Prodaja autocesta čeka sljedeću vladu

Iako je u Vladinom Programu gospodarskog oporavka predviđena izrada plana davanja u koncesiju izgrađenih autocesta, ministar prometa Božidar Kalmeta ovu zadaću sigurno neće ispuniti do kraja aktualnog mandata. Ni ove niti iduće godine državne financije neće dobiti nikakav dodatan prihod od prodaje prava na upravljanje autocestom jer je riječ o izuzetno kompliciranom i dugotrajnom poslu, što najbolje potvrđuje činjenica da je trebalo čak pet godina da se pripremi i potpiše ugovor o koncesiji za autocestu Zagreb – Macelj, koja je pripala njemačkoj tvrtki Walter Bau, čija je obveza bila i financirati gradnju posljednje dionice na tom pravcu.
Nekoliko naših sugovornika s velikim iskustvom u cestogradnji također naglašava da uopće nije sigurno niti izvjesno da će biti ponuđena koncesija za autocestu Zagreb – Split, iako je ta informacija objavljena u medijima. Nije sigurno ni da bi ta koncesija bila najisplativija. Primjerice, dionica Zagreb – Lipovac izgrađena je davno, kreditno opterećenje je daleko manje, pa bi i pregovori s bankama bili jednostavniji, lakše je i održavanje i stoga je objektivno upitno koja bi autocesta mogla biti ponuđena na tržištu. Upitni su naravno i uvjeti jer prije ugovora o koncesiji tek predstoji izrada studija isplativosti renomiranih svjetskih kuća. Nakon toga bi svaka od banaka kreditora Hrvatskih autocesta morala dati svoju suglasnost, odnosno osigurati vlastitu kreditnu izloženost u tim projektima. Zbog toga koncesijski ugovori spadaju među najkompliciranije vrste ugovora u poslovnom svijetu, pa se upravo zato može konstatirati da će neka naredna vlada o tome donijeti odluku, čak i pod uvjetom da ne bude prijevremenih izbora.
To ipak ne znači da posao koji je premijerka Kosor povjerila ministru Kalmeti nije važan, tim više što i u aktualnoj oporbi postoje mišljenja da je davanje koncesije za neku dionicu autoceste razuman i sasvim moguć potez. Između ostalog, to je javno govorio i bivši ministar graditeljstva Radimir Čačić, pa će to sigurno biti aktualna mjera neovisno o tome tko će biti na vlasti kad ona dođe na dnevni red. Loše je samo to što se od koncesioniranja autocesta ne može očekivati rasterećenje državnog proračuna u kratkom roku, iako se formalno ceste i ne grade iz proračuna, već iz prihoda od cestarine i naknade po svakoj litri prodanog goriva. Dio tih prihoda mogao bi se osloboditi, a to bi se osjetilo i na državnim financijama, ali najranije tek 2012. ili 2013. godine.