Četverokuka – šareni vez živopisnih boja i bogate ornamentike

U petak je u prostorijama Etnološkog odjela u Gradskoj straži s radom započela radionica izrade četverokuke. Radionica je održana u organizaciji Etnološkog odjela i Pedagoške službe Narodnog muzeja Zadar. Radionicu je vodila Marija Vrkić Žuvanić, a u radu je sudjelovalo osam polaznica, uglavnom iz odgojno-obrazovne djelatnosti te aktivne članice kulturno-umjetničkih društava. Svaka od njih dobila je potreban pribor za rad i knjigu “Četverokuka” autorice Marije Vrkić Žuvanić.
– Polaznice obrađuju tradicionalni vez tipičan za područje podvelebitskog Podgorja, Bukovice i Ravnik kotara. Ova se područja odlikuju šarenim vezom živopisnih boja i bogate ornamentike. Vezlo se tankom niti svilenog ili pamučnog konca na trakama, kvadratima, trokutima i pačetvorinama čohe. Tako izvezeni komadi čohe slagani su pravilnim redoslijedom te sastavljani u površinu koja se naziva građa. Ona se prišivala ili aplicirala na odjeću i obuću te uporabne predmete, rekla je Marija Vrkić Žuvanić, voditeljica radionice.
– Taj prekrasni vez u potpunosti je uspio potisnuti grubi izgled vunene odjeće, nametnuvši se koloritom bogato izvezene ornamentike kojom dominira osnovni motiv četverokuka. Nekom nadnaravnom preciznošću i perfekcijom, lančić do lančića na samoj površini čohe kao podloge, tananom niti svilenog ili pamučnog konca stvorena je građa, kazuje voditeljica radionice. Bukovački i ravnokotarski šareni vez na čohi, izvezen tehnikom lančanca, svojom posebnošću daje snažni pečat svom lokalitetu i narodu kojem pripada.
 Šareni vez na čohi ima bogatu ornamentiku koju čine niti od više boja konca uz preciznu simetriju geometrijskih oblika i boje. Šiva se iglom po površini čohe tehnikom lančanca, ovijenca, obameta, prepletenca i opletuše. Od oglavlja do obuće svaki je odjevni predmet bogat vezenim ukrasima te je za izradu odjeće potrebno mnogo vremena, strpljenja, preciznosti, rutine i spretnosti. Upravo zato, ističe Vrkić Žuvanić, je ona rijetko viđena na današnjim kulturnim događajima.
Najznakovitiji osnovni motiv veza na čohi predstavlja četverokuka.
– Oblikovana je u svim mogućim varijacijama od dvokuke do četverokuke, od četverokuke do osmerokuke pa i do tridesetšesterokuke na samo jednoj pačetvorini čohe, ali je uvijek u osnovi četverokuka, kazuje Vrkić Žuvanić. Tijekom razdoblja generacije su je nadograđivale te je tako u novim varijacijama i slaganjima boja dovodile do savršenstva, dajući joj ornamentalnu znakovitost. Najčešći je motiv križ kao simbol nade i zaštite s četiri zabijene kuke. Okićen je svim mogućim oblicima ornamentike, kao što su petlje, vitice, krugovi, cik-cak linije, rozetama i spiralama.
Među polaznicima radionice bila je Ana Marija Botica Miljanović, nastavnica razredne nastave u OŠ Zadarski otoci. Ovo joj je drugi put da sudjeluje u radu radionice. Posljednji put radionica je bila posvećena listavcu, dijelu ženske narodne nošnje iz 19. stoljeća.
– Rad u radionicama i usvojene znanje izuzetno mi pomaže u radu u nastavi. Naime, ako ne poznajem sadržaj o kojem učenicima govorim, ne mogu im niti adekvatno prenijeti. Vrlo je važno djeci prenijeti identitet narodne baštine, dodala je Botica Miljanović.