gorama, ali bolje je da sada ne počinjem tu temu) i tu sam naučio nešto zbilja važno, a što bi mi moglo jednom, u budućnosti i spasiti ludu glavu moju. Ako niste znali, u slučaju da ste se zatekli u šumi, a počinje oluja, nikako se ne smijete sakriti ispod hrasta. Nikako! Morate se sakriti ispod bukve! Ja doduše ne znam kako izgleda bukva (iako sam ponekad pravi »bukvan«), a jedini hrast kojeg bi mogao prepoznati je onaj »zeleni« na putu do Novigrada, ali je jako važno ovo znati jer, ako niste znali, a niste, grom 60 puta više (da šezdeset!) voli udariti u hrast nego u bukvu. Zašto? Zato što hrast ima u sebi daleko više vode nego bukva i grom (ustvari munja) ga više voli. Dakle, ljudi... Ako zagrmi – bježite od hrasta glavom bez obzira. Samo da to nekome ne bude opravdanje za posjeći sve hrastove u zemlji, a što me uopće ne bi čudilo jer smo došli do sljedeće teme, a to je...

...A ZAŠTO JE UZALUDNA?

Zašto mislim da je ova odlična emisija uzaludna? Jednostavno, zbog nevjerojatnog pada inteligencije ljudi, kulturološkog propadanja, moralnog raspada, a što se dijelom vidi i po odnosu prema prirodi (a o društvu da i ne govorimo). Nikoga više ni za što nije briga. Evo, npr. plastika i papir. Oni se odnose srijedom u posebnim vrećetinama. Budno pratim već mjesecima. U cijelom mome kvartu pravilno smeće odlažemo samo moj susjed Arman i ja. Samo naše vreće ja nalazim dok kopam po smeću. Jer ja, kao što ste mogli i sami zaključiti – ja volim Hrvatsku takva kakva je i brinem o njenoj ekološkog budućnosti iako mi ništa u džep kapnuti neće.
Pa onda ta stabla i zelenilo općenito. Kao da postoji neka pošast rezanja i čupanja zelenila na svakom koraku, a kada se odreže onda se ponekad nešto i zasadi, a to nešto onda u sljedećih dvadeset godina umjesto u velebno stablo naraste u neku kržljavu biljčicu koja hlada ne daje i nikako mi jasno nije kako to i zašto. Postoji jedno sociološko objašnjenje kako neki ljudi ne vole zelenilo jer ih podsjeća na neke stvari u vezi porijekla o kojima ja sada ne bih dalje govorio da mi se zbilja ne dogodi ono na što me upozoravaju moji vjerni čitatelji koje ovom prilikom srdačno pozdravljam jednim lijepim, zelenim pozdravom.

NISMO O ĐOLETU PA NEĆEMO NI O MILI

Ovih sam dana slušao dosta komentara o tome kako bih trebao napisati neki komentar o pokojnom gradonačelniku Zagreba, a osobito, ako na pogrebu bude više od 25 ljudi, ali ja to napraviti neću. Nisam pisao o Đoletu, nisam o simpatičnom Cici, (za ovu dvojicu su razlozi poznati samo meni) pa bi zbilja bilo bez veze da pišem o Milanu. Toliko za danas.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (3 glasova)