Pišem ti pismo…

Pišem ti pismo… zar drugovi nismo…?
Mogao bi to biti sažetak korespondencije bivšeg potpredsjednika Vlade Damira Polančeca, sadašnjeg remetinečkog pritvorenika, s njegovim strankom, odnosno glavnim tajnikom HDZ-a Brankom Bačićem dok “između redaka” mnogi čitaju i poruku premijerki Jadranki Kosor.
Remetinečkom jadikovkom Polančec remeti mir svojoj stranci koja je od njega digla ruke i bez da mu je krivnja dokazana, pa se, kako prenose mediji, raspituje o svom statusu i stegovnom postupku koji se u stranci vodi protiv njega kao i hoće li svjedočiti pred saborskim Istražnim povjerenstvom koje propitkuje privatizaciju Ine.
Prije nego su mu na leđa natovarene teške optužbe, a posebno slučaj HEP-a i TLM-a i prije suspenzije sa svih stranačkih dužnosti, Polančec je bio sveprisutan, onaj koji je u sve upućen i onaj koji je sa svima pregovarao, potpisivao, onaj koji je uvijek znao odgovor na brojne prozivke HDZ-a i onaj kojega je HDZ često gurao u vatru javnosti da objašnjava neobjašnjivo.
Sada taj isti Polančec čeka pismeni odgovor Bačića, a Bačić odluku Suda časti koji treba razmrsiti Polančecovu stranačku sudbinu. Inače, ignoriranje od strane stranke moralo se dogoditi jer uhićenje i pritvaranje člana najvišeg stranačkog tijela, ruši ugled stranke.
Pa da bi stranka ostala ugledna, prestala je gledati na ojađenog Polančeca. A on se kao iskusan političar koji je lepršao na samom vrhu, ne treba čuditi ponašanju svojih dojučerašnjih kolega i suradnika. Morao je znati da politika “jede svoju djecu”.
Dok pisma putuju, premijerka nema komentara na njih, niti na ono što u njima piše. A, kako se moglo čuti, piše puno. No, tu nije kraj. To je tek početak erupcije Polančecove spisateljske inspiracije koja se probudila iza rešetaka Remetinca. Naime, Polančec je HDZ-u nagovijestio, a svom odvjetniku Anti Nobilu povjerio da će napisati knjigu o svim okolnostima koje su dovele do njegovog uhićenja te o životu u pritvoru. Pisma iz Remetinca, na kojima bi se trebala temeljiti spomenuta knjiga, i prije nego su uopće napisana već golicaju maštu javnosti. Dovoljno je prisjetiti se poruke s Polančecove majice na kojoj je pisalo “kud Jadranka, tud i ja, kud ja tud i Jadranka”, te Polančecovih izjava da je on kriv onoliko koliko je kriv i uži kabinet Vlade i HDZ-a, pa da se nasluti kako će se Polančec pravdati.
Osim toga sama Polančecova najava pisanja knjige o svom uhićenju zazvučala je ka svojevrsna prijetnja onima koji su bili njegovi bliski suradnici, jer, kako Polančec tvrdi, nije ništa radio na svoju ruku, autonomno i bez znanja Vlade.
Što je i kako radio i tko je to sve zanao ili morao znati, trebaju razotkriti nadležne instituciije na koje se stalno poziva premijerka, ponavljajući poput mnogih na političkoj sceni, da ih treba pustiti da rade svoj posao.
I čelnici HDZ-a, zamjenik predsjednice stranke Darko Milinović i potpredsjednik stranke Andrija Hebrang gledaju svoja posla pa o pismima pristiglim tajniku Bačiću ništa ne znaju i imaju važnijih obaveza pa zasad HDZ ne pokazuje interes za fenomen suvremene hrvatske zatvorske epistolarne proze…