Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

17 C°

MATE DUILO: “Život iznad sjeverne polarnice? Dobro je, radim posao koji volim”

04.05.2020. 20:51


Norveški grad Alta smjestio se na 69 sjevernoj paraleli. Sjeverna obratnica ide 66 paralelom. Nije teško zaključiti da je Alta u sjevernom polarnom krugu u kojem se svakih šest mjeseci izmjenjuju polarni dan i polarna noć. Klima je to koja za prosječnog Dalmatinca ne zvuči obećavajuće. Ipak…
– Živ se čovjek na sve navikne. Osim toga, nije toliko strašno kako se čini kad pogledate globus i vidite smještaj Alte. Ove zime temperatura nijednom nije bila niža od minus deset stupnjeva Celzijusa. Međutim, bilo je jako puno snijega. Izgleda da je to posljedica klimatskih promjena jer je ranijih godina uvijek bilo znatno hladnije, ali i s manje snijega – kaže Mate Duilo (1982.), nekadašnji stoper nogometaša Zadra koji je trener juniora Alte, a bio je i pomoćnik u seniorskoj momčadi koja nastupa u trećoj ligi.
– Juniori su zapravo druga momčad Alte. Posljednjih sezona Alta je imala ambicije ulaska u Drugu ligu kojoj smo pretprošle sezone bili jako blizu. Međutim, u zadnjih pet kola osvojili smo samo tri boda.


Šesta godina u Alti
Duilo je trener u Alti od siječnja 2016., ali njegova priča sa sjevera Norveške počela je četiri godine ranije.
– Igrao sam jednu sezonu za Altu u drugoj ligi i to je bilo lijepo razdoblje. Nakon toga otišao sam u Švedsku u Motalu gdje sam pola godine prije toga zbog ozljede završio karijeru i počeo raditi kao trener juniora koji su igrali u prvoj ligi. U to vrijeme u Alti su tražili mladog trenera i pozvali me natrag.
Uvjeti u Alti su bili jako dobri i dogovorena je suradnja na dvije godine.
– Potom smo 2018. ponovno potpisali dvogodišnji ugovor, a od početka ove godine i treći put smo se dogovorili na još dvije godine. Za mene kao stranca veliko je priznanje da u Alti cijene moj rad, a to mi je i motiv više u svakodnevnom poslu.
Kad se spoji igračka i trenerska karijera Duilo je u Alti već šestu godinu.
– Stekao sam ovdje prijatelje, klub je posložen na svim razinama, imamo zatvoreni stadion i može se jako dobro raditi. Puno mi je pomoglo i to što sam jednu sezonu bio pomoćni trener u prvoj momčadi koju je vodio Bard Flovik, dugogodišnji zaposlenik norveškog nogometnog saveza koji je vodio mlade nacionalne selekcije.
Koliko se Duilo približio Sjevernom polu govori podatak da od 1800 km udaljenog Osla, norveške prijestolnice, do Alte let avionom traje dva sata, a primjerice od Osla do Dubrovnika svega tri sata. Ipak, odlični uvjeti za trenerski napredak zadržali su ga daleko od rodnog Zemunika u kojem provodi svaku zimu.
– Alta mi je ponudila posao s kojim sam zadovoljan i s kojim se namjeravam baviti u životu. Kad je riječ o trenerskom poslu posebno me privlači individualni rad. U tom se dijelu vidim više nego u vođenju seniorskih momčadi. To što je klima takva kakva jest, to što ljeti praktično nema noći, to je druga stvar. Dosta vremena prođe na putovanja, budući da nam je većina utakmica oko Osla. Tako sam 2018. s momčadi imao čak 62 leta unutar Norveške.


Korona kriza
Dakako, kao i u ostatku svijeta nogomet već skoro dva mjeseca u Norveškoj miruje.
– Lige se u Norveškoj igraju od proljeća do jeseni, s kratkom ljetnom stankom. Ove godine sezona nije ni počela zbog koronavirusa i upitno je što će biti u budućnosti. Došao sam u Altu 9. ožujka kada smo trebali krenuti sa završnim pripremama za sezonu i nakon nekoliko dana je sve stalo. Više se nisam mogao vratiti u Zadar pa sam i dalje u Alti čekajući kako će ova situacija završiti.
Za razliku od Švedske Norveška je u borbi protiv korone primijenila model sličan onome iz ostatka Europe.
– Reagirali su jako brzo s karantenom i rezultati su jako dobri. U Alti je bilo desetak zaraženih i svi su se dobro oporavili.
Norveška je na glasu kao jedna od najskupljih država na svijetu.
– Život u Norveškoj je jako skup, ali je i standard visok. Praktično za manje od tisuću eura mjesečno ne možete naći nikakav smještaj. Međutim, to nije ništa novo za Norvežane koji dobro zarađuju i mogu pratiti tako visoke financijske zahtjeve.
Na europski sjever Duilo je preselio u ljeto 2007. Dobro, nije u početku bio tako blizu sjevernom polu. Njegova prva skandinavska adresa bila je švedska Motala, grad otprilike na pola puta između Stockholma i Göteborga s klubom u trećoj ligi. Odlazak iz Prve HNL u treći švedski razred nije izgledao kao premija.
– Tada nisam želio otići jer sam svoju igračku perspektivu vidio isključivo u Zadru. No, nakon što sam otišao sa Stanova bila je malo vremena za pronalazak novog kluba. Nisam mogao puno birati i odlučio sam se za Motalu. U početku sam bio malo sumnjičav. Međutim, pitanje je bilo ili Motala ili ništa. Vrlo brzo se pokazalo da mi je dolazak u Motalu dobro došao za prilagođavanje na život u Skandinaviji gdje je sve drugačije od onoga što je u Hrvatskoj. Od nogometa, klime, pa do društvenog života.




Motala kao zamašnjak
Doći iz Zadra u Švedsku tražilo je i određeno vrijeme prilagodbe.
– Na kraju se pokazalo da mi je Motala pomogla najprije kao igraču, a kasnije i kao treneru. Kad je riječ o ustroju kluba sve je bilo na profesionalnoj razini, daleko bolje nego što je to kod nas u Prvoj ligi. Imali su i odlične uvjete, oko stadiona je bilo pet pomoćnih terena.
Znao je Duilo u ranijim razgovorima isticati kako se žestoko igra u Švedskoj.
– Na treninzima su obvezni kostobrani jer u svaki duel idu žešće nego što se kod nas igra na prvenstvenim utakmicama. U trećoj ligi igrači su bili uglavnom poluamateri i njihovo nogometno znanje je ispod onoga što se može vidjeti u Hrvatskoj. Međutim, razlika je što za njih nema izgubljene lopte, izgubljenog duela, a niti izgubljene utakmice. Bez obzira koliko gubili, svi idu maksimalno svih 90 minuta.
Zato su i rezultatski preokreti vrlo česti.
– Da je nama dati njihovu borbenost i pristup utakmicama, uz talent koji imamo, Hrvatska bi u svim sportovima bila prvak svijeta. Talent i znanje igrača nisu na razini onog što imaju Hrvati, ali fizička pripremljenost, volja i želja za pobjedom na svakoj utakmici su im na vrhunskoj razini.
Pola godine u Motali Duilo je čekao i dočekao odlazak u viši rang, točnije prvu finsku ligu. Istina, nije to bio »ugovor karijere« s kojim bi mogao toliko zaraditi da osigura zalihu za »crne dane«, no potpis ugovora s Mariehamnom, u kojem je igrao dvije sezone, pokazao se kao dobar posao. Kasnije je u Finskoj jednu prvoligašku sezonu odigrao i u dresu MYPA-e.
– Znao sam da se i iz Motale s dobrim igrama može doći do angažmana u višem rangu. Kod mene je u karijeri sve išlo zaobilaznim putem pa sam se naučio strpljenju. Do prve momčadi Zadra sam došao nakon što sam igrao na posudbi u dubrovačkom GOŠK-u i Novalji, a do prve finske preko treće švedske lige. U Finsku sam došao na preporuku Teddyja Lučića, nekadašnjeg švedskog reprezentativca, koji je podrijetlom iz Murvice, i njegovog oca Kreše. Za početak sam potpisao ugovor na godinu dana, a nakon toga na još jednu sezonu. Finska je u nogometnom smislu u nešto podređenijem položaju u odnosu na Švedsku. Kad je riječ o skandinavskim državama najbolji uvjeti za nogometaše su u Norveškoj.
Hrvatska za skandinavskim državama najviše zaostaje kad je riječ o nogometnoj infrastrukturi.
– Ovdje nikome ne pada na pamet graditi velike stadione koji će onda biti više prazni nego puni. Stadioni su znatno manji, ali vrlo uredni, imaju sve što je potrebno i često su okruženi pomoćnim terenima. Mislim da bi tako trebali razmišljati i klubovi u Hrvatskoj jer bolje je imati manji, ali puni stadion nego veći, koji traži i puno veća ulaganja, a onda igrati pred praznim tribinama.


Miško Paunović
Duilo, koji se često iz zadnje linije znao ubacivati u napad, nogometnu formaciju prošao je na Stanovima. Kao jedan od malo ljevaka u momčadi zabio je nekoliko važnih golova, u pravilu glavom.
– Došao sam u klub u četvrtom razredu osnovne škole, mislim da je to bilo 1992. godine. Počeo sam trenirati kod Željka Živkovića, a kasnije su dolazili drugi treneri. Od svih njih najviše traga na moju karijeru ostavio je Miško Paunović, koji mi je osim u mlađim uzrastima Zadra, pomagao i kao pomoćni trener u prvoj momčadi koju je tada vodio Stanko Mršić.
U Zadru je igrao do ljeta 2007. kada su »plavi« preko Pule ušli u Prvu HNL. Pojavio se na početku priprema, ali već tada vrlo je bilo izgledno da će napustiti Zadar.
– Zadar i ja više nismo vidjeli korist od suradnje. To je bilo teško razdoblje u mojoj karijeri jer nisam znao kuda dalje krenuti. Pravih ponuda nije bilo i konačno sam se odlučio za Motalu.
A Zadar danas?
– Ne mogu nešto posebno komentirati jer nisam toliko upućen, ali sve ovo što se događa oko Zadra je ružno, jako ružno. Klub koji je toliko dao hrvatskom nogometu sada praktično nestaje. Imati četiri igrača u finalu Svjetskog prvenstva, bez obzira na to kada su oni otišli iz Zadra… Pa to nemaju ni najbolji klubovi na svijetu.
Kad se podvuče crta na igračku karijeru…
– Sigurno sam mogao napraviti više, ali mogao sam nakon juniora završiti izvan nogometa. Nikad ne znate što život nosi. Veliki problem bila mi je operacija stopala na kojoj sam završio 2005. kada je Zadar ispao u Drugu ligu. Tu sam izgubio puno vremena na oporavak i povratak nogometu, a kasnije se pokazalo da operacija nije bila neophodna. Ali, ne treba se previše gledati unatrag. Nogomet mi je donio puno toga lijepoga u životu, a poteškoća ionako ima u svakom poslu. Pamtimo samo sretne dane. Zar ne…?
Tako je…
 


Jeste li znali?


U sezoni 2008./09. za Altu je u drugoj ligi igrao Ante Zurak (1984.), još jedan nekadašnji stoper Zadra. Zurak je u Altu došao iz Prve HNL (Međimurje), a u Norveškoj se zadržao pet mjeseci nakon čega je preselio u Široki. U prvoj norveškoj ligi od hrvatskih igrača trenutačno je samo Mate Maleš (Sarpsborg), nekadašnji član Lokomotive i Rijeke.
 


Tri kćeri


Mate i supruga Jelena vjenčali su se 2010. godine. Imaju troje djece, kćeri Emu (6), Miju (4) i Evu (2), a preko godine žive na relaciji Zemunik – Alta.
– Obitelj mi je velika potpora i radost – kaže Mate.
 


Uzeo Hrvojev broj 24


Duilo je nakon odlaska iz Zadra uzeo broj 24 na dresu.
– To je broj Hrvoja Ćustića, koji je kad sam došao u Finsku već imao jedan igrač. Zamolio sam ga za taj broj i nije bilo problema. Kasnije, gdje god sam igrao, uvijek sam tražio broj 24.
 


Finski jezik


U Hrvatskoj već pučkoškolci znaju za skupinu ugro-finskih jezika koju je vrlo teško naučiti.
– Mislim da je finski jezik nemoguće naučiti ako se niste rodili u Finskoj. Sa švedskim i norveškim, koji su jako slični, je puno lakše tako da nemam problema sa sporazumijevanjem. Osim toga, ima i dosta stranaca pa se često služim i engleskim. Dok sam bio u Mariehamnu pomoglo mi je što je tamo dosta stanovnika govorilo švedski. Da sam morao učiti finski ne znam kako bi to završilo.
 
 


Turistička promocija


Duilo se pokazao i kao odličan promotor hrvatskih turističkih mogućnosti. Tako je organizirao dolazak Alte i Motale na pripreme u Zadarsku županiju.
– Trebali su doći i ovo ljeto, ali je zbog koronavirusa sve otkazano. Većina njih malo je znala o Hrvatskoj, ali kada su došli i vidjeli što sve imamo, oduševili su se. Njihov boravak kod nas bio je neki oblik radnog odmora jer su uživali u kupanju i sunčanju, ali su i trenirali.
 
 


Duilova karijera


do 2007. Zadar
2008. Motala (Švedska)
2009. – 2010. Mariehamn (Finska)
2011. MYPA (Finska)
2012. Alta (Norveška)
2013. Vikingur (Island)
2014. – 2015. Motala
 
 


Kocka leda
Svaku priliku kada je kući Duilo koristi za druženje s ekipom iz – Kocke leda. Ne,nije riječ o kafiću nego o ekipi koja se dvaput tjedno okupi na malom nogometu. Trpe, Mile, Batur, Renci, Dome samo su neki od 12-orice odabranih koje šira malonogometna javnost može vidjeti jednom godišnje. I to na turniru Futsal čarolija koji se igra u prosincu. Nakon toga društvo se povlači na godinu dana u "svoje odaje" kod Bofija i tako do iduće prilike. Ove godine momci iz Kocke leda najavili su odlazak na pripreme u Norvešku,a to znači da najozbiljnije kreću po trofej koji im nedostaje – Futsal čaroliju. Spriječiti ih može samo – korona!