Šteta što nemamo trenera vratara

Igrala se 49. minuta utakmice 13. kola Prve lige jug između Zadra 1954 i Trogira kada je poslao loptu sa svog gola ravno u mrežu Trogira. Zadar je tim potezom poveo 28:23 i utakmica je praktično riješena. A Trogir je u Mocire stigao kao vodeći sastav, s 11 pobjeda zaredom.
– Bila je to naša najbolja utakmica ove sezone. Pripremili smo se jako dobro i vjerujem da smo nekim rješenjima iznenadili Trogir – ističe Vito Perinović (2002.) vratar Zadrana koji je u velikoj pobjedi branio svih 60 minuta. Ivan Cota, nominalno prvi vratar, ozlijedio se, pa je Perinović dobio priliku kakvu do sada nije imao. I iskoristio je upisavši 14 obrana, uz spomenuti pogodak.
– Igrali smo odlično u obrani, a kada je tako vrataru je značajno olakšan posao.
Zadar je nakon 12 utakmica na polovičnom učinku od šest pobjeda i isto toliko poraza.
– Nakon tri sezone u Drugoj ligi ušli smo u viši rang i pokazali da nam je tu i mjesto. Držimo se u sredini ljestvice i očekujem da ćemo u nastavku lige još napredovati. Ne gledamo previše unaprijed nego pokušavamo razmišljati samo o sljedećem protivniku.
Vratari su u Zadru uvijek bili jaka karika. Sjećamo se Mate Torbarine, pa Mate Marače, Ivana Cote, Mate Perića, Tomislava Olića, koji je prošlo ljeto otišao u Ribolu Kaštela, a dolazi i Stipe Perinović, sin legendarnog vratara Romana Perinovića. Upravo su prezimenjaci Perinović (koji nisu u rodbinskoj vezi) bili vratarski dvojac protiv Trogira.
– Šteta što nemamo trenera vratara koji bi se posvetio samo radu s nama. Čini mi se da smo mi koji branimo u Zadru onako, slobodno kazano, malo divlji vratari. Dobrim dijelom učimo gledajući snimke drugih golmana. Treneri Krešo Maraković i Tomislav Zelić se dosta trude i posvećuju pažnju i nama vratarima, iako bi sigurno bilo još bolje kada bismo imali nekoga tko bi vodio računa samo o nama koji smo na golu.
Vito je 2018. godine, tada još kao mlađi kadet, nastupao za kadete (2000. godište) Zadra koji su na Prvenstvu Hrvatske bili šesti.
– U toj ekipi sam bio najmlađi. Olić je bio prvi vratar, a ja sam nastojao iskoristiti svaku minutu na golu. Tako je sada i u prvom sastavu, Cota počinje utakmice, a ako zatreba ja sam spreman.
Nakon legendarne generacije 1984. spomenuti kadetski sastav bio je vjerojatno najbolja mlada zadarska momčad. Šteta što od tih igrača zadarski rukomet nije izvukao više igrača za prvu postavu. Odlasci u jače sredine i na studij »razvodnili« su društvo koje bi, da je ostalo na okupu, sigurno kucalo na vrata Premijer lige.
– Tako je to kod nas, ali ne predajemo se. Klub se u posljednje vrijeme podignuo na svim razinama. Dobili smo nove dresove i sportsku opremu, uprava kluba radi sve što može kako bismo imali što bolje uvjete za rad, a velika je stvar da se domaće utakmice mogu gledati u izravnom prijenosu. To je poticaj svima nama koji smo u financijskom smislu potpuni amateri. Zato je jako važan odličan odnos koji imamo među sobom i to nas vuče naprijed.

Vedran Kardum prvi trener
Perinović je student prve godine nautike u Zadru nakon što je završio Gimnaziju Vladimira Nazora.
– Predavanja su uglavnom ujutro, a navečer imam trening. Završio sam prvi semestar i studij je ispunio moja očekivanja. To je ulaganje u budućnost, a rukomet je ljubav koja traje od četvrtog razreda osnovne škole. U početku sam trenirao nogomet, a onda sam počeo s rukometom kod trenera Vedrana Karduma. I ostao do danas i to uvijek na golu.