MARJAN ČAKARUN: "Odrastao sam uz KK Zadar i normalno da me privlači odjenuti dres najdražeg kluba"

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Bivši košarkaš Zadra i Sonik-Puntamike nakon trofejnog razdoblja u Koper Primorskoj brani boje mađarskog Szolnok Oila
Svaki put kad me pitaju želim li se vratiti u klub iz kojeg sam potekao uvijek kažem: »Normalno da želim«! Tu sam rođen i to je moj grad - kazao je Čakarun
HUNBASKET.HU
Marijan Čakarun vezao se za mađarski Szolnok Oil Miner na dvije godine

Marjan Čakarun je nakon nakon za njega nevjerojatne 2019. godine u kojoj je s Koper Primorskom osvojio čak četiri trofeja bio primoran krajem prosinca mijenjati sredinu jer je klub iz najveće slovenske luke nakon najuspješnije sezone u povijesti došao na rub bankrota. Tako je 30-godišnji Zadranin u drugom dijelu sezone branio boje mađarskog prvoligaša Szolnok Oil Minera gdje ga je i zatekao prekid svih sportskih natjecanja zbog pandemije COVID-19. Iako je mogao odmah put Hrvatske, Čakarun je odlučio ostati u Szolnoku s obitelji kako ne bi riskirao moguću zarazu pa se tek polovicom travnja vratio u domovinu, točnije u Rijeku odakle mu je supruga i u gradu podno Učke trenutačno »broji sitno« do završetka propisane samoizolacije. Život u doba korone kako će i sam kazati nešto je odnio, a nešto donio. Minusi se nižu na profesionalnoj strani, no s druge strane više je pluseva na obiteljskom planu.
- Mislim da je ovo razdoblje bilo jako teško za nas sportaše jer smo navikli svaki dan izbivati izvan kuće, minimalno dva puta trenirati i održavati neku formu. Ostao sam prvih mjesec dana u Mađarskoj i tada sam najviše vozio bicikl te radio kardio vježbe. Jedina prava stvar koja je iz svega ovoga proizašla je što smo svi mogli biti s obiteljima malo duže nego inače. Nama sportašima je to u jednu ruku privilegija jer smo inače češće s loptom i suigračima nego s obitelji. I kćerka se nije mogla načuditi kad bi me jutrima viđala u krevetu pa me je jedno pet dana zapitkivala: »Tata što nemaš trening?« Bilo joj je čudno kako to da ostajem kući i ne idem na posao – opisao je Čakarun dane koje unatoč zbližavanju s obitelji se ipak želi ostaviti iza. Treba gledati prema naprijed, a svakom sportašu nedostatak treninga predstavlja veliku opasnost. Zato se najviše veseli povratku u Zadar gdje mu neće nedostajati uvjeta za trening.

Orban »Bog i batina«

- Moram priznati da mi je malo lakše što se tiče treninga otkad sam došao u Rijeku, ponajviše zbog garaže gdje sam improvizirao teretanu. Treba se dovesti u formu jer će vjerojatno sezona u Mađarskoj startati mjesec dana prije nego što je trebala tako da očekujem početak priprema već polovicom srpnja. Ovih dana mi istječe propisani period samoizolacije i vraćam se u Zadar pa planiram provoditi dosta vremena na Banini što me posebno veseli. Takvih uvjeta za treniranje na otvorenom nema nigdje u Europi.
Poput Hrvatske i Mađarska se uspješno othrvala širenju zaraze od koronavirusa, a kod Mađara je najveći ujecaj imala čvrsta ruka premijera Viktora Orbana.
- Tamo je »Bog i batina« premijer Orban i kad on nešto kaže nitko mu se ne protivi i svi zapravo bespogovorno slušaju. No, koliko god je Orban direktan i možda se nekim ljudima čini da donosi brzo neke odluke ispostavilo se da su sve te odluke išle u korist Mađarske koja je uz Slovačku imala najmanji broj zaraženih na milijun stanovnika. U Mađarskoj su puno prije Hrvatske i ostalih europskih zemalja uvodili mjere pa su primjerice osobe starije od 50 godina smjele izlaziti iz svojih domova jedino u razdoblju od 9 do 12 ujutro. Za to vrijeme mlađi od 50 nisu smjeli izlaziti kako ne bi ugrozili starije.
Odlazak u Mađarsku pred kraj prošle godine nije uopće bio planiran. No, praktički iznenada, u jeku nove sezone, dok je Koper Primorska odlično stajala na ABA ljestvici dogodio se veliki šok. Slovenski prvak je doživio financijski kolaps.
- U Primorskoj je u moje dvije prve sezone nakon što sam došao iz Španjolske bilo kao u bajci. Sve što smo isplanirali to smo i napravili. Imali smo jako ambicioznog gazdu koji je postavio prioritete, no desilo se da se ne može uvijek previše planirati. Momčad je napravila vrhunski rezultat i osvojila četiri trofeja, a u međuvremenu su njegove dvije tvrtke preko kojih je financiran klub praktički propale.
Plaća nije stizala tri mjeseca u nizu i to je na kraju presudilo. Potraga za novim klubom bila je neminovna.
- Poznato je da se suvremeni sport ne igra samo iz ljubavi nego i zbog novca, a kako većina igrača mora prehraniti svoje obitelji onda je cijela situacija u tim trenucima bila neizdrživa. U Sloveniji igrači otvaraju obrt na svoje ime i dužni su svaki mjesec uplaćivati razne namete, od poreza, prireza, doprinosa do zdravstevnog i mirovinskog osiguranja i ako se to ne plati svaki mjesec do 20-tog, država ti skida sredstva s računa. Nama su ti iznosi bili po tri, četiri tisuće eura mjesečno. Pošto plaća nije dolazila više od tri mjeseca situacija je postala neizdrživa te sam iskoristio svoje pravo po ugovoru da mogu napustiti klub ako mi kasni plaća više od 30 dana. Pravili su mi tada probleme u klubu i nisu me htjeli pustiti, no ustrajao sam na odlasku i tako sam završio u Szolnoku.

Odskočna daska

Momčad koja je u jednoj sezoni osvojila ABA 2 ligu, slovensko prvenstvo i kup kao i Superkup ABA lige ipak u ovom periodu do prekida nije potonula iako su otišli trener Jurica Golemac i četvorica najboljih igrača.
- Nakon mene su otišli Jagodić-Kuridža, Harris, pa Šiško i svi su tada govorili kako je Primorska osuđena na propast jer je ostala bez četvorice najboljih igrača, ali pokazalo se da i bez nas mogu dobro igrati što su i potvrdili s pobjedama u ABA ligi i obranom titule slovenskog kupa.
Kazat će mnogi da se u cijeloj priči o uspjehu Primorske ključnim pokazao stabilan sustav koji je bio baziran na neometanom priljevu novca i kvalitetnom radu.
- Ovo mi je bio prvi klub nakon Jollyja u kojem je do izričaja dolazilo privatno vlasništvo. Gregor Vuga je bio alfa i omega kluba i svi smo ovisili o njemu. Prve dvije sezone je bila čista fantazija. Od uvjeta treniranja i sportske opreme do timskih večera svaki tjedan... jako se puno novaca trošilo i doslovno je bilo sve kao u najljepšim snovima. Na terenu je vladao pravi sklad kojeg je uspostavio trener Golemac i radilo se uistinu kvalitetno i opsežno. Vrijedio je sustav kojeg sam u karijeri osjetio samo u onom periodu na početku moje karijere kada je na klupi Zadra bio Zmago Sagadin. Svaki dan je bilo po sat vremena teretane, sat i pol terena i onda nakon svega su igrači individualno radili na šutu i tehnici. Tako da nije bilo problema s radom kad su svi igrači bili prezadovoljni s uvjetima koje su imali. Ne čude onda rezultati koje je Primorska postizala jer igrači nisu morali gubiti vrijeme razmišljajući o mnogim stvarima sa strane.
U Sloveniji ste proveli u zadnjih pet godina čak tri i pol sezone. U tom relativno kratkom vremenu s dva kluba ste osvajali titule prvaka, a posebno Vam je odskočnu dasku u karijeri predstavljala ona prva titula s Heliosom 2016. godine. Nakon toga je i uslijedio poziv španjolskog prvoligaša Manrese.
- Imao sam jednu sezonu u Hrvatskoj, svoju drugu sezonu u Kvarneru koju sam odigrao uistinu odlično i ubrzo je stigao poziv Heliosa. Tada sam se odlučio okušati na međunarodnoj sceni i pogodio sam. Imali smo dobru momčad te sezone i napravili smo pravi podvig osvajanjem titule prvaka pored jedne Krke i Olimpije. Tako da se taj prelazak iz Kvarnera u Helios pokazao vrhunskim potezom jer sam u razmaku od dvije godine uspio stići i do najjače u Europi, španjolske ACB lige. Poklopilo se da mi je na naplatu došao sav trud i rad do tada, ali i malo sreće.

Iskustvo španjolske lige

Španjolska liga bila je neprocjenjivo iskustvo. Ipak nakon sezone u Manresi prinova u obitelji usmjerila je Vašu košarkašku karijeru u drugom smjeru, onom povratničkom, u Sloveniju.
- U Manresu sam otišao iako sam imao boljih ponuda od drugih klubova. Ipak je veliki magnet predstavljala španjolska liga te sam čak pristao na prvi ugovor od samo tri mjeseca. Trebalo je samo proći mjesec dana i ponudili su mi dvogodišnji ugovor kojeg sam naravno potpisao. Nažalost, Manresa te sezone nije ostala u ligi što nije bilo ni čudo s obzirom da je imala najslabiji budžet, primjerice sljedeći Joventut je imao dvostruko veći budžet. Imao sam dobru minutažu od 20 minuta i solidno sam se snašao, ali na kraju sam otišao. Ne zbog toga što je klub ispao u Drugu ligu već zbog kćerkice koja se tada rodila pa sam se odlučio na Koper kako bi bio blizu supruge i djeteta.
Dosad ste u karijeri nosili dres devet klubova. Prvi je naravno Zadar gdje ste prošli sve uzrasne kategorije, ali pravu priliku na Višnjiku niste dobili. Je li želja zaigrati za Zadar i dalje prisutna?
- Normalno da jest. Svaki put kad me pitaju želim li se vratiti u klub iz kojeg sam potekao uvijek kažem: »Normalno da želim«! Tu sam rođen i to je moj grad. Kad god sam dolazio s drugim klubovima igrati protiv Zadra uvijek mi je bilo teško. Odrastao sam uz KK Zadar, Tornado i normalno da me privlači prije ili kasnije odjenuti dres najdražeg kluba. Postojalo je određenih kontakata u prošlosti iako nikad nije bilo direktno. Razlog tome vidim u činjenici da sam uvijek imao višegodišnje ugovore u tadašnjim klubovima ili bih potpisivao nove ugovore prije nego li bi započinjali pregovori. Zadnji put kad sam bio slobodan bilo je 2015. nakon druge sezone u Kvarneru. Tada je bilo nekih kontakata sa Zadrom, no nikad nisam dobio ponuđeni ugovor s njihove strane na stol.
Kad završi dvogodišnji ugovor sa Szolnokom imat ćete 32 godine. Možda će tada već biti prekasno za ostvarenje tog sna?
- Nema veze, tada ću i biti u najboljoj formi i najzreliji, nadam se. Uvijek kažem da sve u životu dođe prema zaslugama. Ako je suđeno da ne zaigram za Zadar, suđeno je. No, možda se baš dogodi da nam se jednom susretnu putevi. Danas je jedino sigurno u košarci da ništa nije sigurno...

 

Szolnok poput Zadra

Szolnok je grad veličine Zadra u samom središtu Velike mađarske nizine. Osim po broju stanovnika Szolnok je sličan Zadru i po ljubavi za košarkom iako je vaterpolo i dalje sport broj jedan.
- Poslije vaterpola košarka je sport kojem su u Szolnoku jako privrženi. Tamo je uvijek dvije do tri tisuće ljudi na tribinama, ti ljudi su zaljubljeni u košarku i podsjećaju me na moje Zadrane. Posebno što znaju često napadati i vrijeđati svoje igrače kad gube utakmice i kad ne igraju dobro.

 


Ne možemo se mjeriti sa Slovenijom i Mađarskom

Uspoređivati hrvatsku, slovensku i mađarsku ligu je teško, no razlike su najviše vidljive u platežnoj moći hrvatskih klubova i u tom grmu leži gro problema hrvatske lige.
- Hrvatska liga mislim da može biti bolja. Imamo puno talenata, no čini mi se da nedostaje još sportske sreće uz naravno novac koji je kroničan problem hrvatskih klubova. Ne možemo se mjeriti s jednom Slovenijom u kojoj praktički svaki prvoligaš ima tri-četiri igrača od četiri do pet tisuća eura mjesečno primanja, da i ne spominjem Mađarsku.Virmaciem maio

 

 

To što smo imali u Boriku i dan-danas me uspije naježiti

Iako je najsvjetlije trenutke u svojoj dosadašnjoj karijeri doživio u dresu Koper Primorske, dane ponosa i slave Marjanu Čakarunu predstavlja sezona 2010./11. kada je s Borik-Puntamikom završio na petom mjestu u Hrvatskoj. Tadašnja momčad zelenih koje je predvodio s klupe Neven Plantak ponizila je moćnu Euroligašku Cibonu u Jazinama s 23 poena razlike (86:63). Čakarun se s nepunih 20 godina prometnuo u junaka rušenja Cibone s monstruoznim double-double učinkom od 16 poena i 15 skokova.
- To što smo imali u Boriku tih godina i dan-danas me uspije naježiti. Kao malog me je otac vodio na utakmice Zadra protiv Cibone u Jazinama, a onda dobiješ priliku u punim Jazinama igrati baš protiv Cibone koja je tada bila i Euroligaš s jednim Bojanom Bogdanovićem u sastavu. To je bilo nešto posebno, jednostavno je trebalo doživjeti da bih saznao kakav je osjećaj dobiti takvog protivnika, zapravo ga poniziti s preko 20 razlike. Imali smo tada odličnu momčad u Boriku zato je šteta što se nije mogla održati ta razina i da klub ide prema naprijed.

 

 

Reprezentacija za svakog igrača treba biti temelj

Odlične igre u Primorskoj primorale su izbornika Veljka Mršića da Vas uvrsti na reprezentativni popis za nastup u Las Vegasu na NBA Ljetnoj ligi. To je bio treći put da ste zaslužili poziv u nacionalnu vrstu.
- U reprezentaciju sam i došao s razmišljanjem da u ovom trenutku ima puno boljih hrvatskih centara od mene, puno potentnijih, ali poziv izbornika se nikada ne može odbiti. Imao sam priliku dosad raditi s Acom Petrovićem, pa s Draženom Anzulovićem i sada s Veljkom Mršićem. Mislim da reprezentacija za svakog igrača treba predstavljati jednu obitelj i da ona treba biti temelj i da se ne smije odbijati.

 

Četiri MVP titule u Sloveniji

U tri pol sezone provedene u Sloveniji Čakarun se uistinu nakupio klupskih trofeja i osobnih priznanja. Osim što je u svoje vitrine pospremio medalje kao pobjednik dva slovenska prvenstva (s Heliosom i Primorskom), dva slovenska kupa (oba s Primorskom) i ABA 2 lige također je odnio četiri priznanja za najkorisnijeg igrača, i to slovenskog prvenstva i kupa kao i finala doigravanja za 2019. godinu u dresu Primorske te za finale prvenstva 2016. dok je igrao za Helios.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)