Kalelarga starija od Zadra

Slika korisnika admin
kalelarga
PIXSELL

Na upit što misli o mojoj dosjetki da je Zadar stariji od Rima, a Kalelarga od Zadra, akademik Ivo Petricioli se najprije diskretno osmjehnuo. Dopala mu se ta sintagma koja, vidjet ćemo, nije daleko od istine.

Osam stoljeća prije Krista

- Možemo pretpostaviti da je današnja Kalelarga kao prometnica postojala i prije nego što je Zadar stvoren. Točnije, prije nego što je dobio svoj urbani lik, kazivao je akademik Ivo Petricioli. Podsjeća kako je prirodni poluotok (područje današnje povijesne jezgre grada) bio naseljen još u doba Liburna, osam stoljeća prije Krista. Liburni su bili vrsni pomorci kojima je zadarska luka bila polazište za brojna trgovačka putovanja i sigurno sidrište na kraju plovidbe. Poluotok, koji je zaštićivao prirodnu luku, postao je važan i bio je naseljen pradavnim narodom - Mediterancima. Po hrptu Poluotoka bile su prometnice kojima su poslije rimski arhitekti dali fizionomiju. Proširivši nasip Poluotoka prema luci izgradili su grad po strogim principima rimskog urbanizma: utvrde i ulična mreža od nekoliko većih uzdužnih ulica i većeg broja poprečnih koje su na površini od oko četvrtine kilometara kvadratnog dijelile grad u pravokutne insule sa stambenim kućama.

Jedna uzdužna ulica vodila je od današnjih Kopnenih vrata do Foruma, a druga, od današnjeg Trga Petra Zoranića do Gospe od zdravlja, današnja je Kalelarga. Mnogi koji su po njoj derali cipele nisu znali da se, nakon rušenja Foruma, glavni centar gradske uprave formira na toj ulici, što je i logično jer prolazi sredinom gradskog tkiva - od Gospe od zdravlja do trga pred zadarskom stolnom crkvom sv. Stošije, preko prostora koji se otvara prema Forumu, zatim Narodnog trga, trga pred Kneževom palačom pa do onog pred Providurovom palačom do nekadašnjih gradskih vrata iz doba cara Trajana. Tim putem se ide od zapadnog do istočnog dijela Poluotoka.

Od Kolone do Gospe od zdravlja

Šetnju započinjemo obrnutim smjerom, ispred današnjeg kafića Kolona, koja je dobila ime po koloni - rimskom stupu donesenom ovdje početkom XVIII. stoljeća s ruševina Jupiterovog hrama koji se nalazio zapadno od Foruma. Ne radi se, dakle, o "stupu sramote", kako se nerijetko pogrešno govori i piše. Pravi stup sramote se od iskona nalazi na Forumu, a tu funkciju ima vjerojatno još iz srednjeg vijeka. Na stupu se i danas vide lanci s lisicama kojima su od vremena Venecije vezivali osuđenike sve do 1840. Austrija nije ukinula kaznu. I tu, na Trgu Petra Zoranića, uz ostatke Trajanovih vrata, dah drevnih vremena prepliće se s tokovima suvremenog života. Nemaš li neodgodiva posla, a želiš sresti nekog od poznanika, najbolje se, kažu u Zadru, od Kolone preko današnjeg Trga Šime Budinića, prepustiti rijeci prolaznika da te ponese prema Kalelargi.

Ali, ne ide bez zaustavljanja. Odmah na početku, čak i za namjernike koji tuda svakodnevno prolaze, pozornost će privući crkva sv. Šime, starokršćanska bazilika originalno posvećena sv. Stjepanu, sagrađena, kako se nedavno utvrdilo, već u V. stoljeću. Negdje u isto vrijeme, na drugom kraju glavne zadarske ulice, nastali su starokršćanski temelji današnje zadarske katedrale posvećene sv. Stošiji, zaštitnici grada.

Kalelarga je, dakle, osnovica koja povezuje najznačajnija svetiša. Na njoj nastaje Kneževa palača, zabilježena još u XIII. stoljeću, i novi gradski trg, današnji Narodni trg.

Tu se već u srednjem vijeku formira novi centar gradske uprave. Akademik Petricioli podsjeća kako su u nastavku ulice oko samostana sv. Katarine u XIV. i XV. stoljeću sagrađene brojne palače za gradsko plemstvo i građane. Poslije je tu na temeljima spomenutog samostana sagrađena kultna kavana Central, a malo dalje, na mjestu današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta, Zadrani su još u doba Venecije osnovali staro kazalište Teatro Nobile. U produžetku, od Trga sv. Stošije do Gospe od zdravlja, uz rub današnje Bijankinijeve ulice, kao "odraz sjaja, bogatstva i političke moći" 1865. sagrađeno je Novo kazalište (Teatro Verdi). Stradalo je u II. svjetskom ratu i nakon njega.

"Grad su ljudi, a ne njegove zidine", pisao je već starogrčki povjesničar Tukidid.

Put svih procesija od V. stoljeća

Kalelarga s trgom i brojnim palačama nije samo urbano nego i društveno središte grada. Kao križanje smjerova prolaznika iz svih uličica ona je mjesto obaveznog susretanja i sastajanja. No, da bismo donekle rekonstruirali kako se odvija(o) društveni život Zadra, vratimo se na trenutak opet ispred crkve sv. Šime. Dok skupina turista pažljivo promatra svaki detalj u crkvi i izvan nje, družina mladih Zadrana nakon nedjeljne mise odlazi u šetnju Kalelargom, službeno Širokom ulicom - širokoj više po riječima negoli stvarnosti.

 Proljeće je, lijep i sunčan dan. Čujem i kako razgovaraju o procesiji za Cvjetnicu. Znakovito je da sve procesije idu Kalelargom i to uglavnom od crkve sv. Šime do crkve s. Stošije. I tako valjda od V. stoljeća naovamo.

Procesije - preteče današnje šetnje? Biskupski vikar za kulturu mons. dr. Pavao Kero ovu tezu nije želio ni potvrditi ni demantirati, ali je je "kao iz rukava" nabrojio svu silu liturgijskih, posebnih izvanrednih vjerskih događanja na Kalelargi. Neka od njih su u međuvremenu i ukinuta. Dolaskom Napoleona prestale su se održavati procesije na blagdan sv. Sebastijana u zahvalu Bogu što je grad oslobodio od kuge. Davno je ukinuta i procesija kojom se prije svake godine 31. srpnja obilježavao ulazak Mlečana u Zadar 1409. godine. Na procesiju za sv. Marka, zaštitnika Venecije, morali su doći svi svećenici i vjernici "od Kukljice do Ugljana i od Sukošana do Kožina". Procesija 7. listopada na blagdan Gospe od ružarija održavala se od 1571. godine u čast pobjede kršćana nad Turcima kod Lepanta. Kad bi providur dolazio u Zadar, na procesiju je moralo doći "što god je moglo liziti", kako se kaže.

Danas se procesije Kalelargom odvijaju za Veliki petak, Tijelovo i Cvjetnicu.

Osvijetljena u XVI. stoljeću

Kao "kardo" rimskog urbanizma, u skladu s mletačkom tradicijom šetnje, Kalelarga je s vremenom postala salon građana.

- Tu susrećeš gospodu i strance, ali seljaka, kažem ti, ne. Taj svoju njušku ne uvlači u Kalelargu, pisao je Bauch. Pjesnik Josip Sabalić opisuje Kalelargu kao dugački hodnik sa zaklonom kojim ona štiti svoje šetače i od juga i od bure i od levanta. "Tu vjetar ne puše, kad je kiša ne osjetiš ju. Može se šetati amo-tamo od jutra do večeri", preporuča Sabalić.

U jednoj drugoj svojoj pjesmi on Kalelargu uspoređuje s bombonom, odnosno bombonIjerom. "Ako te uhvati, više te neće pustiti", poetski zaključuje Sabalić.

Malo današnjih Zadrana zna kako se u današnjoj Ulici Elizabete Kotromanić, nekadašnjoj Calle Cariera, koja je zapravo produžetak izvorne Kalelarge, od Kneževe palače do glavnog trga, trčala alka na konjima već u XV. stoljeću. Od tada, bilježe kroničari, "više nije bilo pobuna u Zadru a niti borbi između Zadrana i Mletaka".

Kalelarga je već u XVI. stoljeću bila osvijetljena. U izvještajima mletačke uprave spominje se nabava ulja za javnu rasvjetu. Idemo dalje. Od Kneževe palače, po današnjoj Ulici E. Kotromanić, dolazi se istodobno na glavni trg i na početak danjašnje Kalelarge. Oni su tu spojeni, sljubljeni u jedno i tu se stoljećima odvijao gotovo sav javni život grada. Akademik Petricioli kaže da se u srednjem vijeku nazivao Veliki trg (Platea Magna), poslije Gospodski trg (Piaza de Signori) i konačno Narodni trg. Tu već u XIII. stoljeću imamo Gradsku ložu gdje se sudilo, gdje su se sklapali ugovori, čitali proglasi. Godine 1565. ona je pregrađena u oblicima kasne renesanse. Loža danas Služi kao izložbeni paviljon.

 Njoj nasuprot je zgrada Gradske straže iz 1562. Sa sjeverne i zapadne strane trg ograničava velika općinska palača, sagrađena 1943. godine u klesanom kamenu.

SUTRA: Slučaj kavane Central

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno