Nježni cvijetić zajednički gladijatorima i neokaljanim djevama

Slika korisnika mkvanja
Sinergija 1+1=3
Tratinčice su se koristile za liječenje rana i modrica, toliko da su je liječnici starih Rimljana koristili za rane i obloge

Dakle paradoksalnije ne može od ovoga. Robovi (i ne uvijek samo robovi) u Starom Rimu, držani u zatvorenom dok ih ne bi pustili na otvoreno ako se to otvorenim može nazvati -arena. I pustili bi ih da u znoju, krvi, i smradu svega onoga što može biti i proizvesti ljudsko tijelo u borbi na život ili smrt a ujedno uključuje i noževe, kratke mačeve (gladis-od tuda naziv gladijator), divlje životinje… Dakle znamo da su te borbe postojale, da su zaista živjeli gladijatori i da kada gledamo filmove na televiziji rijetko pomišljamo na fizičku i mirisnu i svu ostalu praktičnu stranu svega toga…U to vrijeme, bez anestetika, antibiotika, u uvjetima života robova, koji žive zajedno u nečemu što bismo danas mogli zamisliti svojevrsnim kasarnama, rane koje se inficiraju… No dobro, neću dalje, ostavljam vašoj mašti…
U te strukture je ulazio kao pomoć cvijetić koji kada vidimo prvo pomislimo na prekrasne mlade djeve koje plešu po poljima sa krunicama od tog cvijeća u kosi, a velovi prozračne tkanine lepršaju oko njih, a onda nakon cike i pjesme, sjednu i veselo raspravljaju o tome da li im je suđen, baš onaj prekrasni mladi vitez… I da bi to provjerile, uzmu cvijetić, pa laticu po laticu, sa strepnjom čup-da! Čup-ne! Da-ne… i pred kraj ako je već očito koji je odgovor prelijepa se lica ozare ukoliko cvjetić brojem latica odgovara-da! DA, taj divni vitez, mladac, momak će biti baš njihov sudbinski izabrani…
Ova druga idilična slika je toliko uobičajena kada pomislimo na nježnu tratinčicu.
Ova prva okrutna, puna zagnojenih rana i smrada je potpuno nepoveziva s našim zamislima o ovoj biljčici… Pa ipak, u prvom slučaju znamo da je ulazila u te ustanove i donosila pravo olakšanje i realnu pomoć.
Jer znamo da su se tada u popularnoj uporabi, tratinčice koristile za liječenje rana i modrica, toliko da su je liječnici starih Rimljana koristili za rane i obloge. Mast izrađena od listova tratinčice ili njihovo jednostavno drobljenje širi se izravno na modrice, modrice i rane raznih vrsta: u stvari, tratinčica sadrži saponin, tvar koja promiče reapsorpciju krvi u slučaju modrica ili trauma i protuupira. Upale. Osušeni cvjetovi i lišće također su korišteni za osip, crvenilo i iritacije na koži. Infekcije su liječene i infuzijama tratinčice ili destiliranom vodom iz cvijeta. Osušeni cvjetovi i lišće također su korišteni za osip, crvenilo i iritacije na koži. Infekcije su također tretirane infuzijama tratinčice ili destiliranom vodom iz cvijeta, dok žvakanje lišća izgleda korisno u liječenju čira na ustima. Biljni čaj od tratinčica je izvrstan lijek protiv kašlja i kao pročišćavajući zahvaljujući svojim diuretičkim svojstvima. Uzimali su dugačke zavoje (krpe od lana najčešće) i umakali ih u ljekoviti ekstrakt tratinčica.
Kako znamo zahvaljujući današnjoj znanosti, da tratinčica zaista i sadrži bioaktivne spojeve koji djeluju upravo kako su ih oni primjenjivali, za pretpostaviti je da su vjerojatno i spasile ne jedan život.
Upravo znanost u ovom slučaju etimologija za latinski naziv tratinčice kaže: Bellis znači lijepa, a perennis – vječna. No postoje i neke teorije koje upućuju da bellum, koja znači rat, ustvari opisuje upravo tu upotrebu. Tratinčica je vjerojatno bila spremljena negdje u prtljagi Spartaka kada se krenuo izboriti za pravdu i slobodu, čovjek koji ništa nije mogao izgubiti, jer ni nije imao ništa. No njegova je hrabrost uspjela odjeknuti kroz tisućljeća… Koliko je istine i realnosti u pričama o Spartaku vjerojatno nikada nećemo saznati. No ponekad kao detektivi, možemo krenuti od činjenica koje nisu osporive. Tratinčica je bila toliko uobičajeno u upotrebi u to vrijeme, rane su bile svakodnevnica, a tretirali su ih ekstraktima Bellis perenis. Vjerojatnost čiste logike, dakle kaže da je eto, Gladijator gotovo sigurno imao posla sa cvijetićem. Koliko god nam bilo čudno zamišljati oklopljene muškarčine gdje kleče po polju i beru cvijeće…
Za nježne dame isto možemo biti sigurni, i da i ja sam čupkala latice…i do sada su pogodile bar nekoliko puta. Naime, nisam udana, dakle kad je bilo NE, očito rekle su istinu.
Cvjetovi tratinčice sadrže saponine, polifenole, flavonoide, polisaharide i inulin. Zato je sve prisutniji sastojak kozmetičkih proizvoda, ponajviše onih za izbjeljivanje, umornu, suhu i tanku kožu, uklanjanje pjegica i hiperpigmentacija. Ima sposobnost uravnoteženja stvaranja melanina i ujednačuje boju kože kod poremećaja pigmentacije. Obnavlja stanice kože, prosvjetljuje melanin u epidermi i dubinski hidratizira kožu. Dakle eto nešto za lijepe djeve.
A za gladijatore, djeve, i svih nas - mladi proljetni listovi tratinčice su bogati vitaminima C i A. Jedu se u obliku salate, dodaju se varivima, juhama i jelima od povrća, rižoto, izmiješane kao namaz sa sirom a pupovi se kisele baš kao kapari ili maslačak…
Macerat (ulje + tratinčice-obavezno osušene, ulja se kvare kada u njih dođe voda, pa bila ona i iz biljke - u staklenku, dodate biljno ulje po izboru, i uz povremeno miješanje nakon tri tjedna imate ulje). Njegu kože, udarci, masnice, anti-age…

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 4 (1 glasova)